Domagoj Babić je maturant šibenske Gimnazije Antuna Vrančića, a od sljedeće godine mjesto ga čeka u klupama Princetona, jednoga od najboljih američkih sveučilišta. Kako sam kaže, prijavio se na nagovor prijatelja, a ovom prilikom nam je ispričao sve o svom putu prema uspjehu.
mok.hr
Ovu priču još zanimljivijom čini činjenica kako je Domagoj dobio punu stipendiju. Iznos stipendije nije zanemariv jer Princton je dio prestižne Ivy League i donedavno je bio najbolje američko sveučilište (koje je kroz povijest dalo 37 nobelovaca), pa godina studiranja na njemu iznosi 56 tisuća dolara. Uz to, kako nam je sam rekao, sljedeće godine će biti ne samo jedini, nego najvjerojatnije i prvi Hrvat koji studira na ovom prestižnom sveučilištu.
Princeton je logičan izbor za ovog svestranog mladića. Ne samo da mu je prosjek savršen, nego se uz to bavi veslanjem i učenjem njemačkoga. Također je i član radne skupine za strukturalni razvoj Organizacijskog ureda za europske udruge srednjoškolaca. No ono što je američke ocjenjivače najviše impresioniralo u Domagojevom životopisu, je njegov angažman u Nacionalnom vijeću učenika gdje obnaša dužnost predsjednika.
Kako si se odlučio prijaviti na Princeton?
Ideju za studiranje u Americi mi je dao prijatelj koji već dvije godine studira u SAD-u. Rekao je da bih sa svojim životopisom mogao imati dobre šanse za upad na neko cijenjeno američko sveučilište i neka pokušam, jer da ništa ne mogu izgubiti. Nakon toga sam na internetu pogledao kako ide proces prijave i jednostavno krenuo u sve to.
Kako su ti tekle pripreme i kakve si sve testove morao položiti da bi bio primljen?
Kupio sam dvije knjige preko interneta i počeo se pripremati za prijemne testove. Morao sam položiti SAT test (scolastic aptitude test) što je standardni test, nešto poput naše države mature i SAT Subjec testove.
SAT Subject testovi su dva izborna testa iz predmeta koje odaberete, ja sam odabrao matematiku i fiziku. Osim toga morao sam polagati i TOEFL (test engleskog jezika za strane državljane), budući da nisam izvorni govornik engleskog. Dakle to su ukupno četiri testa, a polagao sam ih u školi Pitagora u Splitu koja je ovlašteni centar za te ispite i to u četiri navrata početkom listopada, studenog i prosinca.
Trebao sam ispunit i univerzalnu prijavnicu za američka sveučilišta na internetiu koja je dosta jednostavna i pregledna ali jako opširna. Tako možete pronaći i ona tipa: imate li umjetničkog talenta? Bavite li se sportom, humanitarnim radom? Radite li preko ljeta?
Takve stvari ih zanimaju jer traže svestrane ljude. U sklopu prijavnice sam morao tražiti i pisma preporuke, pisati motivacijska pisma i eseje, a svako sveučilište na koje sam se prijavljivao postavljalo je dodatna pitanja na koja sam morao odgovoriti poput: Što misliš u životu raditi sa znanjem koje će ti pružiti naše sveučilište. A nakon isteka roka, koji je bio 1. veljače, reostalo mi je samo čekati.
Jesi li u kojem trenutku izgubio nadu da ćeš biti primljen?
Cijelo vrijeme sam bio skeptičan i sumnjao u svoje rezultate jer sam mislio kako ću ja iz Šibenika upasti, i to s punom stipendijom, a neko iz Amerike možda neće? Ali kad sam već toliko vremena uložio nadao sam se kako ću upisati barem na neko manje, ali isto tako poznato sveučilište. Eto na kraju se sve poklopilo.
Što bi savjetovao nekome tko također želi studirati vani?
Savjetovao bih mu da od početka krene ozbiljno u to i da razmisli o svim prednostima i manama te da se dogovori sa svojom obitelji. Neka da sve od sebe i odabere fakultet koji će mu pružiti dobar posao kad se vrati.
Sve se može kad se hoće. Ja sam se uspio sam spremiti i dobro riješiti testove, dakle ništa nije nemoguće kada se stvarno radi.
Jesi li odlučio što ćeš studirati?
Još nisam odabrao koji ću fakultet na sveučilištu studirati. Vjerojatno će izbor na kraju pasti na ekonomiju ili možda nešto poput strojarstva i elektrotehnike.
Domagoj, srednja.hr ti želi puno sreće i uspješnu akademsku godinu.
