U srednjoj je pao kemiju pa pola stoljeća nakon iz tog područja dobio – Nobelovu nagradu
Sjajna je priča Tomasa Lindahla, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju koji se s tim predmetom u srednjoj školi nije baš proslavio. Štoviše, u jednom je razredu srednje taj predmet uspio pasti.
Tomas Lindahl
Foto: Youtube screenshot; Nobel Prize
Švedski znanstvenik i specijalist za istraživanja o raku Tomas Lindahl ima priču s kojom se malo tko može poistovjetiti. On je, naime, od učenika koji je pao kemiju postao de facto genij u tom području.
Prebacio se u drugu školu pa pao kemiju
– Imao sam privilegiju pohađati stajnu državnu škol uu Stockholmu, Bromma gimnaziju. Bromma je zeleno predgrađe Stockholma. U toj sam školi imao sjajne nastavnike kemije, bilogije, matematike i književnosti. Kao arogantni mladić sve sam to uzimao za gotovo, priča Lindahl.
No, nekada se tijekom srednjoškolskog obrazovanja njegova obitelj preselila u centar Stockholma pa je zbog toga morao mijenjati školu.
– Na kraju je od toga ispala blaga katastrofa. Nisam volio nastavnike u novoj školi, a nastavnici nisu voljeli mene. U stvari, jedan od njih me ‘bacio’ kemiju. To je bilo dosta ozbiljno jer sam trebao dobre ocjene za upisati se na Medicinski fakultet Karolinska u Stockholmu. Zahvaljujući brizi i pomoći mojih roditelja, nasreću sam se uspio vratiti u svoju prethodnu školu sjajnim nastavnicima koji su me podržavali. Konkretno, imao sam neopisivu inspiraciju i pomoć od izvanredne profesorice kemije. Zvala se Karin Brandt. Gospođa Brandt potakla je moj interes za kemiju, ispričao je Lindahl.
Zahvaljući toj profesorici i boljim rezultatima iz kemije uspio je upasti na Medicinski fakultet. To njegovo iskustvo, kaže, pokazuje koliko su bitni nastavnici i koliko trebaju našu snažnu i entuzijastičnu potporu.
Ocjena nije mjerilo znanja
Slično negativno iskustvo doživio je u ranom stadiju studiranja na Karolinskoj. Odmah je, kaže, shvatio da možda i neće biti jako dobar liječnik. No, studij je nastavio jer su ga na njemu fascinirali teoretski predmeti, prvenstveno medicinska kemija.
– Zboga toga sam kao postdiplomski student započeo raditi s legendarnim DNK kemičarom Einarom Hammarstenom. On je bio prvi znanstvenih koji je u svom ranom istraživanju pokazao da je DNK velika molekula, makromolekula te je kreirao jedan jako bitan švedski fakultet u tom polju. Osobno, bio je kao mačlka, s intenzivim zelenim očima, kompletno temperamentan i inspirativan, priča dalje Lindahl.
Sa svojim je nastavnicima i kolegama na Karolinskoj naučio razmišljati slobodno i kritički, ali je i shvatio važnost temeljne znanosti.
With my teachers and colleagues at the Karolinska, I learnt to think freely and critically, and I also learnt the importance of basic science. Bez temeljne znanosti i sjajnih nastavnika njegov bi razvoj unutar kemije, smatra, bio puno sporiji, a možda bi i došao ‘do zida’. No, s dobrim kolegama i mentorstvom došao je, zapravo, do nebesa. Prije pet godina dobio je Nobelovu nagradu za znanost u polju kemije. Preciznije, nagrađen je, uz još jednog znanstvenika, za mehanističke studije o popravljanju DNK. Tako je, zapravo, Tomas Lindahl postao utjelovljenje one stare da ocjena nije mjerilo znanja.
