Silno se želio školovati: Od etničkog čišćenja, života na smetlištu, pa sve do Harvarda
Justus Uwayes imao je tek devet godina kada je zbog etničkog čišćenja postao siroče. Živio je smetlištu u Ruandi, no to ga nije spriječilo da ganja san o školovanju. Nije odustajao, pa je na kraju završio na Harvardu.
Živimo u svijetu u kojem nema svatko jednake šanse za uspjeh, pa se tako oni rođeni u krivo vrijeme i na krivom mjestu, ukoliko se žele školovati, moraju svojski potruditi da u tome zaista i uspiju. Za Justusa Uwayesa školovanje je bilo luksuz, no unatoč svim preprekama koje su mu stajale na putu, on ga je dosegao.
Silno se želio školovati, a u tome je i uspio
Kad je imao tek devet godina, zbog etničkog čišćenja postao je siroče. Živio je u olupini auta na smetlištu u Ruandi, a hranu i odjeću nabavljao je na sve moguće načine. Prosio je, a kupao se nije više od godinu dana. Kada je upoznao Amerikanku Clare Effiong stvari su se promijenile. Sva su se djeca razbježala osim njega, a kada ga je ona pitala zbog čega je ostao, odgovorio je samo kako želi u školu.
To je zaista i mislio, jer ove je jeseni upisao prestižno Sveučilište Harvard i nije ništa drugačiji od ostalih studenata koji pohađaju tu uglednu instituciju.
Nakon srednje škole, prijavio se i osvojio mjesto u sklopu programa Bridge2Rwanda koje vodi udruga iz Little Rocka u saveznoj državi Arkansas. Kao i većina drugih top sveučilišta, Harvard svoje studente ne bira isključivo prema njihovim financijskim mogućnostima, ali sve do sad u kampusu je bila samo jedna studentica iz Ruande, Juliette Musabeyezu.
Život mu se iz temelja promijenio
Otkako je pobjegao iz divlje Ruande, dokazao se kao vrhunski učenik, a podučavao je i ostale te sudjelovao u osnivanju udruge koja siromašnim učenicima osigurava zdravstveno osiguranje.
Kolege na fakultetu pomogle su mu da se privikne na život u zemlji sasvim drugačijoj od njegove.
– Ljudi teško rade za sve. Brzo obavljaju stvari i brzo se kreću. Govore istinu, opisuju svoja iskustva. U Ruandi, drugačije pričamo s odraslima. Ne vičemo i nismo nemirni. Ovdje se razmišlja neovisno, rekao je student.
Pomoć Amerikanke Clare nikada neće zaboraviti te tvrdi kako se njegov život zbog njega promijenio.