Što kada učenik kasni s povratom lektire? ‘Iznenađena sam nejednakom praksom u školama’
U slučaju kašnjenja s povratom knjižnične građe uobičajena praksa koju provode gotovo sve gradske ili sveučilišne knjižnice je naplata zakasnine korisniku. No što je sa školskim knjižnicama? Praksa je različita od škole do škole, što je nekim roditeljima zasmetalo, kao i činjenica da je potvrda o naplati običan list papira s pečatom škole. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja potvrđuju da niti jednim propisom iz područja odgoja i obrazovanja nije regulirano naplaćivanje zakasnine. No iz Hrvatske udruge školskih knjižničara tvrde da to ni nije potrebno – oni se, navode, prvenstveno ravnaju prema Zakonu o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti.
Foto: Pixabay
Sastavni dio nastave Hrvatskog jezika čitanje je lektire, a njih učenici najčešće posuđuju u knjižnicama svojih škola. Dakako, kao i u svakoj gradskoj ili sveučilišnoj knjižnici i u školskima postoji rok u kojemu učenici moraju vratiti posuđenu građu. No, što kada učenik ne poštuje taj rok? U tom slučaju praksa se razlikuje od škole do škole pa neke od njih učenicima odlučuju naplaćivati zakasninu.
Knjižnice nekih škola naplaćuju zakasninu, u drugima ne
Upravo je različita praksa škola zasmetala je majci koja nam se javila oko ovog pitanja (podaci poznati redakciji, op.a.). Njena kći pohađa 8. razred u zagrebačkoj školi čija knjižnica ne naplaćuje zakasninu za povrat građe. S druge strane, knjižnica druge zagrebačke škole koju pohađa njen sin trećaš naplaćuje zakasninu. Ne smeta je, kaže, iznos na tom papiriću sa pečatom škole, nego neujednačenost pravila.
– Iznenađena sam nejednakom praksom u školama kao i činjenicom da računa nema, a da se kao pravnu osnovu za neizdavanje računa koristi mišljenje Porezne iz 2104. godine, kaže nam majka učenika.
Ministarstvo: ‘Popisima iz područja odgoja i obrazovanja nije regulirano naplaćivanje zakasnine’
Upit vezan uz ovu temu poslali smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja, odakle potvrđuju da ‘propisima iz područja odgoja i obrazovanja nije regulirano naplaćivanje zakasnine’. Na naše pitanje što je sa školama koje zakasnine naplaćuju tako da se učenicima na običan papirić sa žigom škole napiše iznos koji trebaju platiti i je li ta praksa legalna odgovaraju da ‘ministarstvo ne raspolaže podacima o navedenom i nije zaprimilo prijave’.
Kažu i da su ravnatelji škola su stručni i poslovodni voditelji te su odgovorni za zakonitost rada i stručni rad ustanove. Konačno, pitali smo Ministarstvo i imaju li neku preporuku za škole – kako privoljeti učenike da na vrijeme vraćaju knjižničnu građu, a da to ne bude putem zakasnina.
– Odgojno-obrazovni djelatnici škole kroz međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj, na satima razrednog odjela potiču razvijanje građanske kompetencije koja učenicima, kao informiranim, aktivnim i odgovornim članovima društvenih zajednica na svim razinama, omogućuje učinkovito obavljanje građanske uloge, stoji u odgovoru Ministarstva.
U školskim knjižnicama primat ima Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti
Za stav oko ove teme kontaktirali smo i Goranku Braim Vlahović, predsjednicu Hrvatske udruge školskih knjižničara. Ona u uvodu svog odgovora ističe da su zakoni i podzakonski akti prema kojima se školske knjižnice prvenstveno ravnaju Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, pa tek onda Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
– Dio smo knjižničnog sustava Republike Hrvatske i samim tim o nama brine Ministarstvo kulture i medija i županijska matična služba i savjetnica za školske knjižnice Hrvatskog zavoda za knjižničarstvo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Školski su knjižničari stručni suradnici, zaposlenici u svojim školama i plaću nam isplaćuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja. O financiranju nabave lektire trebalo bi brinuti Ministarstvo znanosti i obrazovanja i osnivači škola (a samim tim i školskih knjižnica), što, nerijetko nije slučaj, ističe Braim Vlahović.
Slijedom toga stava je i da pitanje zakasnine u školskim knjižnicama niti ne treba biti regulirano niti jednim propisom iz područja odgoja i obrazovanje, već podzakonskim aktima Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti.
– Nas se tu svakako tiče Standard za školske knjižnice (još uvijek je važeći onaj iz 2000. godine), a onda svaka škola treba donijeti pravilnik o radu školske knjižnice usuglašen upravo s tim Standardom. Pravilnik prema naputku Hrvatskog zavoda za knjižničarstvo predlažu školski knjižničari zajedno s tajnicima/pravnicima svoje škole, i postaje važeći nakon što ga usvoji školski odbor, ističe Braim Vlahović i dodaje da se u elementima za izradu pravilnika, po pitanju posudbe izvan knjižnice može vidjeti broj knjižnih jedinica koje se mogu posuditi vrijeme trajanja posudbe, kao i visina zakasnine po danu i po knjižnoj jedinici.
‘Nas u školi smeta što roditelji imaju različitu praksu’
Kada je riječ o različitoj praksi škola, što je i zasmetalo majku koja nam se obratila, naglašava da kola ima pravo na autonomiju, pa tako i po pitanju zakasnine, nošenja uniforme, korištenja mobitela. Bitno je samo, dodaje, da je kućni red ili, u ovom slučaju, pravilnik donio školski odbor.
– Nas u školi smeta što roditelji imaju različitu praksu: kako neki učenici pozdrave pri ulasku u knjižnicu, uvijek vrate na vrijeme knjige i vrate ih čiste i uredne?, kaže Braim Vlahović.
Navodi da se majka i njoj obratila po ovom pitanju te da joj je odgovorila da se u školi u kojoj je ona knjižničarka ne naplaćuje zakasnina. Razlog leži u tome da je opremljena dovoljnim brojem primjeraka lektirnih naslova, a u blizini je i gradska knjižnica.
Zakasnina kao odgojna mjera
Knjižnica škole u kojoj radi sustavno je dobro financirana, svake godine se u proračunu škole planiraju sredstva za nabavu koje osnivač osigurava, no ističe da ima škola koje nisu te sreće i koje ovise o sredstvima MZO-a. Zato negdje zakasnina pomaže knjižničarima u nabavi naslova za slobodno čitanje.
– Mnogi kolege školski knjižničari pribjegavaju zakasnini isključivo kao odgojnoj mjeri, a, uostalom, zakasnina je uobičajena praksa na dječjim odjelima narodnih knjižnica i ne znam da se netko protiv toga pobunio, njihova je nabava značajno veća od naše. Govorim o knjižnicama osnovnih škola, sumnjam da Vam se žalio neki roditelj srednjoškolca. Sigurno se nije dogodilo da je školski knjižničar naplatio zakasninu ako je dijete dulje bilo bolesno, iako je roditelj mogao vratiti knjigu umjesto djeteta. Svako dijete ima pravo na knjigu i ako je rok posudbe 20 dana, tada je treba ili vratiti ili produžiti, što se najčešće ne odnosi na lektirne naslove, kako bi je i druga djeca mogla posuditi, ističe Braim Vlahović.
Kada je riječ o naplati zakasnine putem običnog papirića s pečatom, tvrdi da škole nisu dužne izdavati račune jer nisu obveznici poreza na dobit.
– Sigurna sam da velik broj knjižničara radi sve što je u njihovoj moći kako bi knjižnica postala omiljeno mjesto učenicima u školi, utočište, sigurna oaza, a ne samo informacijsko središte i mjesto znanja i činjenica. Školski knjižničari prednjače u projektima poticanja čitanja na nivou škola i u suradnji s drugim školama u zemlji i izvan nje. Ljubav prema knjizi razvija se od ranog djetinjstva i žalosno je što velik broj djece nema niti jednu slikovnicu kod kuće, nema svoju biblioteku, roditelji nisu učlanjeni u narodnu/gradsku knjižnicu i sami ne čitaju niti su čitali djeci prije spavanja. Ne biste vjerovali koliki broj učenika nije nikad dobio knjigu na poklon!, zaključuje Braim Vlahović.
