Razmjena je nezaboravno iskustvo koje si većina hrvatskih srednjoškolaca ne može priuštiti

Maturantica X. gimnazije Ivana Supeka u Zagrebu treći razred srednje škole završila je u Italiji. Nakon deset mjeseci Mihaela Antolković u Hrvatsku se vratila prepuna dojmova pa nam je s oduševljenjem prepričala iskustva koja je doživjela u malom gradiću Francavilla Fontana na samom jugu naše susjedne zemlje. Iako joj u početku nije bilo lako snaći se u stranoj zemlji, gdje ljudi slabo pričaju engleski, po povratku je postala volonter udruge Globus i koordinator za odlaske u Hrvatskoj te bi svakom učeniku preporučila odlazak na ovakvo putovanje.

Galerija 7 Fotografija

Otvori

Mihaela Antolković je u trećem razredu srednje otišla na deset mjeseci u Italiju. Tamo je u sklopu srednjoškolske razmjene pohađala njihovu školu te se nakon skoro godinu dana u Hrvatsku vratila puna dojmova i nezaboravnih doživljaja koje je proživjela na samom jugu ove susjedne zemlje.

Na nezaboravno putovanje otišla je preko udruge Globus, koja u Hrvatskoj funkcionira u sklopu American Field Servicea, međunarodne agencije sa središtem u SAD-u. U ovu svjetsku organizaciju uključeno je čak 70 zemalja koje svake godine primaju i šalju srednjoškolce na razmjenu.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta podržava ovu organizaciju, ali cijena od 40 tisuća kuna preveliki je iznos za većinu ljudi, a država, ali ni privatnici, nemaju sluha. Dok je u europskim zemljama popularno ulagati u društveno odgovorne projekte, koji dugoročno pozitivno utječu na nekoliko segmenata društva, u Hrvatskoj je premalo interesa pa čak ni neke škole ne dopuštaju volonterima udruge Globus da prezentiraju razmjenu među svojim kolegama, a postoji samo jedna privatna firma koja stipendira njihove kandidate, otkrila nam je Mihaela.

Talijani jako loše pričaju engleski pa je Mihaela morala hitno naučiti talijanski

AFS programi razmjene kod nas su postojali već u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, ali udruga prestaje funkcionirati početkom devedesetih godina te se razmjene srednjoškolaca ponovno pokreću tek deset godina nakon. Osim što se organizira odlazak naših srednjoškolaca, u Hrvatsku preko ove agencije dolaze i stranci. Ove školske godine ukupno ih je devet došlo u Lijepu našu. Volonteri AFS-a svoje su goste vodili na Sljeme, a u trećem mjesecu, kako bi im ostavili najljepšu moguću sliku, planiraju im pokazati Plitvička jezera, naš najstariji i najposjećeniji nacionalni park.

– Kada sam tek došla u Italiju bila sam jako uzbuđena zbog potpuno novog okruženja u kojem sam se našla. Obitelj koja me udomila nije znala pričati engleski pa smo se u početku sporazumijevali rukama i nogama. Ponekad smo si i crtali, prepričala nam je Mihaela kako joj nije bilo lagano prilagoditi se životu u malom gradiću Francavilla Fontana u blizini Baria te je istaknula kako su joj prvi dani bili dosta teški.

Prvih par tjedana često ju je hvatala nostalgija. Nije znala pričati talijanski pa ništa nije razumjela i prilično se dosađivala. Zbog razlike u sustavu obrazovanja smjestili su je u razred s mlađim učenicima. Ali čim je naučila barem osnovne riječi život joj je postao lakši.

– U međuvremenu sam se uspjela prebaciti i u razred s vršnjacima, pa mi je sve krenulo na bolje. Čim ti samo malo progovoriš jezik odmah je puno lakše. Pogotovo u Italiji gdje i mladi loše pričaju Engleski, prisjetila se maturantica X. gimnazije Ivana Supeka u Zagrebu kako je bila prisiljena što prije naučiti talijanski, zbog čega je na kraju i profitirala pa danas odlično poznaje još jedan jezik.

U cijelom školskom danu svega deset minuta odmora

Prvo što je Mihaela primijetila je različiti pristup profesora prema učenicima, ali i mladih prema obrazovanju. Na samom satu učenici su u podređenom položaju prema profesorima te je odnos nastavnika i srednjoškolca, kakav se u praksi njeguje u hrvatskim školama, tamo nezamisliv.

U talijanskim razredima vlada strašna disciplina. Prijestupi na satu strogo se sankcioniraju pa zbog korištenja mobitela učenici mogu biti suspendirani iz škole. Ali osim što se od srednjoškolaca traži odgovorno ponašanje dopušta im se veće sudjelovanje u kreiranju politike škole. Vijeće učenika, koje postoji i kod nas, u Italiji je puno aktivnije i ima više ovlasti.

– Vijeće učenika sudjeluje na svim školskim zasjedanjima, gdje predstavnici srednjoškolaca redovito iskorištavaju priliku iznijeti svoje stavove i razmišljanja o tome što treba mijenjati. Mogu upozoriti ako neki razred ima problema s nekim profesorom. To mi se jako sviđa, jer su učenici puno više upleteni u funkcioniranje srednje škole. S druge strane, način na koji profesori predaju je jako loš. Nema interaktivne nastave i većina profesora samo odrađuje posao, navede što trebaju naučiti i to je to. Dok kod nas barem jednom tjedno netko od učenika drži prezentaciju, kod njih to uopće ne postoji, otkrila nam je Mihaela kako su i ostale kolege, koji su bili na razmjeni u Italiji, imali slična iskustva.

Ipak, svima se svidio tjedan učenika, za vrijeme kojeg se odvijaju razne zanimljive aktivnosti. Tada nema klasične nastave, ali svi u školu dolaze na razne sportske turnire, predavanja, izložbe i druge aktivnosti koje organiziraju sami srednjoškolci. Da im podijele svoja iskustva zovu poznate pravnike, doktore ili osobe koje se bave nekim neobičnim profesijama koje bi htjeli upoznati.

Nakon skoro godinu dana u inozemstvu više cijeni Hrvatsku

Iskustvo i znanje koje je stekla u tih deset mjeseci za nju je neprocjenjivo, ali kao najvažniju stvar istaknula je prijateljstva koja je stekla u malom gradiću kraj Baria.

– Vjerujem kako će ta nova poznanstva potrajati do kraja života. S troje prijatelja čujem se skoro svaka dva dana. Ali jako važno mi je što sam se promijenila i kao osoba. Nakon razmjene imam bolji uvid u neke stvari, a od sada više cijenim i našu kulturu, izjavila je učenica X. gimnazije u Zagrebu.

Nakon što je više mjeseci bila odvojena od svojih kolega iz razreda i roditelja shvatila je kako najviše treba cijeniti svoje prijatelje, obitelj, ali i da je Hrvatska prekrasna zemlja s puno raznolikih i prekrasnih pojedinosti.

– Skoro sam se rasplakala kada sam vidjela njihovo prljavo more i ružnu obalu i sjetila se našeg prekrasnog Jadrana, ali i drugih prirodnih ljepota koje imamo. Mislim kako bi nam svima bilo bolje da naučimo više cijeniti svoje vrijednosti, ali i manje podcjenjivati ostale kulture. Brojni stereotipi koje sam naučila kroz svoje djetinjstvo pokazali su se potpuno netočnima, istaknula je Mihaela kako su joj predrasude praktički nestale čim je se osobno upoznala s brojnim strancima.

Prije putovanja je čula kako su Nijemci škrti pa je upoznala jednog koji ju je stalno častio. Također, za Azijate je imala dojam kako su mirni pa je s njima na razmjeni bio jedan koji bi svako malo zaplesao na stolovima.

– To su neke važne stvari koje su utjecale na mene. Ja sam tamo stalno bila okružena mnoštvom ljudi iz cijelog svijeta i u takvoj situaciji jednostavno ne možeš imati predrasude, jer kada bolje upoznaš ljude shvatiš koliko je svaka osoba kompleksnija od stereotipa koji smo mi o njima izmislili. Naučila sam više cijeniti sve pa i svoje najbliže, objasnila je maturantica X. gimnazije u Zagrebu.

Iz Bosne i Hercegovine na razmjeni tri puta više srednjoškolaca

Ovaj
oblik učenja, putovanja i međunarodne suradnje u svijetu je jako
popularan, pa preko AFS-a iz Italije odlazi oko 600 učenika godišnje. Na
našim prostorima stvari su još na početku, ali Hrvatska zaostaje i za
svojim susjedima.

Naše društvo kao da ne prepoznaje vrijednost
ovog neformalnog oblika učenja pa iz Hrvatske godišnje ode nešto više od
deset ljudi na razmjenu, a svake godine udruga Globus dobije po 100 prijava. Još ih manje dolazi pogledati naše ljepote, iako bi kao poznata turistička destinacija mogli biti jako privlačni za mlade europljane, ali i srednjoškolce iz drugih dijelova svijeta.

Usporedbe radi, iz susejdne Bosne i Hercegovine redovito na ovo nezaboravno putovanje odlazi više
od trideset ljudi, a iz Italije oko 600 srednjoškolaca, za kraj nam je otkrila Mihaela Antolković