Skoro dva dana prikupljala papire kako bi se prijavila za posao u Ministarstvu kulture
Prijave za posao trebale bi biti pozitivna stvar kojoj se svaka nezaposlena osoba veseli. Međutim, nepotrebno gubljenje vremena na vađenje bezbrojnih potvrda realnost je s kojom se upoznaju svi koji se na slobodno radno mjesto prijavljuju u državnim firmama, gdje su mjesta vrlo često popunjena već i prije raspisivanja samog natječaja.
Procedura prijave za posao u državnim ustanovama nepotrebno je komplicirana. Kako bi se kandidirali za slobodno radno mjesto morate se po cijeli dan družiti s hrvatskom administracijom od koje se kosa na glavi diže i brojnim strancima koji su imali priliku upoznati se s funkcioniranjem državnih aparata .
‘Mislim da je to sve skupa žalosno’
– Na prikupljanje papira potrošila sam dan i pol. Mislim da je to sve skupa žalosno. Najviše sam vremena izgubila na papire s fakulteta. Za potrebne potvrde morala sam prvo pisati molbe pa sam ih tek drugi dan mogla podići, ogorčeno nam je ovaj mukotrpan proces prepričala djevojka čiji su osobni podaci poznati redakciji, ali sa svojim imenom i prezimenom nije htjela izaći u javnost jer se boji kako bi joj zbog toga mogli stvarati probleme.
Zbog lakšeg razumijevanja u ostatku teksta ćemo ju potpisivati imenom Sara.
Kako bi se prijavila na natječaj Ministarstva kulture, Sara je sa svog bivšeg fakulteta morala nabaviti potvrde o odgovarajućem stupnju obrazovanja, prosjeku ocjena i trajanju sveučilišnog studija. Po dokaz da nema radnog iskustva morala je do Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
To je bio samo početak jednog oblačnog i dosadnog dana pa ako vam je ovo nabrajanje već sada postalo dosadno i zamorno znači da smo barem djelomično uspjeli prenijeti pravu atmosferu njezinog pothvata.
Četiri lokacije i sveukupno devet potvrda i dokumenata
Sara je osim nabrojanih dokumenata morala i do Općinskog kaznenog suda u Zagrebu po uvjerenje o nekažnjavanju, a navratila je i do Hrvatskog zavoda za zapošljavanje gdje su joj izdali uvjerenje o nezaposlenosti.
Sve to je, uz životopis, presliku osobne i dokaz o hrvatskom državljanstvu, na kraju morala poslati poštom na Ministarstvo. Iako je možda previše očekivati da se u Hrvatskoj ove stvari mogu dobiti preko interneta, svejedno nam se čini kako bi se cijeli proces morao nekako pojednostaviti.
– Ako ću se za sličan posao prijavljivati za šest mjeseci cijelu ću proceduru morati ponovno prolaziti. Naravno, nadam se kako će mi već za par dana javiti da sam primljena na staž te da će sve ovo biti iza mene, ali zgražava me sama pomisao kako bi mi se sve ovo moglo ponoviti već za šest mjeseci kada mi zastari uvjerenje o nekažnjavanju. Bar mi je tako rekla jedna od brojnih službenica s kojima sam taj dan razgovarala, izjavila je Sara, koja dok čeka odgovor ili poziv na novu regrutaciju, honorarno radi od kuće pa joj je gubljenje vremena na nepotrebno razgledavanje Zagreba i svojevrsni trošak.