Pacemaker, dinamit, rengen, pencilin, sigurnosno staklo i saharin naizgled nemaju ništa zajedničko. Ipak, povezuje ih jedna stvar, a to je da se do njihova otkrića došlo sasvim slučajno. Alfred Nobel se pokajao za dinamit te u nasljeđe, kako bi se iskupio čovječanstvu, ostavio bogatu fondaciju koja promiće mir i progresivnu pacifističku znanost.
Iza velikih znanstvenih otkrića često stoji dugotrajano, naporno i skupo istraživanje jednog ili grupe genijalaca, no ponekad se do revolucionarnih izuma dolazi sasvim slučajno. Svima je poznata anegdota oko nastanka Arhimedovog zakona do kojeg je slavni matematičar i fizičar došao kupavši se u kadi, no većina ljudi ne zna da su igrom slučaja znanstvenici dolazili do dinamita, rengena i pacemakera te mnogih drugih izuma.
Dinamit i Alfred Nobel
Rođen u izumiteljskoj obitelji koja se bavila industrijom Alfred Nobel je od malih nogu učio od najboljih učitelja svoga vremena. Tečno je govorih pet jezika, a bio je i vrstan kemičar. Godine 1887. dolazi do svojega najvećeg otkrića – dinamita. Kako se od najranijih dana zanimao za poboljšanje eksplozivnih svojstava baruta kako bi pomogao u ševedskoj drvnoj industriji mnogo je eksperimentirao s nitroglicerinom i barutom.
Tako mu je jednog dana dok je radio s nitroglicerinom bočica ispala na piljevinu i srećom nije došlo do prave eksplozije, no shvatio je da ukoliko doda još neke spojeve taj preparat dobiva sasvim posebna svojstva.
Penicilin i Alexander Fleming
Škotski biolog Alexandar Fleming svoje najveće otkriće može zahvaliti svojoj neurednosti. Naime, izumu penicilina kumovao je nered u Flemingovom labaratoriju. Kada je znanstvenik pospremao svoje kaotično radno mjesto našao je gljivičastu koloniju u jednoj posudici s bakterijama te je nakon pomne analize shvatio da je riječ o važnom otkriću. Ipak izum je podcijenjen, a penicilin je svoju primjenu našao tek u Drugom svjetskom ratu.
Rengen i Wilhelm Roentgen
Wilhelm Roentgen, njemačk fizičar tijekom eksperimentiranja s različitim električnim uređajima došao je do zanimljiva otkrića. Stavljajući razne predmete u domet zrake opazio je da se na podlozi ocrtava slika njegova kostura. Nekoliko tjedana kasnije napravio je snimak ruke vlastite supruge, a X-zrake ili rengenske zrake u medicini su se počele koristiti već za par godina.
Saharin i Constantine Fahlberg
Davne 1879. godine Constantine Fahlberg otkrio je supstancu koja je oko 400 puta slađa od šećera – saharin. Do tog otkrića je, pogađate, došlo sasvim slučajno. Znanstvenik je prije večere radio katranom kamenog ugljena i zaboravio je oprati ruke te mu je sve što bi dotaknuo bilo slatko. Naravno da je prvo optužio kuharicu, ali uskoro je shvatio da je otkrio sasvim novi spoj. Saharin je u masovnu uporabu ušao već 1885. godine.
Pacemaker i Wilson Greatbath
Ako smo mogli i pretpostaviti da su prije predstavljeni izumi plod slučajnosti, za pacemaker bi malo tko mogao pomisliti nešto takvo. Wilson Greatbath je radio na snimanju uređaja za snimanje srčanog ritma kada je otkrio da taj uređaj emitira električne impulse koji bi mogli pomoći ublažavanju problema s aritmijom. Prošlo je nekoliko godina dok je Greatbath usavršio svoj izum, a pacemaker je prvi put ugrađen 1960. godine.
Sigurnosno staklo i Edouard Benedictus
Francuzu Edouardu Benedictusu je za vrijeme izvođenja pokusa ispala posudica koja se prilikom pada nije razletjela po prostoriji već su krhotine ostale slijepljene. U prvom trenutku kemičar je ostao u čudu, no kad je krenuo malo bolje istraživati shvatio je da je za ovaj neobičan slučaj zaslužan celulozni nitrat koji je u trenutku pada bio u posudici. Tako razvijeno sigurnosno staklo danas ima široku industrijsku upotrebu te je nezaobilazan u izradi vjetrobranskih stakala na automobilima.
