Sjajna gesta: Učenici daju besplatne instrukcije iz matematike, kemije, engleskog, hrvatskog…
Više od stotinjak učenika volontera pridružilo se Zlatnom zmaju, projektu učenika iz MIOC-a koji besplatno daju instrukcije učenicima, prvenstveno onima koji si to ne mogu priuštiti. Razgovarali smo s dvoje učenika volontera koji podučavaju osnovnoškolce te su nam otkrili da je kod učenika najveći problem što imaju rupe u znanju iz prethodnog gradiva te da im to onda otežava shvaćanje novog gradiva. Uz to, otkrili su nam i kako planiraju proširiti svoje djelovanjena cijelu Hrvatsku, no da za sada škole i nisu baš zainteresirane za ono što oni rade.
Foto: Unsplash
Nakon potresa i COVID karantene, učenik, a danas maturant Lovro Mlikotić iz XV. gimnazije iz Zagreba odlučio se humanitarno angažirati. Jednostavno je na neki način želio pomoći koristeći znanje koje ima. Okupio je svoju, kako kaže, ekipu iz MIOC-a te su shvatili da bi mogli biti dobri u davanju instrukcija učenicima koji si to nisu u stanju priuštiti.
– Kako ništa takvog formata još nije postojalo, odlučio sam da se sami organiziramo. Ideju sam podijelio sa svojom tadašnjom školskom psihologinjom, gospođom Rendulić, kojoj se ideja svidjela, te mi je predložila da ideju predstavim udruzi Mali zmaj. Oni se bave humanitarnim radom, te na iznenađenje, ideja im se odmah dopala te smo od njih vrlo brzo dobio zeleno svjetlo da krenemo sa radom. Prvih par mjeseci nas je bilo samo četvoro, te smo držali instrukcije iz prirodoslovnih predmeta svakim četvrtkom na Trešnjevci, priča nam Lovro.
‘U početku sam bio zabrinut kako će se srednjoškolci snaći u ulozi instruktora, no pokazali su se izvrsnima’
Te školske godine imali su desetak učenika na instrukcijama, a najviše ih je veselilo kada su se vidjeli pozitivni rezultati u njihovim ocjenama koje su se poboljšavale.
– Tada sam preko ljeta odlučio proširiti projekt. Zajedno sa MIOC-om, službeno nam se priključila i XVI. gimnazija. Sljedeći je problem bio naći prostore za nove lokacije. Nakon puno traženja, mjesni odbori su se pokazali idealnima za ovaj projekt. Ubrzo smo otvorili lokacije na Peščenici i u Dubravi. S početkom nove školske godine, dobili smo i nove članove. Iz XV. i XVI. gimnazija javilo se stotinjak novih volontera, od koji je malo više od 90 trenutno aktivno. Nisam mogao niti zamisliti da će odaziv biti tako velik. U početku sam bio zabrinut kako će se novi članovi snaći u ulozi instruktora, no pokazali su se izvrsnima, objasnio nam je Lovro.
‘Često se dogodi da tijekom rada utvrdimo da postoji rupa u znanju nekog prijašnjeg gradiva koje nam je sada potrebno’
Svoj projekt su nazvali Zlatni zmaj, s obzirom da su ga osnovali uz pomoć udruge Mali zmaj, odabir naziva je bio logičan.
– Najviše učenika su nam osnovnoškolci, točnije sedmi i osmi razredi, no u zadnje vrijeme često radim s jednom učenicom iz petog razreda.
Često se dogodi da s učenikom radimo novije gradivo te tijekom rada utvrdimo da postoji rupa u znanju nekog prijašnjeg gradiva koje nam je sada potrebno. Generalno smo primijetili da je najveći problem u jednadžbama i radu sa nepoznanicama koje su, naravno, temeljne u fizici i u matematici. To je gradivo koje se radi u ranijim razredima, te ako se ne nauči na vrijeme, stvara probleme kasnije, objasnio je Lovro.
Nažalost, većina škola u Zagrebu nije bila zainteresirana za njihov projekt
Lovro drži instrukcije četvrtkom te najdraže radi biologiju, no kako su učenicima najpotrebniji matematika i kemija, najviše daje instrukcije iz kemije. Trenutno podučavaju oko šezdesetak učenika.
– Ciljana skupina su, naravno, učenici kojima su instrukcije potrebne, a koji si ih ne mogu financijski priuštiti. Prvobitno, svi korisnici udruge Mali zmaj su ne samo dobrodošli, nego potaknuti da nam se pridruže. Dodatno, prilikom proširenja projekta, kontaktirali smo neke zagrebačke osnovne škole te ih pozvali na suradnju. Tko zna bolje kojim je učenicima potrebna naša pomoć od njihovih vlastitih razrednika? Nažalost, većina nije pokazala interes, osim jednog/dva izuzetka, ispričao nam je Lovro.
Kako škole nisu pokazale preveliki interes, za proširenje svoje ideje morali su se snaći na drugačiji način.
– Angažiranih ljudi koji su bili voljni nam pomoći je naravno bilo te smo uz njihovu pomoć napravili manje kampanje na kvartovskim stranicama društvenih mreža. Tamo su potencijalni polaznici mogli vidjeti sve termine te kontakt broj. Ipak, većinom se širimo dobrim glasom. Svi zainteresirani prvo nazovu kontakt broj u Malom zmaju te su onda dalje usmjereni prema njima najbližoj lokaciji. Svi koji su barem jednom došli nam daju svoj broj te onda dobivaju podsjetnik prije svakog termina, navodi Lovro.
Planiraju se proširiti po cijeloj Hrvatskoj, posebice u manja mjesta
Tako nam je otkrio i kako u planu imaju proširiti se van Zagreba te na nacionalnu razinu.
– Trenutno razvijamo i online opciju kako bi bismo mogli obuhvatiti i djecu koja su iz drugih dijelova Hrvatske, pogotovo iz manjih mjesta. Na kraju, bilo bi idealno kada bi se Zlatni zmaj, po uzoru na Zagreb, uspostavio i u drugim gradovima. Suradnja osnovnih škola bi ovdje bila od velike pomoći. Dodatno, kako su samo MIOC i XVI. službeno uključeni u ovaj projekt, htio bih priključiti u još nekoliko gimnazija. Instruktor može biti, naravno, svatko tko ima znanje i volju, neovisno u kojoj je srednjoj školi ili na kojem fakultetu. Svi ovi planovi se odnose samo na povećanje dosega projekta na području Zagreba, poručuje Lovro.
‘Nekad djeca znaju biti nemirna jer im padne koncentracija, ali tada napravimo pauzu, igramo vješala ili rješavamo križaljke pa se vratimo radu i sve je u redu’
Kako je i sam naveo, učenici iz MIOC-a nisu jedini koji volontiraju u Zlatnom zmaju, već su tu i učenici iz XVI. gimnazije poput učenice Dori Sušanj.
– Predajem utorkom na Trešnjevci. Naša grupa predaje jezike, većinom engleski i hrvatski, budući da predajemo osnovnoškolcima. Osobno najviše predajem hrvatski, ali generalno, djeci najčešće treba pomoć s engleskim. Sam poziv na volontiranje je došao preko naših razrednika te me privukao i htjela sam saznati više o projektu. Nikome ne može ići baš svaki predmet od ruke, ali želim onime što mi dobro ide i što volim olakšati onima koji imaju poteškoća s time, rekla je Dori.
Opisala nam je kako je to biti u koži profesora te slušaju li ju učenici dok im objašnjava gradivo.
– Ljudi jako često misle da je, nekad djeca znaju biti nemirna jer im padne koncentracija kao i svima nama, ali tada napravimo pauzu, igramo vješala ili rješavamo križaljke pa se vratimo radu i sve je u redu. Profesori se često postave kao glavni i zastrašujući kako bi bili autoritet te učenicima zna biti neugodno reći da im nešto nije jasno. Zato mislim da je djeci lakše slušati nas jer, osim što smo im bliži po godinama, pokušavamo uspostaviti prijateljski odnos u kojemu se nitko ne osjeća manje vrijednim, zaključila je Dori koja se planira baviti volontiranjem u Zlatnom zmaju i kada upiše fakultet.
