Status na Facebooku teško oboljelog mladića (19) iz BiH-a dirnuo mnoga srca
Nedžad Beširević 19-godišnjak je iz Cazina, koji godinama boluje od raka limfnih žlijezda, a svojim emotivnim statusom na Facebooku, dirnuo je javnost u nekoliko zemalja regije. Naime ovom su mladiću, u dobi od 13 godina pronađena zloćudna tkiva, koja su ubrzo odstranjena. No, karcinom se prije tri godine ponovno vratio, te je sada preostala samo mogućnost skupe inozemne transplatacije.
Screenshot: You Tube
Mladić koji je nedavno završio srednju školu, Nedžad Beširević svojim je osjećajnim Facebook statusom dirnuo srca u zemljama regije. Ovaj 19-godišnjak već se godinama bori s opakom bolešću, karcinomom limfnih žlijezda. Iako je već imao zahvat kojim su odstranjene zloćudne stanice, bolest se ponovno pojavila, ostavivši Nedžadu samo mogućnost skupe inozemne transplatacije.
Pročitajte 19-godišnjakov emotivni status, koji je kombinacija ispovijesti, molbe te planova za budućnost, a prenosi ga Cazin.net.
‘Ja sam taj, ‘onaj mali’ što ima rak, ma znaš onaj što se za njega pare skupljaju da preživi. Da, to sam ja. Ja sam ta kasica za dobrovoljni prilog u vašim bankama, žiro račun, humanitarni koncert i humanitarni broj… To je moj broj, to je moj život i moja stvarnost. Da, to sam ja.
Al’ ja sam i taj što je djetinjstvo proveo po bolničkim hodnicima, rođendane “slavio” u bolničkoj sobi, svjetsko nogometno prvenstvo pratio iz bolničkog kreveta (prekidale me medicinske sestre da mi izmjere temperaturu)… I ja sam još onaj što je ispio život iz svojih najmilijih kao što ga ova ‘moja’ bolest ispija iz mene.
Volio bih ja da nije tako, volio bih da nikad niste čuli za mene i da me poznaju samo obitelj, prijatelji i susjedi, ili da ste čuli za mene ali po nečem lijepom! Da sam ,Bog dao, ‘onaj mali’ što je napustio školu jer ga ‘nije išla’, a ne zbog bolesti, ma da sam sve samo ne ‘onaj što ima rak’.
Žao mi je sto sam vam na teretu, što vas svi mole u moje ime da mi pomognete, što vas i ja molim u svoje ime da pomognete, nije meni zbog mene… Meni je da moji ne ostanu bez mene, ne mogu im to nikako napraviti!
Vidio sam kad su moji ‘prijatelji po postelji’ otišli, vidio sam koja je tuga iza njih ostala i to moja mama ne bi podnijela, kako da joj to uradim?! Tkoo bi od vas to svojoj majci uradio!
Zato sam odlučio da uspijem, i kad to sve prođe završit ću i fakultet, pa da se i moja mati može ‘po kavama’ hvaliti sa mnom, a ne samo da priča o receptima koji liječe rak, i imat ću svoju porodicu i svoju djecu i pričat ću im, sve ću im reći… Kako im je otac jednom davno bio bolestan, kako se ‘izvukao’… Ljudi su mu pomogli!! Svi su bili tu za njega i nikad baš nikad im to nije zaboravio…’.
