Stručnjaci pozivaju na oprez: Svaki deseti hrvatski tinejdžer tražio partnera preko Facebooka
Zabrinjavajuća razina cyber kulture mladih Hrvata i Hrvatica te sve češći primjeri vršnjačkog nasilja na društvenim mrežama potaknula je Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba na opsežno istraživanje navika ove populacije. Rezultati su prilično zabrinjavajući, a evo što o tome kažu stručnjaci.
ucrtoday.ucr.edu
Djevojku ili momka je preko Facebooka spremno tražiti čak četvrtina tinejdžera, a svako deseto je to već učinio.Gotovo 20 posto ispitanika iz te dobne skupine bi se možda našlo s osobom koju su upoznali preko interneta. Pri tom četvrtina djece se ne brine ili se ne zna brinuti o sigurnosti svog profila na spomenutoj društvenoj mreži.
Dio je ovo rezultata istraživanja koje je provela 2012. godine Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba u suradnju s Hrabrim telefonom.
Istraživanje je obuhvatilo 1.489 djece u dobi od 11 do 18 godina, a prikupljanje podataka se provodilo diljem Hrvatske u školama ruralnih i urbanih sredina.
S obzirom da je posljednjih godinu dana trend uhvatio maha, a grupe za ‘linč’ na Facebooku postaju sve agresivnije i degutantnije, odlučili smo pozabaviti se problemom u čemu su nam ovom prilikom pomogle Stjepka Popović, politologinja s dugogodišnjim iskustvom u Savjetovalištu Luka Ritz koja sada radi na Medicinskom fakultetu u Rijeci, te psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba Ana Marija Španić.
– Cyberbullying donekle možemo shvatiti kao bullying 21. stoljeća, ali ipak bitno drugačiji i nerijetko s puno težim posljedicama i dugotrajnijim oporavkom. Fizičko nasilje je najteža vrsta nasilja, ali zato što uključuje i emocionalno nasilje. U osnovi cyberbullyinga je upravo ono u osnovi – ponižavanje, uznemiravanje, prijetnje, isključivanje. No bitno je naglasiti kako dolazi u drugačijem formatu: djeca mogu djeca mogu postati žrtvom u bilo kojem trenutku tijekom 24 sata dnevno, u ‘sigurnosti’ vlastitog doma, pred znatno većim brojem svjedoka, od strane nepoznatog počinitelja te uz vječni online podsjetnik na događaj, istaknula je Stjepka Popović ukazujući na specifičnosti koje krije ovaj oblik vršnjačkog nasilja.
Najosjetljiviji oni koji doživljavaju, ali i čine nasilje
Zbog posebnih karakteristika ovaj oblik zlostavljanja je opasniji i otežava oporavak žrtava, a svima su nam poznati slučajevi cyberbullyinga koji su doveli do suicida djece i mladih.
Ranije studije u svijetu su pokazivale da su najugroženije oni mladi ljudi koji nisu svjesni prednosti korištenja moderne tehnologij. Uz njih potencijalne su žrtve i oni koji ne znaju ili ne obraćaju pozornost na informacije o sigurnosti na internetu te oni koji se ne mogu osloniti na roditelje.
– Naše je istraživanje pokazalo kako su najugroženija djeca u dobi od 15 i 16 godina, no potrebne su detaljnije analize koje bi pokazale koji su rizici u toj dobi ključni. Pokazalo se i da su rizičnija djeca i mladi koji mnogo vremena provode na Facebooku (tri i više sati), oni koji nemaju pravila o korištenju Facebooka u svom domu i oni koji su skloniji rizičnim ponašanjima na društvenim mrežama.Čini se da najosjetljiviju skupinu čine djeca koja doživljavaju, ali i sama čine nasilje, ostajući tako u začaranom krugu vršnjačkog nasilja, otkrila nam je Ana Marija Španić.
Ovakvi rezultati dobivaju dodatno na težini ako znamo da čak 93 posto djece u Hrvatskoj ima Facebook, a da je od toga više od dvije trećine isti otvorilo prije svoje 13. godine što se kosi s pravilima ove društvene mreže.
Posebno zabrinjavajuća je činjenica da čak trećina uključenih u istraživanje Poliklinike za zaštitu djece i Hrabrog telefona tvrdi kako prihvaća zahtjeve za prijateljstvom od strane nepoznatih osoba. Osim toga gotovo deset posto ispitanika je doista i otišlo na susret s osobom koju su upoznali isključivo preko Facebooka.
– Rizično je i dijeljenje svojih lozinki e-maila, profila i korisničkih računa te dijeljenje osobnih informacija na internetu. Stranci na interne tu su poput stranaca u stvarnom životu, premda ne djeluje tako. Ako ne biste neku poruku ili sliku voljeli vidjeti na stupu u svojoj ulici, nemojte to objaviti niti na otvorenom Facebook profilu, upozorava Španić roditelje, djecu i mlade.
Zvijezde i uzori danas ne nastaju u školskim klupama već na YouTubeu
S njom se slaže i Stjepka Popović koja ističe kako je nužno shvatiti da je na snazi potpuno nova medijska kultura – ona koja se može nazvati celebrity kulturom. Pri tom misli na to da su nekada fascinantna zanimanja bila doktor i astronaut, a danas kada je sustav vrijednosti promijenjen, djeca kada odrastu želje biti – slavna
– Planetarno popularne zvijezde ne nastaju u školskim klupama, već na YouTube-u i drugim mrežama koje omogućavaju da doslovno svatko može postati poznati to ne samo po talentu. Broj klikova je pravo mjerilo uspjeha. Društvene mreže poput Facebooka omogućuju upravo to – prikaz samog sebe u najboljem svijetlu i jasnu računicu broja ljudi kojima se ‘sviđamo’ i koji nas ‘prate’. To je mjerilo uspjeha u kontekstu društvenih mreža. Roditelji nisu ni svjesni da se djeca na neki način mogu samooglašavati kroz društvene mreže jer nemaju uopće nadzor nad tim što djeca rade na mrežama. S druge strane, dio roditelja bezuvjetno vjeruje djeci. Dijete neće priznati roditelju da je napravilo provokativan selfiei da ga je objavilo na Facebook-u te da uz fotografiju tekstualno moli sve u inbox pošalju komentare jesu li zainteresirani – za vezu, za prijateljstvo s povlasticama i sično, upozorava Popović i dodaje kako je to danas stvarnost koje roditelji nisu svjesni.
Od malena učiti o cyber etici
U kontekstu sigurnosti i važnosti odnosa s roditeljima bitno je istaknuti kako su se zabrane pokazale neučinkovitima, jer preko 60 posto mladih ima pristup internetu u školama te na drugim javnim mjestima. Mnogo je kvalitetnija prevencija dobar odnos s roditeljima nego pregršt pravila.
– Djeca se ne rađaju sa usvojenim vrijednostima, već ih usvajaju u obitelji, u školi, kroz medije, u grupi vršnjaka. Zato ne možemo kriviti ni samo roditelje, ni školu, ni medije. Riječ je o društvenom problemu koji treba biti rješavan sustavno. Mladi doslovno odrastaju uronjeni u medije, koriste više medija istovremeno i barataju novim informatičkim tehnologijama nerijetko znatno bolje od roditelja. Rješenje nije da ih od njih odvojimo, već da ih od malena učimo jednoj vrsti cyber etike, kaže Popović.
S obzirom da svijest o problemu cyber nasilja, sudeći po rezultatima istraživanja, ne postoji u 4 od 5 obitelji. Upravo zbog toga nužno je krenuti u edukaciju onih koji educiraju i stvaraju pravila ponašanja – od roditelja i škola.
– Povećanjem znanja o sigurnosti na Internetu. Oni koji znaju kako brinuti o sebi na Internetu to češće i čine. Na primjer, mnogi mladi misle da je nešto privatno bez obzira na to što je na Internetu, a nije. Važno je da ne dijele sadržaje za koje ne bi voljeli da ih vide njihov širi krug prijatelja. Važno je i da djeca i mladi zauzmu stav neprihvaćanja o vršnjačkom nasilju, da to nije cool nego može imati ozbiljne posljedice. Počinitelji najčešće podcjenjuju posljedice svojih ponašanja. Što se škola tiče najvažnije je usmjeriti se na educiranje djece, roditelja i nastavnika i preventivne programe. Važno je i da škole imaju jasan plan i proceduru za slučajeve ovakvog nasilja, da reagiraju i prijave kad je to potrebno. Bitno je i aktiviranje promatrača elektroničkog nasilja. Takvo nasilje ima obično velik broj promatrača koji najčešće nemaju osjećaj da nešto mogu učiniti – a mogu. Možemo i mi, za kraj je poručila Ana Marija Španić.
Recimo dosta cyberbullyingu!
