Stručnjaci dali 10 preporuka za situacije kao u školi gdje razred već danima ne dolazi na nastavu
Drugi je tjedan kako učenici 4. razreda jedne zagrebačke osnovne škole ne dolaze na nastavu. Razlog je strah roditelja za sigurnost njihove djece jer se u tom razredu nalazi i novi učenik koji je promijenio više škola zbog svog ponašanja. Zbog eskalacije u toj školi, Forum za slobodu odgoja okupio je stručnjake iz različitih sektora i institucija koji su dali 10 preporuka za buduće slične slučajeve.
Foto: Screenshot | Canva
Gotovo cijeli listopad traje napet i komplicirani slučaj u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi u koju je početkom mjeseca stigao novi učenik. Radi se o učeniku 4. razreda koji je promijenio više škola zbog svojeg ponašanja, a situacija u školi u koju je posljednju došao eskalirala je prošlog tjedna. Roditelji su od ponedjeljka 21. listopada prestali slati cijeli razred na nastavu jer strahuju za sigurnost svoje djece u prisutnosti spomenutog učenika.
Zahtijevaju novo rješenje za učenika s problemima u ponašanju, a kako doznaje RTL i prenosi net.hr, roditelji su učenika odveli na novu procjenu i to u javnu ustanovu. Također, RTL je objavio kako je završen inspekcijski nadzor u učenikovoj bivšoj školi te su utvrđeni propusti i prosvjetna inspekcija je predložila razrješenje ravnateljice.
‘Jesmo li pali samo na procedurama?’
I dok se ova situacija koje je odavno eskalirala pokušava razriješiti, iz Foruma za slobodu odgoja okupili su stručnjake iz različitih sektora i institucija koji su raspravljali o ovakvim i sličnim situacijama u obrazovanju.
– Proteklog smo mjeseca primili više upita različitih medija o situaciji u kojoj roditelji odbijaju poslati djecu na nastavu u zagrebačku školu jer su zabrinuti zbog njihove sigurnosti. Iako je nemoguće komentirati slučaj o kojemu iz prve ruke ne znamo ništa, zabrinuti zbog eskalacije ove situacije, okupili smo grupu stručnjakinja iz različitih sektora i institucija s kojima smo željeli povesti razgovor o tome kako vide slične probleme i moguća rješenja, poručili su iz FSO-a.
U razgovorima oko ovakvih i sličnih situacija u školstvu sudjelovale su: socijalna pedagoginja Dejana Bouillet s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Eli Pijaca Plavšić, sociologinja i samostalna savjetnica u području obrazovanja; Ana Šimić, savjetovateljica u području mentalnog zdravlja i socijalna radnica s dugogodišnjim iskustvom u području prevencije i zaštite djece, mladih i obitelji; Davorka Pekišić, učiteljica predmetne nastave u Osnovnoj školi Luka, Sesvete; Ana Munivrana, psihologinja i izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja. Na temelju razgovora doneseno je 10 točaka, odnosno preporuka.
#1 Visoka razina stručnosti i fleksibilnosti kada su u pitanju djeca
Zastarjelu paradigmu na kojoj počivaju sustavi zaštite mentalnog zdravlja djece i sustav zaštite djece od nasilja u školi treba inovirati i unaprijediti – niti je efikasna, niti je u skladu sa suvremenim spoznajama iz znanosti i prakse. Gdje god su djeca u pitanju postoji jako puno iznimaka, i nemoguće je sve propisati, zato su potrebni visoka razina stručnosti i fleksibilnost, suradnja i sinergija, a ne rigidnost u postupanju.
#2 Više ulaganja u odnos institucija s roditeljima
Sve institucije koje brinu o djeci trebale bi više uložiti u odnose i komunikaciju s roditeljima. Ne postoji apsolutna sigurnost, no roditelji bi trebali osjećati da su njihova djeca zaštićena u školi. I roditelji sami, pak, trebaju uvažiti da sustav mora donijeti dio stručnih odluka u vezi djeteta, naravno pažljvo i primjereno, kako bi ono imalo šanse za najbolje razvojne i obrazovne ishode.
#3 Revidirati propust u sustavu koji omogućuje roditeljima ‘odbijanje’ dijagnostičke postupke za njihovo dijete
Trebalo bi ozbiljno revidirati propust u sustavu koji omogućuje da roditelji ‘odbijaju’ ključne dijagnostičke postupke za svoje dijete, no isto tako sustav treba osigurati educirane i nepristrane stručnjake koji će provesti dijagnostiku po najvišim standardima kvalitete. Potrebno je uskladiti odgovornost roditelja za svoje dijete s odgovornosti sustava da provodi intervencije koje osiguravaju dobrobit djeteta.
#4 Novi Pravilnik o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima
U novom Pravilniku o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (2024.) definicije nasilja treba razjasniti i razvojno prilagoditi različitim uzrastima (isto ponašanje 7-godišnjaka nije jednako indikativno kao slično ponašanje 15-godišnjaka), treba dodatno pojasniti kad ide, a kad ne ide ‘prijava’ – jer prijava Zavodu znači i prijavu policiji; jasnije definirati što se događa ako roditelji odbijaju suradnju ili dijagnostiku, jasnije definirati što znači ‘kriminalistička obrada’ ako govorimo o djeci u rasponu od 6 do 19 godina.
#5 Prilagodba postojećih pravilnika
Potrebno je unaprijediti i donijeti Pravilnik o načinu i obliku provođenja odgojno-obrazovne potpore i stručnoga tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju koji je bio u postupku javnog savjetovanja još 2018./2019.
Pravilnik o odgoju i obrazovanju djece s teškoćama u razvoju (iz 2015.) potrebno je prilagoditi novim spoznajama o ‘teškoćama’ u razvoju te poraditi na primjerenom rječniku. Općenito, primjereni program odgoja i obrazovanja (redoviti, posebni itd..) kad se radi o skupini teškoća 6. (6. Poremećaji u ponašanju i oštećenja mentalnog zdravlja) bi trebao biti drugačije definiran jer mentalno zdravlje i ponašanje djeteta, naročito osnovnoškolske dobi, može znatno varirati unutar jedne te iste nastavne godine. Više se nigdje u razvijenom svijetu ne koristi termin ‘oštećenje mentalnog zdravlja’!
#6 Povećati ulaganje u kompetencije odgojno-obrazovne djelatnike
U kompetencije stručnjaka koji brinu o djeci (naročito u odgojno-obrazovne radnice i radnike) treba sustavno i strateški ulagati putem dostupnih, besplatnih i kvalitetnih programa cjeloživotnog profesionalnog razvoja. Naročito se to odnosi na inkluzivne prakse u školi. O dobrobiti stručnjaka na radnom mjestu je također ključno brinuti – osiguranjem kvalitetnog rukovođenja i uvjetima rada. Istovremeno studijski programi i inicijalno obrazovanje učitelja i nastavnika trebaju im omogućiti stjecanje kompetencija za pedagoško djelovanje i univerzalnu prevenciju nasilnog ponašanja.
#7 Više ulaganja u sustav socijalne skrbi
Trebamo općenito puno više uložiti u sustav socijalne skrbi (Odjele za djecu, mlade i obitelj), jer jedino dovoljnim brojem stručnjaka u timu, dobro educiranim, u dobrim radnim uvjetima možemo tu kvalitetu donijeti i obiteljima. Potrebno je ozbiljno razmotriti ponovno zapošljavanje socijalnih radnika u školama i unaprijediti lokalnu koordinaciju svih sustava zaštite djece.
#8 Sustav zdravstva i pravosudni sustav trebaju preuzeti suradničku ulogu
Treba osigurati da sustavi zdravstvene zaštite i pravosudni sustav nadograde vlastite kompetencije kad se radi o psihosocijalnoj dobrobiti djece te da preuzmu znatno više suradničku ulogu u podršci odgojno-obrazovnom sustavu koji dnevno brine o djeci.
#9 Konflikte u školama treba rješavati suvremenim i dokazanim metodama pregovaranja
Kad se radi o rješavanju konfliktnih situacija u školama, naročito onima u koje su uključeni djeca, roditelji, djelatnici škole te druge institucije, treba uz sve druge raspoložive alate koristiti i suvremene i dokazane metode pregovaranja – kao što je medijacija, koja omogućuje da se sve strane bolje razumiju i čuju, da surađuju i dođu do rješenja, a ne čuvaju ‘pozicije’.
#10 Roditelji trebaju paziti kako se ponašaju jer ih djeca oponašaju
Važno je da kao odrasli preispitamo vlastite vrijednosti i ponašanja – ako se odrasli ponašaju nasilno, govore nasilno i pišu nasilne komentare na društvenim mrežama, što očekujemo?
Cijeli razgovor stručnjaka iz kojega su proizašli ovi zaključci i preporuke možete pročitati u dokumentu niže. Napomena: ako vam dokument nije vidljiv, potrebno je ponovno učitati stranicu.
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
