SNV o propasti vukovarske Interkulturne škole: Mogla je biti uzor drugim školama u Hrvatskoj
Na naš tekst o definitivnom odustajanju Republike Hrvatske od Interkulturne osnovne škole u Vukovaru, stigla nam je reakcija Srpskog narodnog vijeća. Kako kažu, u pokušaju realizacije ove škole sudjelovali su aktivno i motivirano te su razočarani odustajanjem od važnog pokušaja promišljanja boljeg obrazovanja. Smatraju kako je Interkulturna škola u Vukovaru mogla biti uzor drugim školama u Hrvatskoj, no da je ideja o njoj dokinuta raznovrsnim administrativno-političkim opstrukcijama.
Interkulturna osnovna škola Dunav | Foto: Dora Kršul, srednja.hr
Prije nekoliko dana objavili smo priču o definitivnom odustajanju Republike Hrvatske od Interkulturne osnovne škole u Vukovaru. Tu smo priču ispričali kroz vukovarske roditelje i nastavnike koji su ovu nikad dosanjanu školu vidjeli kao pozitivan iskorak i alternativu postojećim obrazovnim modelima u tome gradu. Ta bi škola, da je zaživjela, roditeljima otvorila mogućnost da njihova djeca kroz osnovnoškolsko obrazovanje naglašeno razvijaju interkulturne kompetencije.
Nakon objave priče, pristigla nam je reakcija Srpskog narodnog vijeća. Potpredsjednica SNV-a Aneta Vladimirov poručila nam je kako SNV ovoj temi želi doprinijeti iz vizure organizacije koja je u svemu tome sudjelovala vrlo aktivno i motivirano. Priopćenje koje potpisuje potpredsjednica SNV-a u nastavku prenosimo u cijelosti.
Izdvojeni članak– Srpsko narodno vijeće dijeli razočaranost definitivnim odustajanjem od pokretanja interkulturne škole “Dunav” u Vukovaru. O školi drugačijeg kurikuluma, o školi koja je mogla njegovati jedan sasvim drugačiji odnos prema jezičnoj, nacionalnoj, vjerskoj i svakoj drugoj pripadnosti, mislili smo prije svega kao članovi radne grupe na ovom projektu, involvirani kao ključna institucija Srba u Hrvatskoj u više različitih partnersko-stručnih aktivnosti. Osim budnog praćenja odnosa između nadležnog ministarstva i svih njegovih administracija koje su imale dodira sa ovim projektom, radili smo i na prijedlogu kurikuluma i sve to vreme surađivali ponajviše sa pokretačicama ovog projekta – kolegicama Milas i Agotić iz Nansen dijalog centra. Svoju priliku da sudjelujemo u nečem inovativnom i drugačijem smatrali smo privilegijom ne gubeći iz vida mogućnost da OŠ “Dunav” jednoga dana bude uzor drugim školama u Hrvatskoj.
Nažalost, paralelno sa snažnim naporima i velikim imaginacijskim potencijalima u zamišljanju drugačijeg modela obrazovanja trajale su raznovrsne administrativno-političke opstrukcije. Medijski navodi koji ove opstrukcije vide isključivo na vukovarskoj, lokalnoj hrvatsko-srpskoj razini, doista propuštaju priliku da ovom važnom pokušaju promišljanja boljeg obrazovanja pruže širi okvir analize i adekvatan društveni značaj. Stoga ponovit ćemo ono što smo, na našu žalost, bili u prilici odnosno neprilici izreći već mnogo puta: dijelimo nezadovoljstvo sa našim kolegama i kolegicama iz istočne Slavonije koji dugi niz godina rade na pitanju registracije manjinskih škola. To nikako nije i ne može biti pitanje formalno-pravne naravi, već je to pitanje odnosa prema manjinskim pravima, Ustavom zagarantiranih. No, tokom trajanja rada na projektu osnivanja OŠ “Dunav” niti jednog trenutka nismo smatrali da potencijalni razvoj odgojnih i obrazovnih mogućnosti u Hrvatskoj, a naročito u Vukovaru, treba zaustaviti zbog problema koje imaju škole koje pohađaju djeca srpske nacionalne manjine po manjinskom modelu.
Izdvojeni članakPodržali smo i podržat ćemo svakoga u Republici Hrvatskoj tko o odgoju i obrazovanje naše djece promišlja prije svega iz interesa upravo te djece. No dokle god će u hrvatskim školama djeca srpske nacionalnosti nositi to teško i sve teže breme rata, škole neće ispunjavati svoju osnovnu funkciju i ostajati će daleko iza potreba i interesa svojih učenika i učenica. Stoga apeliramo na zainteresiranu i stručnu javnost da prije svega segregaciju kao pojavu potraže i izvan Vukovara, u mjestima u kojima nema ustavom zagarantiranog prava na školovanje po A modelu, odnosno u kojima djeca srpske nacionalnosti pohađaju škole sa svima drugima. Interes javnosti za društvene uvjete odgoja i obrazovanja djece, pripadnike manjina, ne bi škodio ni u drugim dijelovima Hrvatske. Politika nacionalnog obrazovanja ne može biti etnocentričnija i stoga su njezine posljedice vrlo često stigmatizacija i asimilacija u nacionalnim školama. Segregacija je samo dio tog fenomena i proglašavanje manjinskih škola u istočnoj Slavoniji njezinim uzrokom ne može biti dalje od istine.
Upravo je takva politika nadležnog ministarstva uzrok i neuspjeha dugogodišnje borbe za osnivanje interkulturne osnovne škole. Prema našem iskustvu, ne postoje i sasvim sigurno zadugo neće postojati niti institucionalno-politička spremnost niti adekvatno strateško planiranje na području obrazovanja koji bi obrazovanje i odgoj sve naše djece zaštitili od državotvorne doktrine i vjersko-nacionalnog ekskluzivizma. Usprkos osnaženim roditeljima, neumornim borkinjama iz NDC-a i prosvjetnim kadrom od profesionalnog i ljudskog integriteta škola nije ugledala svoje prve đake. No to ne znači da iskustvo koje smo na tom putu sticali sa svima drugima nećemo iskoristiti u borbi za jednake obrazovne prilike za djecu različite nacionalne i vjerske pripadnosti, kao i za djecu različitog ekonomskog statusa kako u manjinskim tako i u svim drugim oblicima obrazovanja, stoji u reakciji iz Srpskog narodnog vijeća.
