Škola se oprašta od prerano preminule ravnateljice: ‘Nemoćni smo pred tišinom koja nas je zatekla’
Ravnateljica Srednje poljoprivredne i tehničke škole Opuzen, Danijela Primorac, preminula je u 45. godini života. Od nje su se, na službenim stranicama škole oprostili njeni kolege i učenici. Iz škole su napisali kako je bila osoba velikog srca i puna životne radosti te da je svoj posao obavljala stručno i s razumijevanjem za sve učenike.
Ravnateljica i profesorica Danijela Primorac | foto: Srednja poljoprivredna i tehnička škola Opuzen, Canva
Djelatnike i učenike Srednje poljoprivredne i tehničke škole Opuzen potresla je vijest da je preminula ravnateljica i profesorica hrvatskog jezika Danijela Primorac. Ravnateljica je preminula u 45. godini života nakon kratke i teške bolesti, a njeni su se kolege od nje oprostili dirljivom objavom.
‘Svoj posao je obavljala stručno i s osmijehom’
– Danijela je bila osoba velikog srca i puna životne radosti. Dugi je niz godina, najprije kao profesorica hrvatskoga jezika, a potom i kao ravnateljica naše škole, obavljala svoj posao stručno s osmijehom i razumijevanjem za sve učenike. Danijelina bolest združila nas je u vjeri da će borac u njoj uspjeti pobijediti bolest, napisali su.
Dodali su i kako su zatečeni i nemoćni pred tišinom koja ih je zatekla njenim odlaskom, ali da će im njena vjera i snaga ostati trajna inspiracija i podsjetnik da nikada u životu ne treba odustati. Na kraju svoje objave podijelili su i dirljiv citat.
– Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca, stoji u objavi.
Od nje su se oprostili i brojni bivši i sadašnji učenici
Ispod ove tužne objave zaredalo se više od stotinu komentara u kojima su, brojini koji su poznavali profesoricu Danijelu, podijelili svoja sjećanja na nju.
– U životu susrećemo ljude koji su dobri u svom poslu i životu, daju svoj maksimum ili ne daju, trude se ili ne trude, neki niti ne pokušavaju. Među njima postoje rijetki pojedinci koji, unatoč svim izgledima, u datom trenutku izvuku iz sebe nešto posebno i naprave prave stvari u pravom trenutku. Takva je bila naša Danijela, koja je unatoč dijagnozi koju je doznala nedugo nakon preuzimanja odgovorne dužnosti, nastavila predano raditi i donositi prave odluke u pravom trenutku. Nije tražila izgovore, već je svakodnevno pronalazila snagu kako za svoje osobne bitke i funkcioniranje obitelji, tako i za školu. Njezina uspomena trajno će ostati pohranjena u našem kolektivnom sjećanju kao žena iznimne snage, na ponos svima nama, a posebno svojoj djeci i obitelji. Neka počiva u miru Božjem, stoji u jednom od komentara.
