Od ranog djetinjstva roditelji nam kreću usađivati neke vrijednosti te usmjeravati svoju djecu u određenom smjeru. Ovisno o njihovim individualnim osobinama i iskustvu, provode i odgoj. Međutim u cijelom tom dugotrajnom procesu, javljaju se neke standardne rečenice koje ponavljaju godinama, a izgovaraju ih kad smatraju da smo pogriješili ili da bi trebali biti bolji.
Dok ste mladi, svakom se čini kako ste samo vi izloženi takvoj torturi i slušate primjedbe koje se ponavljaju. No kroz razgovore s prijateljima počinjete shvaćati, da i oni dobivaju kritike i primjedbe, izrečene potpuno istim rječnikom.
Izdvajamo neke standardne rečenice koje ste vjerojatno i vi čuli više (desetaka) puta od svojih roditelja.
Zašto se ne ugledaš na (odaberite ime) i budeš kao on(a). Uglavnom neki susjed ili član rodbine koji je u očima naših roditelja uzoran u svemu.
Dok to ne pojedeš, nemoj da bi ustao od stola. Rečenicu roditelji koriste u situacijama kada su djeca jako mršava, često izbivaju iz kuće ili je na stolu nešto zdravo, ali njima se ne sviđa.
Razgovarat ćemo čim gosti odu. Ova najava najčešće donosi nevolje. Ili ste se nestašno ponašali dok su u kući bili gosti, ili ste pred gostima tražili od roditelja da vam kupe nešto skupo, pa roditelji čekaju da ostanete nasamo kako bi odbili vašu želju.
Odmakni se od televizora, zrači. Iako djeca vole gledati televizor udaljeni jedan metar od prijemnika, roditelji zahtjevaju da se odmaknu bar na dva do tri metra.
Vidjet ćemo. Čest odgovor roditelja, a sugerira da vjerojatno neće biti ništa od vaših prijedloga i želja.
U moje vrijeme... Ljudi su bili bolji, sve je bilo zdravije, manje se izlazilo, sunce je jače sjalo, krošnje su bile zelenije i tome slično.
Mama ima li nešto slatko? Ima voća, marmelade, kompota… Vama se baš jela čokolada, ali ste dobili ovaj niz neželjenih odgovora, pa ste majci rekli da vam se ipak ne jede ništa slatko.
Ne učiš za ocjenu, nego za život. Sve što svi mladi žele je dobiti ocjenu i onda ne učiti nekoliko tjedana dok ju ne dobiju ostali učenici. Međutim, profesor je odlučio zadati nenajavljeni kontrolni i dobili ste nedovoljnu ocjenu. Ovo je jedna od situacija kad se koristi popularna rečenica.
Dok si pod mojim krovom, moraš poštovati moja pravila. Uglavnom očeva rečenica, nakon izlaska s kojeg smo zakasnili kući ili smo se oglušili na očevu zapovijed.
Obuci se, hladno je. Nije važno je li napolju plus dvadeset ili minus deset, roditelji najčešće smatraju da imate premalo odjeće na sebi. Ovu primjedbu jako često čujete i od bake i djeda.
Doći ćeš ti u moje godine, vidjet ćeš da sam bila u pravu. Dobar izgovor roditelja kad nemaju objašnjenje za nešto. Najlakše je reći da ćete dobiti odgovor za 20 – 30 godina.
Imat ćeš i ti djecu, pa će ti biti jasno. Koristi se u sličnoj situaciji kao i prethodna.
Zato što ja kažem, eto zašto. Tražili ste nešto previše, ili jedan od roditelja jednostavno ne želi pojašnjavati svoju odluku zašto vam nešto ne dozvoljava, pa se koristi ova rečenica.
Ako padneš i razbiješ se, dobit ćeš batine. Na druženju ste s djecom prijatelja vaših roditelja, pa trčite svuda uokolo dok vas roditelji promatraju sa strane. Predosjećajući da će se nešto loše dogoditi, sva djeca dobiju ovakvo upozorenje.
Ne diraj daljinski, računalo, cd-player i slično, pokvarit ćeš ga. Iako se djeca sve ranije počinju koristiti tehnologijom, uvijek postoje neki uređaji koji su nedostupni, te ih se ne smije koristiti do neke zrelije dobi.
Ispravi se kako to sjediš ili hodaš. Djeca su okretnija pa sjede, hodaju ili spavaju pognuto, iskrivljeno te ih roditelji redovno upozoravaju da se isprave.
Kad porasteš, reći će ti se samo. Isto jedna u nizu rečenica, koja slijedi kada roditelji smatraju da je nepotrebno djeci pojašnjavati određene stvari.
