Miris je stvar odvijanja kemijskih procesa, pa tako starenjem knjiga također nastaje jedan prepoznatljiv. Ljepilo, papir i tinta se jednostavno kroz vrijeme počnu razgrađivati, što im daje drukčiji miris od onoga koji je bio u početku. Iz udruženja International League for Antiquarian Booksellers tvrde da stare knjige mirišu poput vanilije, a uzrok tomu je sastojak lignin koji je prisutan u svim papirima koji se dobivaju od drveta, a sličan je vanilinu. Tako da lignin razgradnjom uslijed starenja knjige, daje knjigama prepoznatljiv miris vanilije.
Kemijski sastojci utječu na miris čega, pa tako i stare knjige imaju prepoznatljiv. Kako knjiga stari, tako se i kemijske tvari koje je sačinjavaju poput ljepila, papira i tinte počinju razgrađivati. U tijeku tog procesa otpuštaju se hlapljivi sastojci, koji su izvor mirisa. – Lignin je prisutan u svim papirima koje se dobivaju od drveta te je vrlo sličan vanilinu. Kako se razgrađuje, lignin uzrokuje to da knjige imaju svima poznati miris vanilije, zaključak je članova International League for Antiquarian Booksellers, piše Smithsonianmag.com.
Tijekom 2009. godine provedena je studija koja je analizirala miris starih knjiga. Znanstvenici su zaključili da je svima nam poznati miris, rezultat razgradnje mješavine stotinjak halapljivih organskih spojeva, koji se iz papira otpuštaju u zrak.
– Osim sadržaja, knjigu određuje i nepogrešiv miris koji je rezultat miješanja temeljnog mirisa plijesni s mirisima trave, različitih kiselina i vanilije, zaključio je glavni autor studije Matija Strlič, bivši profesor analitičke kemije na Sveučilištu u Ljubljani, a danas na londonskom University Collegeu (UCL).
