Ustavom RH je svima propisana dostupnost obrazovanja pod jednakim uvjetima. Usprkos tome, škole sličnih ili istih profila u različitim županijama, učenicima naplaćuju različite iznose participacija. Tako veliki broj srednjoškolaca nema jednake uvjete za upis u školu.
Zbog manjkavosti Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Pravilnika o upisu učenika u prvi razred srednje škole, škole i njihovi osnivači lako manipuliraju roditeljima.
Županija srednjim školama daje suglasnost za uvođenje participacije kako bi se pokrili troškovi posebnih usluga koje Zakon ne definira precizno. Na taj način roditelji izdvajaju novac za ono što bi županijski proračuni trebali pokriti.
Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima, piše u Ustavu. Unatoč navedenoj odredbi, u srednjim školama sličnih ili istih profila iznosi participacija se znatno razlikuju.
Na taj način škole ne samo da oštećuju roditelje već i krše Ustav RH, jer ne poštuju načelo jednakih uvijeta obrazovanja za sve učenike u sustavu.
Riječka škola dva i pol puta skuplja od zabočke
Kako bismo što plastičnije prikazali prirodu problema usporedili smo funkcioniranje umjetničkih škola u Rijeci i Zaboku.
Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku u Krapinsko–zagorskoj županiji svojim učenicima naplaćuje participaciju u iznosu od 200 kuna. – Svi naši učenici osim trogodišnjih smjerova grafičara pripreme, dorade i tiska plaćaju participaciju u spomenutom iznosu, napisala nam je ravnateljica ŠUDIGO-a Božica Šarić.
Također nam je ukazala na to da umjetničke škole u drugim županijama traže od svojih polaznika i nekoliko puta više iznose.
Upravo je takav slučaj u riječkoj Školi za primjenjenu umjetnost u kojoj školarci plaćaju čak 500 kuna prilikom upisa. No oni za to ne dobivaju potvrdu, već potpisuju Ugovor o udjelu u cijeni troškova obrazovanja koji se zaključuje na cijelo vrijeme školovanja učenika.
Nizak minimalni financijski standard ili neumjerenost škola
– Dobili smo ugovor koji ne navodi gdje konkretno idu novci, nego plaćamo razliku između materijala neophodnog za realizaciju strukovnog sadržaja nastave. Jedini materijali koje smo mi potrošili bili su papiri za crtanje i istu glinu koja se već godinama koristi. Uz sav novac koji plaćamo, škola i okolica su u lošem stanju pa zimi često ostajemo i bez vode, izjavila je jedna riječka srednjoškolka.
Objašnjenje ovog nesrazmjera smo potražili u Primorsko-goranskoj županiji te smo nakon dva tjedna dobili očitovanje. – Radi se o troškovima koji nisu predviđeni minimalnim zakonskim standardom, zaključila je glasnogovornica Primorsko-goranske županije Ermina Duraj.
Unatoč činjenici da svake godine od Vlade dobiju priopćenje o minimalnom financijskom standardu, neke ga škole debelo premašuju pravdajući se nedostatkom sredstava pa trpe roditeljski džepovi,. Naposlijetku, roditeljima koji pune budžete svejedno je tko je kriv, škola koja je neumjerena ili Vlada koja prenisko postavlja standard.