Škola je kriva što naši mladi i dalje glasno mrze LGBT zajednicu, evo i zašto
‘Šta se hvalite ovim boleštinama’. ‘Pa jebemu mater jeste se i vi prodali’. ‘Užas’. ‘Bože sačuvaj’. ‘Kako vas nije sram’. ‘Jeben van mater’. ‘Odvratno’. To su komentari na našu reportažu iz jedinog gej kluba u Zagrebu. Iako je homofobnih srednjoškolaca, prema istraživanjima, iz godine u godinu sve manje, na društvenim su mrežama glasni i rijetki im proturječe. Atmosferu u kojoj su pametni samokritični, a ograničeni puni samopouzdanja, njeguje, među ostalim, i naše školstvo. Školstvo koje ne progovara ni o povijesti LGBT pokreta za ljudska prava, ni o njihovom sociološkom značaju, ni o filozofskom poimanju sloboda i ljudskih prava.
LGBT+ zastava | foto: Pixabay
Bio je 28. lipnja 1969. Još jedna topla, ljetna noć, a Stonewall Inn vrvio je ljudima. Ljudima koje je društvo stavilo na samu marginu. Samo zato što se u svojemu tijelu nisu osjećali kao doma. I što su svoj dom pronašli u osobi istoga spola. To je bilo njihovo sigurno mjesto. Jedno od tek nekolicine na kojima su mogli biti svoji i slobodni.
Kako je nastala prva povorka ponosa?
Iznenada su u taj bar ušetala trojica policajaca i počela privoditi ljude. Tada je, vjerovali ili ne, na snazi bio zakon koji je propisivao kako se morate odijevati. Ako bi vas netko uhvatio s više komada odjeće na sebi koja se ne smatra prikladnom za vaš spol, mogli su vas uhititi. To se dogodilo ekipi koja se tu večer zabavljala u spomenutom gej baru. Bio je to još jedan orkestrirani napad na LGBT zajednicu, na ono malo slobode i sigurnosti koje su imali, odvojeni od ostatka društva koje ih je osuđivalo, prebijalo, ubijalo. I to malo onoj je većini, preplavljenoj predrasudama, nerazumijevanjem i mržnjom, smetalo.
Ovo je za policiju bila tek jedna racija u nizu. Navikli su utjerivati strah u kosti i upravo su to očekivali i ovaj put. Prevarili su se. Isprovocirani nasiljem i konstantnim maltretiranjem, posjetitelji Stonewalla Inna, susjedi i prolaznici su se pobunili. Trojica samouvjerenih policajaca bila je prisiljena zabarikadirati se u lokal. Tek ih je policijsko i vatrogasno pojačanje uspjelo izvući i rastjerati prosvjednike. No, prosvjedi su se nastavili na istoj lokaciji narednih pet dana, a iduće, 1970. godine, komemorirajući prosvjede ispred Stonewall Inna, održana je prva povorka ponosa na svijetu. Svaka sljedeća svojevrsni je homage i podsjetnik što je ‘nama naša borba dala’.
Učitelji vješto izbjegavaju podučavati o LGBT zajednici
Kratka je ovo priča o tome kako su, zašto i s kojim povodom nastale povorke ponosa. Objašnjenje zašto gejevi, lezbijke, transrodni, kvir ljudi jednom godišnje ‘paradiraju’ u gotovo svakom kutku razvijenoga, civiliziranoga svijeta. Priča je to koju mnogi od vas čitaju po prvi put u životu. Niste za nju, kao ni ja, čuli u školi. Vaši nastavnici povijesti, sociologije, politike vješto su je izbjegavali. Pakirali su je u nešto prihvatljivije i manje ‘tabu’. Nešto što neće morati objašnjavati roditeljima i nešto od čega im neće biti neugodno.
Ne čudi stoga da su neki od nas – i neki od vas – izrasli u ljude koji ne razumiju, ne prihvaćaju, čak i aktivno preziru druge ljude. Samo zato što su drugačiji. To su ljudi koji danas ostavljaju komentare na našim društvenim mrežama. Kojima je izlazak u gej klub ‘boleština’, ‘užas’ i ‘odvratno’. Koji se mole Isusu da se ne pretvorimo u ‘Njemačku ili još gore, SAD’. Takve je ljude stvorilo naše školstvo, ignorantno i lakomo, nefleksibilno i neprilagođeno vremenu u kojem živimo. Jako često odvojeno od realnosti i potpuno ovisno o entuzijazmu nastavnika koji učenike ipak žele naučiti pokoju lekciju za život.
U istim komentarima, u gomili mržnje, nerazumijevanja i prijezira, zaista se rijetko nađe neki glas razuma. Netko tko će ustanoviti da ga uistinu ne zanima što i kako rade drugi ljudi, dok žive slobodno i poštuju tuđu slobodu. Netko tko će stati u obranu dostojanstva i osuditi mržnju. Takvi se broje u promilima, a posljednjih nekoliko dana, otkako su naši novinari posjetili zagrebački gej klub i o tome napisali reportažu, komentare podrške brojimo u promilima.
Progresivni šute, homofobi urlaju, za to je kriva i škola
Je li to zato što su mladi, koji nas prate i komentiraju naš sadržaj, tako zadrti i homofobni? Ne. Baš naprotiv, relevantna istraživanja pokazuju da je sa svakim novim ciklusom, kako vrijeme prolazi i dolaze nove generacije, sve manje onih koji iskazuju homofobne i transfobne stavove. Oni koji misle da su gejevi poremećeni i da bi im trebalo ograničiti pojavljivanje u javnosti su u očitoj manjini.
Njihova su mišljenja postala marginalna, a mržnja, predrasude i homofobija više ne reprezentiraju kako dišu učenici naših srednjih škola. Zašto onda to ne vidimo na društvenim mrežama? Zašto, bolje rečeno, vidimo potpunu suprotnost onoga što sugeriraju istraživanja? I to je, vjerovali ili ne, produkt školstva. Sustava koji je one pametne, sposobne i željne izlaska iz okvira, smjestio u kategoriju koju je za njih namijenio.
Nije ih naučio kako jasno izgovoriti svoje mišljenje. Niti kad je posebno važno da to učine. Naš obrazovni sustav, ruku na srce, iznjedrio je neke iznimne stručnjake, dobre profesore, liječnike, odvjetnike i novinare. Glumce koji će nas inspirirati i umjetnike koji će dirnuti nutrinu naše duše. No, naše škole kolektivno ne mogu, čiste savjesti, preuzeti zaslugu za odgoj aktivnih, participativnih, građanski pismenih i demokratski nastrojenih pojedinaca.
Ako neće škola, mi ćemo govoriti i educirati
Naše škole činile su sve suprotno. Zato danas među mladima imamo šutljivu, što samokritičnu, što apolitičnu većinu koja zapravo ima nešto pametno za reći, ali to nikada ne radi. I one glasne potkapacitirane koji redovito upražnjavaju svoje verbalne proljeve, uglavnom nimalo originalne, nastale u tiktok-školici Andrewa Tatea ili tkogod je najnovija ikona mizogine internet desnice.
Ona treća skupina, ova manjina koja hrabro i autentično brani slobodu i ljudska prava; naše društvo, naše škole, mi ih nemamo pravo svojatati. Oni su postali takvima unatoč prije nego li zahvaljujući okružju koje smo za njih stvorili. Oni su prepoznali ljudske vrijednosti i shvatili koliko je važno da brinemo jedni o drugima. Čak i u komentarima na društvenim mrežama. Pogotovo u komentarima na društvenim mrežama.
Za one koji se pitaju zašto srednja.hr svoje novinare šalje u gej klub i kakve veze to ima sa školom – evo vam odgovora. Ima svaku vezu sa školom i obrazovanjem koju može imati. Od povijesti pokreta za ljudska prava, sociološkog i filozofskog poimanja slobode pa do razvijanja temeljnih građanskih kompetencija. Sve ono što školstvo, sustavno, u Hrvatskoj još uvijek nema i sve ono što je za normalno funkcioniranje u današnjem svijetu itekako potrebno. Zato ćemo uvijek biti tu i govoriti o onome o čemu se ne smije šutjeti.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
Ispod možete vidjeti kratku reportažu iz zagrebačkog gej kluba koji su posjetili naši novinari.
@srednja_hr Kako nam je bilo u izlasku pročitajte na linku u opisu profila ☝ #srednjahr #klub #izlazak #lgbt #zagreb #nocnizivot #mladi #zabava #fyp #foryou #foryourpage ♬ original sound – srednja_hr
