Za početak serije tekstova o studiranju van granica Lijepe naše izabrali smo Bosnu i Hercegovinu, odnosno Sarajevo. Izbor nije slučajan, jer baš na fakultetima naših istočnih susjeda svoju sreću pronalazi veliki broj hrvatskih studenata. Za ovu prigodu naša sugovornica je Olja Luetić, studentica treće godine Akademije likovnih umjetnosti.
Ova 21-godišnja Makaranka, kako sama kaže, već je od srednje škole znala da ne želi svoje obrazovanje nastaviti u Hrvatskoj. Igrom slučaja ispostavilo se da naš obrazovni sustav i ne može ispuniti njene zahtjeve, pa je odriješila cimu i krenula na istok. Sarajevo, grad o kojem je ispjevano najviše balada na prostoru bivše Juge njena je destinacija, a mi smo je za vas ovom prilikom ispitali sve o studiju, smještaju, hrani i naravno noćnom životu.
Kako i zašto si se odlučila na studiranje vani?
Još od upisa u srednju školu sam znala da neću studirati kod nas. Isto tako sam uskoro saznala da industrijskog dizajna, koji je bio moja velika želja, nema na domaćim fakultetima. Postoji tek opći dizajn na Arhitekturi u Zagrebu, ali ja sam htjela baš točno ono zbog čega sam i išla u Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu.
Zašto je baš Sarajevo bilo tvoj izbor?
Bila sam u potrazi za odgovarajućim faksom i igrom slučaja, na neki random dan, saznam da upravo takav postoji u Sarajevu. Naravno ima industrijski dizajn i u Beogradu, ali zbog blizine Makarskoj i situacije koja je u tom trenutku bila nisam uopće razmišljala o drugim opcijama.
Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo
Što je bilo sve potrebno kako bi se uspjela upisati kao stranac na fakultet?
Bilo je relativno jednostavno. Nije potrebno puno papirologije. Tek verifikacija dokumenata o završenoj srednjoj školi i prijave boravka, a ostalo je teklo kao i za domaće studente.
Jesi li zadovoljna obrazovanjem koje si dobila tamo do sada i jesu li ispunjena tvoja očekivanja po tom pitanju?
S obzirom da nisam imala nikakva očekivanja kada sam dolazila nije me imalo što iznenaditi ili razočarati. Ima trenutaka kada sam sve osim zadovoljna, ali u globalu ne mogu se požaliti. Razlog mojem zadovoljstvu nije toliko kvaliteta obrazovanja koliko pozitivan društveni faktor. Ljudi ovdje u pojedinim situacijama reagiraju na poseban način.
Gdje si smještena (znači dom ili privatni smještaj i je li bilo teško pronaći kvalitetan smještaj) i kakve su menze u Sarajevu?
Živim sama u iznajmljenom stanu i realno govoreći bilo je teško pronaći kvalitetan smještaj. da ne povjeruješ što sve ljudi iznajmljuju i stvarno misle da bi u takvim prostorima netko živio. Također, pojedini stanodavci postavljaju uvjete koji su van svake pameti.
Mnogi imaju ideje o kontroliranju života jadnim studentima. Tako na primjer, neki nameću uvijete da nitko osim mene same ne smije ući u taj stan te da se čak i roditelji imaju najaviti kada dolaze. Ludost!
Čistom srećom sam naletjela na ovaj stan gdje sam smještena od prve godine. Vlasnici su normalni ljudi, a stan je i na kvalitetnoj lokaciji tako da ne mrdam odavde dok ne diplomiram.
Cijene su za naše prilike vrlo prihvatljive tako se u strogom centru grada za 1 300 kuna plus režije može naći pristojan stan od 50-ak kvadrata.
Iskreno što se menzi tiče nisam ni pokušala saznati postoje li u Sarajevu. Hrana je dovoljno jeftina, bolje rečeno život uopće, da mi i ne treba menza. Na ćevapima i piti se sasvim uredno živi.
bosna.4mg.com
Kakav je noćni život u Sarajevu i općenito što grad nudi?
Noćni život nije ništa ekstra, ali mislim da za svakoga ima ponešto. Postoje alternative narodnjacima što je uvijek dobro. Sad dolaze topiji dani i grad se budi, ali ima sadržaja tijekom cijele godine. Nije dosadno. Opet dosta zavisi o ukusu pojedinca. Ja osobno, kada je vani snijegi i minusi, navečer i nepomišljam izaći vani. Ne znam koja bi me sila natjerala da se pokrenem. Valja čekati normalnije vrijeme za partijanje.
Zašto bi netko trebao (ili ne bi trebao) doći studirati u Sarajevo?
S financijske strane ovdje je odlično studitati. Na nekim fakultetima se uopće ne plaćaju školarine (mi ne plaćamo ništa na Akademiji). Život je jeftiniji, jer su im plaće niže pa je s hrvatskim primanjima ovdje mnogo lakše živjeti.
Fakultet je sasvim ok, valjda kao i drugdje, osim što ti ovdje manje love okradu usput. Na svakom fakultetu ima poneki zeznuti profesor, jer inače gdje bi bila zabava u normalnom i jednostavnom studiranju.
Inače su normala i spremni su pomoći. Može se dosta i naučiti, jer smo prisiljeni na individualnu nastavu kako nas je svega desetak na smjeru. Stvarno rade sa svakim do nas, ali na kraju ono što ćete izvući od toga ovisi isključivo o vama, odnosno koliko ste spremni uložiti truda.
Jedino što je u Sarajevu malo nezgodno su užasno hladne zime, ali ništa što dobri ćevapi ne bi pokrili.
Za kraj samo jedna od pjesama posvećenih gradu na Miljackoj i par slika za potpun dojam