Škole zaboravljene od svih snalaze se same kako god znaju
Srednja škola u Vrgorcu
Iako se u medijima obično daje prednost velikim školama iz metropole, ne idu svi učenici u tih nekoliko razvikanih gimnazija. Manje škole u udaljenim mjestima kriju svoje kreativne učenike, vrijedne profesore i svoje specifične probleme. Neke od njih su i škole koje pripadaju kategoriji brdsko-planinskih škola, poput Srednje škole Tin Ujević u Vrgorcu i Strukovne škole Gospić u istoimenom gradu.
Škole pod posebnom državnom skrbi se zbog svoje geografske izdvojenosti suočavaju sa specifičnim poteškoćama, no mladenački kreativni duh tih zajednica prisutan je kao i u svim drugim školama u državi. Iako su pod posebnom državnom skrbi, od te skrbi škole nemaju nikakvu pomoć. Svejedno problemi postoje i zahtijevaju poseban pristup, međutim ništa nije nemoguće riješiti, tvrde uprave tih škole.
Veliki nedostatak su nepostojeće kulturno zabavne manifestacije, pa se mladi nemaju čime baviti. Zato su obično škole centar događanja, pa su mnogi učenici uključeni u razne izvannastavne aktivnosti.
U Vrgorcu školski prijevoz postoji svega dva mjeseca
Smještena u malom mjestu Vrgorcu u splitsko – dalmatinskoj županiji, Srednja škola Tin Ujević broji 365 učenika koji tek zadnja dva mjeseca imaju riješen problem prijevoza.
– Do sada nismo imali organizirani javni linijiski prijevoz, pa su učenici na razne načine dolazili do škole, što je svakako utjecalo na njihov uspjeh, kazao nam je Josip Gašpar, ravnatelj škole.
Tek od polovice prosinca je javni linijski prijevoz prilagođen školskoj satnici tako da konačno učenici u školu dolaze na vrijeme i mnogo sigurnije.
Iako su imali problema s prijevozom koji im je oduzimao mnogo vremena, prošlogodišnji maturanti vrgoračke škole su maturu uspješno položili u prvom roku i to u prosjeku svojih kolega iz cijele Hrvatske.
učenici iz škole u Gospiću
Gospićka škola nije samo škola, već i složna zajednica
Prijevoz je najveći problem
Nekoliko stotina kilometara dalje nalazi se Strukovna škola Gospić u kojoj se obrazuje petstotinjak učenika. Iako je mali dio učenika u Učeničkom domu koji se nalazi u sklopu škole, većina ih do škole putuje iz okolnih mjesta.
– Razdaljine dolaska u školu su velike, neki putuju svaki dan 12, a neki čak i 70 kilometara. Tijekom zimskih mjeseci prijevoz je još opterećeniji zbog uvjeta na cesti, objasnio nam je ravnatelj Ivan Orešković.
Dodaje kako je osim prijevoza problem slabiji socijalni status mnogih.
– Loš je socijalni status roditelja učenika jer gospodarstva ovdje gotovo da i nema, a poljoprivreda je u gubicima i neisplativa, požalio nam se Orešković.
Svejedno ovakav način života doveo je do toga da školu pohađaju skromni i nezahtjevni učenici koji kroz razne aktivnosti pokazuju svoju kvalitetu, solidarnost i socijalnu osjetljivost.
Unatoč lošim financijskim prilikama, učenici redovito skupljaju sredstva za djecu Afrike, pa su za škole u Africi prikupili 11 tisuća kuna.
Škole održavaju zajednicu živom
Kolege ravnatelji obaju škola koje su u kategoriji posebne državne skrbi kao brdsko-planinske škole tvrde da prednosti zbog svog statusa nemaju.
– Geografska izdvojenost nikako nam ne daje prednost, već su nam samo troškovi veći, rekao nam je Orešković iz Gospića.
Ravnatelj objašnjava da su svi fakulteti u većim gradovima stoga većina mladih odlazi, pa je i starosna dob građana veća, a kulturno – umjetničkih događaja gotovo da i nema.
S njim se slaže ravnatelj Josip Gašpar iz Vrgorca koji nam je rekao da zbog svoje geografske izdvojenosti škola nema nikakvu gospodarsku ili kulturnu prednost.
Svejedno, obje škole se trude na svoj način zaokupiti učenika, pa tako u Vrgorcu djeluje sportska, literarna i glazbena sekcija, a učenici u području rada turizma i ugostiteljstva često posjećuju razne smotre.
Slično je i u Gospiću koji mladima ne nudi mnogo, pa se učenici uglavnom preko škole druže u sportskom klubu, učeničkoj zadruzi ili klubu mladih tehničara.
