S darovitim učenicima radimo po pravilniku starom 30 godina: Ovi ljudi to žele mijenjati
Vjerovali ili ne, u Hrvatskoj se s darovitim učenicima radi po pravilniku iz 1991., a programi se, zbog mnoštva prepreka i nedefiniranosti, u praksi uglavnom ne provode. Ekipa iz Centra za izvrsnost Splitsko-dalmatinske županije želi to korjenito mijenjati. Upravo su pokrenuli kampanju gdje upozoravaju na sve probleme i nude svoje viđenje rješenja.
Foto: Pexels;
Tima Miroshnichenko
Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije poseban je barem po jednoj stvari. Prema broju timova ljudi za darovite učenike, čelna su županija u državi. No, kako to često biva na ovim prostorima, taj uspjeh nije došao zahvaljujući, već unatoč zastarjelom sustavu. Zbog toga su ovih dana i pokrenuli kampanju #prepoznajdarovitost.
Programi za darovite se, u praksi, ne provode
Činjenica koja će vam dosta dobro oslikati na koji se način kao društvo odnosimo prema darovitima je da s takvom djecom radimo prema pravilniku iz 1991., odnosno iz 1993. ako govorimo o srednjoškolcima. Daroviti učenici, kao i oni s poteškoćama, spadaju u kategoriju ‘učenika s posebnim potrebama’. No za razliku od ovih s poteškoćama, daroviti ne mogu dobiti rješenje za individualizirani rad – pa se njihov razvoj temelji uglavnom na vremenu i posebnom entuzijazmu nastavnika.
Taj pristup je također manjkav jer, kako i napominju iz gore spomenutog Centra izvrsnosti, nije propisan način dokumentiranja izmjena u programu za takve učenike, pa na koncu školovanja daroviti učenici ne dobivaju nikakvu potvrdu o tome da su stekli obogaćeno znanje, a ne samo ono koje po planu stječu i njihovi kolege. Osim toga, iz Centra upozoravaju da unatoč obvezi škola da sustavno rade na prepoznavanju darovitih đaka, istraživanja pokazuju da se to u praksi događa sporadično i neujednačeno.
Škole su dužne osigurati diferencirane programe za darovite, koji bi trebali biti usklađeni s interesima individualnog učenika. Međutim, pogađate, način izrade, tko ih izrađuje, kako se provodi i financira provedba tih programa – nije regulirano. Diferencirani programi u našim se školama, stoga, uglavnom ne provode.
Problema je gomila
Praćenje i vrednovanje učenika s posebnim potrebama – bili to daroviti učenici ili učenici s poteškoćama – iznimno je važno. Praksa tu pokazuje, ističe Centar, da škole uglavnom same određuju svoje modele kako pratiti i vrednovati razvoj pojedinog učenika. Taj bi razvoj trebalo pratiti i odgovarajućom dokumentacijom i evidencijom.
Škola, ili pak tim za darovite, trebala bi imati sačuvane podatke o identifikaciji darovitog đaka, kao i individualizirane programe. Sve promjene trebale bi se uredno bilježiti. U tom kontekstu, valja naglasiti da još uvijek nemamo bazu podataka o darovitima, kao ni stručnjacima za darovite đake, pa tako nema skoro nikakve prohodnosti evidencije; recimo, kad darovito dijete ide iz razredne u predmetu nastavu, zatim u srednju školu, vrlo je moguće da na višoj instanci nastavnici i službe neće ni znati da se radi o darovitom učeniku.
Naposljetku, kao jedna od glavnih prepreka u radu s darovitima, nastavnici i odgajatelji kažu da je upravo – needuciranost. Nedostaje znanja, vještina i praktičnog iskustva, iako mnogi od njih imaju želju i volju sudjelovati u edukacijama iz tog područja. Na koncu, kako ističe Centar za izvrsnost, Hrvatska za razvijenim zemljama kasnih nekih 40 godina glede brige za darovite.
Ovi ljudi nude rješenja
Ove kritike nisu samo posložene da bi se kritiziralo. Centar za izvrsnost za svako od navedenih područja u kojima uočava probleme glede brige za darovite učenike, nudi i rješenje. Tako kažu da škole moraju osnovati tim za darovite učenike, mora se propisati model identifikacije darovitih učenika, a osim toga izmijeniti i pravilnike stare trideset godina. O svim promjenama i načinima prepoznavanja potrebno je, ističu, i educirati obrazovne djelatnike.
Ključno je, smatraju, razraditi načine rada te krenuti u primjenu u redovnoj nastavi. Poseban naglasak tu stavljaju na mentorski rad, kao i na načine obogaćivanja individualnih kurikuluma. Centar kaže da treba propisati model praćenja napretka, kako bi sustav imao smisla, i kako bi se mogao unaprjeđivati; tu zagovaraju i samovrednovanje nastavnika koji rade s darovitima.
Žele da se propiše obvezno vođenje dokumentacije, što podrazumijeva da se odredi i forma službenih potvrda za one koji su završili program za darovite učenike. Na koncu dana, odgojno-obrazovni djelatnici trebaju imati adekvatne edukacije, organizirane od strane stručnjaka u području rada s darovitima, ali i onih koji u takvome radu imaju praktičnog iskustva.
Cijelu njihovu prezentaciju s problemima i rješenjima možete vidjeti u dokumentu ispod. (Napomena: ako vam se dokument ne prikazuje, potrebno je osvježiti stranicu)
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
