Rušenje predrasuda: Dalmatinci rade više od Zagrepčana, ali su slabije plaćeni
U narodu vlada stereotip da je Dalmacija regija lijenih ljudi, koji provode dane u ‘hladovini’ ili u cjelodnevnom ispijanju kave na rivama. Profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu dr. Petar Filipić autor je knjige ‘Ekonomski paradoksi’, koja kako to često biva, na znanstveni način raskrinkava predrasude, stereotipe i generalne ocjene. Jedan od ključnih zaključaka je, da suprotno općem mnijenju, u Zagrebu radnici najmanje vremena provode na poslu, a u Splitu najviše.
Foto: J. Babić / Cropix
Iako se često mogu čuti zdravorazumske izreke kako niti jednu veću skupinu ljudi nije dobro generalizirati, svako malo se opće ocjene ipak nastoje prometnuti. Takvom jednom načelnom ocjenom, u Hrvatskoj je raširen stereotip da su Dalmatinci ljeniji od ljudi iz ostalih regija. No, u knjizi ‘Ekonomski paradoksi‘, redovni profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu Petar Filipić, kroz niz pokazatelja pobija ovu predrasudu. Najzanimljivije podatke iz njegove knjige izdvojila je slobodnadalmacija.hr
Polazeći od istraživanja Marie Conelly s američkog Princetona, da ljudi iz kišnijih krajeva rade u prosjeku dulje 30 minuta, Filipić je usporedio Zagreb ‘u kojem ima najviše kišnih i snježnih dana’, sa drugim najvećim hrvatskim gradom Splitom gdje bi ‘zbog minimalno kiše i snijega (a i ostalih hidrometeo uvjeta) sklonost neradu trebala biti najveća’.
U svojoj knjizi profesor Filipić utvrđuje da je kod nas situacija obrnuta. Po njegovim analizama upravo u Zagrebu se najmanje vremena provodi na poslu, a u Splitu najviše.
U Zagrebu veća stopa bolovanja i manje izvršenih sati po zaposlenoj osobi
U Splitu radnici imaju više izvršenih sati rada po zaposlenom (1709,44) od Zagreba (1707, 22), a Zagrepčani pak imaju više neizvršenih, a plaćenih sati, u brojkama 276,22, prema 255,33. Splićani su prema stopi odlaska na bolovanja također ‘uzorniji’ s 3,89 prema zagrebačkih 3,93. Zagrepčani imaju i veći broj dana provedenih na bolovanju (12,77) prema (12,05) koliko imaju Splićani.
Filipić navodi i da je neto plaća po zaposlenom u sunčanim županijama 4,101 kunu, a u snježnim na čelu sa Zagrebom 4,191 kunu, a prosječan broj sati rada u sunčanim županijama je 2,102, a u snježnim 2,087,9.
Veći broj nezaposlenih stvara dojam dokoličarenja
U cijelom analiziranom razdoblju u Splitu je bilo apsolutno više nezaposlenih nego u Zagrebu, a ‘od ukupno zaposlenih u posljednjih deset godina u Splitu je bilo 39,8 posto nezaposlenih, a u Zagrebu tek 12,1 posto. Filipić pretpostavlja kako mnogi, nakon posjeta panou Zavoda za zapošljavanje, svrate na Rivu na kavu, te sa tako stvara dojam masovnog dokoličarenja.
Na kraju, s dozom ironije profesor zaključuje kako su možda ‘ovi rezultati jedan od razloga zašto mladi (a i mnogi drugi) hoće imigrirati u Zagreb. Tko ne bi, veći dohodak za manje sati rada’.
