U školi proglašen neperspektivnim za poeziju, a sada dobio uglednu nagradu za najboljeg mladog pjesnika
Počeo je pisati veoma rano, još u doba kada mu se sva slova nisu automatizmom slijevala na papir. Potom su ga već u nižim razredima osnovne škole pokušali uzdrmati, izbacivši ga iz literarne družine s objašnjenjem da ne zna kreativno pisati! Evo nekih 15-ak godina poslije, 22-godišnji Denis Ćosić, dobio je Gorana za mlade pjesnike, za rukopis ‘Crveno prije sutona’.
– Isprva sam bio u nevjerici jer znam koliko kvalitetnih rukopisa stigne na natječaj svake godine i bilo mi je teško povjerovati da im se moj rukopis doimao pobjedničkim. Pojedini pjesnici već nekoliko godina budu pohvaljeni i za dlaku im izbjegne nagrada, a meni se posrećilo iz prvog pokušaja. Ubrzo je nevjerica prešla u ogromno veselje koje me otprilike drži i u ovom trenutku, otkrio nam je odmah na početku Denis Ćosić svoje osjećaje nakon što je shvatio da je dobio Gorana.
A ususret 56. Goranovom proljeću odnosno našoj najstarijij i najznačajnijoj pjesničkoj manifestaciji, odlučili smo malo bolje upoznati njenog mladog laureata.
Sve je počelo još tamo sa šest, sedam godina…
S obzirom da ima 22 godine zvuči zbilja nevjerojatan podatak da da su njegovi prvi radovi nastajali prije kojih 15-ak godina. Dobro da u tim sitnim godinama nije odustao od pjesništva, budući da je u školi okarakteriziran otprilike kao neperspektivan.
– Pišem od svoje šeste ili sedme godine iako mi se čini kako je tada to bila samo dječja zaigranost, a većina mojih ideja ostala bi realizirana samo na fragmentarnoj razini. U drugom razredu osnovne škole isključili su me iz literarne družine, tada navodno nisam razumio kako treba kreativno pisati, ali očito je da nitko stručan nije mogao prepoznati moj tadašnji potencijal, govori nam Denis.
Očito nije odustao, ali se umirio na dulji period. Barem što se tiče pjesništva.
– Nakon toga je pisanje poezije stagniralo do srednje škole, a u međuvremenu sam svoje interese preusmjerio na glumu i stvaranje dramskih tekstova s infantilnom dozom aktivizma. U srednjoj školi intenzivnije sam pisao prozu filozofsko-esejističkog karaktera da bih konačno u trećem razredu srednje škole prigrlio poeziju kao meni adekvatan način umjetničkog izražavanja, objašnjava nam mladi pjesnik.
Denis Ćosić studira upravljanje ljudskim potencijalima, a prethodno je završio hotelski menadžment. Veli nam da te dvije grane itekako imaju veze s pisanjem pjesama, ali i dodaje da su studiji znali ispaštati zbog njegovih književnih interesa.
– Čini mi se kako sam shvatio doista ozbiljno pisanje poezije s obzirom da često žrtvujem druge obaveze kako bih proveo cijelu noć u radu na tekstu. Tako da je i samo studiranje znalo ispaštati. Nedavno sam završio hotelski menadžment, a trenutno studiram upravljanje ljudskim potencijalima. Na prvi pogled, ne bi se reklo da poezija ili generalno književnost s tim imaju ikakve veze, ali u korijenu prvog interesa leže putovanja, a u korijenu drugog psihologija – a što je pisanje nego li velika avantura duše?, retorički će upitati Ćosić.
Ipak, svjestan je da rijetki u Hrvatskoj žive od književnog poziva pa se za sada ne zanosi da će mu to biti osnovna preokupacija. No, dodaje i da je opet sve moguće.
– Pišem jer volim to raditi i jer vidim to kao način na koji se najbolje mogu izraziti. Međutim, svjestan sam nepovoljnog stanja u kulturi i nemogućnosti življenja samo od tog načina rada. Dok se stanje ne poboljša, prihode ću morati ostvarivati iz drugih izvora. Ali nikada se ne zna, možda me jednog dana obuzme ideja apsolutne predanosti pjesničkom pozivu, govori Denis.
Goranovo proljeće se otvara sutra, a ugostit će 40 pjesnika iz 14 zemalja
– Goranovo proljeće, kao i prethodnih godina, uz oživljavanje uspomene na lik i djelo pjesnika i partizanskog borca Ivana Gorana Kovačića, donosi izravan kontakt s aktualnom, vrijednom poezijom iz Hrvatske i svijeta, poručuju i najavljuju organizatori.
Na ovogodišnjem Goranovom proljeću će sudjelovati 40 pjesnika iz 14 zemalja, a svi će oni čitati odmah na otvorenju festivala! Strani će gosti čitati na vlastitim jezicima, uz osigurane prijevode na hrvatski. Među pjesnicima će se naći i Denis Ćosić te Martina Vidaić (dobitnica Nagrade Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu).
– Za glazbeni identitet ovog festivalskog izdanja brinu se Ivan Grobenski i grupa Šumski, čiji će živi nastupi pratiti čitalačke programe, najavljuju organizatori.
Radi u kasni noćni sat i nije ovisan o inspiraciji
Nakon nekih osnovnih spoznaja o mladom pjesniku koji je rođen u Njemačkoj, odrastao u Požegi, a prije desetak godina se preselio u Dubrovnik, ušli smo nešto dublje u njegove teme, interese, planove i načine rada.
– U mojim pjesmama dominantne su teme ljubavi, koja je često puta okrenuta ka naglašavanju tjelesnosti, pejzaža, u kojemu se zrcale promišljanja lirskog subjekta, slobode, koju nastojim propitivati, i društva, koje se pred mojim očima sve više degradira usporedno sa lošim stanjem u državi, o temama svojih uradaka govori Ćosić.
Kada je pak riječ o načinu rada, nije mu vezan isključivo za inspiraciju, no ne voli stvarati pod dnevnim svjetlom.
– Isprva, pisanje mi je ovisilo o impulsima inspiracije koja bi se pojavljivala na mahove. Sada pisanje shvaćam kao način rada i mogu svakodnevno stvarati. Ono što mi je ipak ostalo kao konstanta jest pisanje u kasnim noćnim satima i teško se prilagođavam dnevnom načinu funkcioniranja, objašnjava mladi i nagrađivani pjesnik.
Kada kažemo nagrađivani pod time mislimo da mu Goran za mladog pjesnika nije prvo priznanje.
– Prošle sam godine dobio nagradu za neobjavljeni rukopis na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Taj je rukopis realiziran u obliku zbirke pod nazivom „Neonski bog mržnje“ i bit će objavljen u svibnju ove godine, govori nam Ćosić.
Nemam strpljenja za prozu, a volim poeziju Allena Ginsberga
Kako nam je već spomenuo da je u doba srednje škole zaranjao i u neke druge žanrove, zanimalo nas je piše li i trenutno još nešto osim pjesama.
– Trenutno pišem isključivo poeziju, ali imam namjeru početi pisati roman kojeg oformljavam već određeni vremenski period. Za prozu je potrebno više vremena, a nisam siguran imam li dovoljno strpljenja uhvatiti se u koštac s takvim kapitalnim projektom, iskren je Ćosić.
Iako nastoji biti svoj i stvarati vlastiti pjesnički put, ipak ističe jednog poetu koji je utjecao na njega odnosno čiju poeziju voli.
– Volim poeziju Allena Ginsberga koji je bio jedna od istaknutijih ličnosti Beat pokreta. Prije je na mene djelomično utjecao različitim pjesničkim poetikama i autentičnim pjesničkim pojavama, ali sada sve više želim stvarati svoj pjesnički svijet, na kraju nam govori Denis Ćosić.
Ispod pročitajte dvije pjesme koje je 22-godišnji perspektivni pjesnik odlučio podijeliti sa svima nama.
Simbioze
Većina mog života – tišina. Provlačim se osekama u slane sate sutona. Trudna mačka pod mojim prstima dopušta osjetiti mladunče. Mogao bih stvarati simbioze, u smiraju zagrljaja, u zaljevu pogleda, očima rascvale amebe. Pustiti more pod nabreklu kožu, glatke tabane strugati o kamen. Pronaći tebe u očima jegulje, na ljušturi školjke, s utrobom koštanog mjeseca. Moje je vrijeme postalo sidro u podnožju srčanog kratera.
Promjenjivi leksem
Stojim pred tobom kao posrnuli poluotok u moru. Valovi me zapljuskuju oštro, kamene hridi otapaju sa sebe kožu. Poneki se rak strmoglavi u plićak, kliještima zgrabi sunce i povuče ga prema dubini.
Poluotok sam za vrijeme oseke, nastanjen jednim grmom i nekolicinom zmija. Sol izjeda zmijske trbuhe, oni se raspore kao meridijani i najavljuju kišu. Vjetar poput kakva konjska zubala troši grmlju pousminu. Prije naoblake, mornar veže ultramarinsko nebo za moj greben.
Kada nastupi oluja ili dođe do strujne izmjene, odvojim se od tebe i riječi promijenim značenje.