SDP ima stambenu politiku, kažu da će pomoći mladima: ‘Stan koji je sad 500, bio bi 300 eura’
Stan za koji mjesečno sada plaćaju 500 eura, mladi bi mogli plaćati 300 eura. Kaže tako Matej Mostarac, jedan od tvoraca SDP-ovog Plana za stan, kako kaže, obuhvatne stambene politike koja bi i mladima pomogla riješiti stambeno pitanje. Bio je gost 41. epizode podcasta portala srednja.hr gdje je predstavio sve prednosti SDP-ove stambene politike za mlade. Razgovarali smo i o studentskim domovima, gradnji novih kapaciteta, ali adaptaciji praznih postojećih zgrada u državnom vlasništvu.
Matej Mostarac, gradonačelnik Grada Kastva | foto: srednja.hr
Gost 41. epizode podcasta srednja.hr bio je Matej Mostarac, član predsjedništvo SDP-a Hrvatske i gradonačelnik Grada Kastva. Jedan je od tvoraca stranačkog Plana za stan, obuhvatne stambene politike koja, među ostalim, ima ambiciju riješiti i stambeno pitanje za tisuće mladih koji si trenutno teško mogu priuštiti stambeni prostor, bilo vlastiti stan ili onaj u najmu. Mostarac nam je pojasnio različite stupove njihove stambene politike, kategorije na koje bi se to odnosilo ali i sve prepreke na koje mogu naići.
Dugoročni najam s mogućnošću otkupa
Hrvatska nikada nije imala obuhvatnu stambenu politiku, već manje ili više uspješne mjere. Ovo je široka stambena politika i po tome se razlikuje od svega do sada. Tako je Matej Mostarac, istaknuti mladi SDP-ovac objasnio posebnost Plana za stan, SDP-ove politike koja za cilj ima izgradnju 15.000 stanova u pet do šest godina. Većina tih stanova bila bi za dugoročni najam, manji broj bi se mogao otkupiti, a tu bi, opet, ciljali na mlade koji žele imati svoju nekretninu, a nisu, vis-a-vis svojih prvih plaća – kreditno sposobni.
– Treća kategorija možda je najzanimljivija mladima, to je dugoročni najam s mogućnošću otkupa. To je nešto na čemu smo najviše radili. Čak sam u Gradu Kastvu u suradnji s Ekonomskim fakultetom razvijao taj model. Nešto slično postoji po Europi gdje bi mi upravo mladim osobama koji u tom trenutku nisu kreditno sposobni omogućili ulazak u stan, a onda kroz protek vremena, ako osoba postane kreditno sposobna, odnosno ima financijsku moć za otkupiti taj stan, priznalo bi se cijelo ulaganje. Ako bi došlo do stvaranja i širenja obitelji, ta mlada osoba ne bi ostala zatočena u tih 30 do 40 kvadrata koje je dobila kad je tražila stan, već bi mogla dobiti veći stan. S tim da bi se priznalo sve ono što je dotad uplaćeno, istaknuo je Mostarac.
U takvoj bi varijanti državni poticaji bili nešto manji, cijena najma bi bila viša, ali bi postojala mogućnost otkupa. Mladi bi tako dobili mogućnost, koji to baš žele, imati svoju vlastitu nekretninu. Kada bi SDP imao prilike realizirati ovaj svoj plan, prema riječima Mostarca, našli bi se i neki stanovi za deficitarna zanimanja, a među njima su i – učitelji.
– Sve veći problem u Hrvatskoj je to da nema kadra. Nemamo doktora, učitelja, profesora, čak i policajaca, poštara… Država se mora okrenuti tim djelatnostima i kroz rješavanje stambenog pitanja omoguće da određeni ljudi dođu na određena područja raditi ono što je državi u interesu. Isto tako bi omogućili i tvrtkama da rade stanove za svoje zaposlenike, gdje bi imali dugoročan najam, istaknuo je Mostarac u podcastu srednja.hr.
Ušteda od 200 eura mjesečno
Našeg sugovornika pitamo i da nam plastično pojasni koliko bi mladi mogli uštedjeti na mjesečnom najmu u odnosu na cijene koje su sada aktualne na tržištu.
– Glavna postavka kojom se vodimo je da troškovi stanovanja ne smiju prelaziti 30 posto vaših primanja. To je neki standard u Europi. U Hrvatskoj je sada preko milijun ljudi koji odvajaju preko 40, a neki od njih i preko 50 posto svojih primanja da bi podmirili troškove stanovanja. Na prosječnoj plaći od 1.000 eura, stanovanje, odnosno najam treba koštati 300 eura. I to je taj neki maksimum. Jasno je da govorimo o uštedama. Hajdemo reći da stan koji sad košta 500 eura, da bi trebao biti maksimalno 300 eura. U godini dana, računajmo koliko je to uštede. Ako se povećava kućanstvo, treba uzeti druge parametre, istaknuo je Mostarac.
Plan za stan pretpostavlja, kaže, i cjelokupnu izmjenu propisa. Sigurnost podstanara je najvažnija, da se ne može dogoditi da netko bude izbačen iz stana uoči turističke sezone. To bi regulirao kako za javni sektor, tako i za privatni.
Postojeće državne zgrade treba pretvoriti u studentske domove
Našeg gosta u podcastu pitamo i za gradnju studentskih domova. Situacija u Zagrebu, primjerice, je takva da se nudi oko 6 i pol tisuća mjesta u domovima godišnje, a preko 10 tisuća studenata se prijavi za smještaj. Nekoliko tisuća studenata svake godine ostane bez smještaja u domu koji su tražili, jer za njih nema mjesta. Oni su potom primorani tražiti privatni smještaj i to sigurno utječe na cijene najma.
– To je ozbiljan utjecaj na ponudu i potražnju, on je kratkoročan, možda nije kroz cijelu godinu. Tu su sigurno domovi u planu, multifunkcionalni domovi koji bi imali višestruku namjenu. Ako nema potrebe u nekom periodu za studentski dom, da ima i funkciju kratkoročnog najma. Gradnja domova sigurno mora biti dio ove politike i ona je sigurno zanimljiv model. Kroz ovu politiku mogle bi se aktivirati i staviti u funkciju postojeće nekretnine, za manje novca. Spomenut ću Beč, nije studentski dom, ali je nekakav koncept stanovanja s domom je napravljen u crkvi koja je napuštena i ne koristi se kao crkva. Stavili su je u funkciju stanovanja. U Rijeci bi se lučka postrojenja i vojarne mogle staviti u funkciju stanovanja, a danas je industrijski stil, veliki otvori, visoki stropovi, atraktivan, rekao je Mostarac.
Cijelu epizodu podcasta o stambenoj politici pogledajte u videu ispod.
