Student Filozofskog u Londonu kuha u desetom restoranu svijeta
Matija Bogdan još mora obraniti svoj završni rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali za to trenutno nema vremena jer se odlučio ostvariti svoj san i postati kuharom. Nakon volontiranja po zagrebačkim restoranima odradio je praksu u SAD-u pa je zbog toga otišao u London, gdje je već nakon četiri dana dobio posao u The Ledbury, desetom najboljem restoranu na svijetu.
foto: www.facebook.com
Student Filozofskog fakulteta u Zagrebu Matija Bogdan u posljednje vrijeme je zapostavio studentske obaveze, jer se prije tri godine odlučio prekvalificirati za kuhara. Osim na prekvalifikaciju u Pučkom učilištu krenuo i volontirati u poznatim zagrebačkim restoranima.
Nakon skoro godinu dana volontiranja uz faks dobio je i prvi posao. Vrlo brzo odlučio se za daljnju edukaciju pa je na par mjeseci otišao u San Francisco stažirati kod Daniela Pattersona, jednog od najboljih svjetskih kuhara. Nakon SAD-a otišao je i na jednomjesečnu praksu u londonski The Ledbury, koji je prema priznatoj ljestvici San Pellegrino deseti najbolji restoran na svijetu.
Kada je šef kuhinje Brett Graham vidio s koliko strasti i želje dolazi raditi, ponudio mu je posao već nakon četiri dana. Matija nije htio propustiti priliku pa sada nema vremena za studentske obaveze. Kako bi postao prvostupnik FFZG-a mora još samo obraniti već napisan završni rad, ali svaki dan radi od jutra do sutra pa će diploma morati pričekati.
Svaki dan radi po 18 sati dnevno
– Nije bilo druge nego li prihvatiti ponudu jer se takve stvari u pravilu ne događaju. Vjerojatno su u ta četiri dana vidjeli da se trudim, kužim spiku, želim učiti i da nemam problema s beskonačnim radnim vremenom. Mislim da je to presudilo. Svi ti takvi restorani uvijek traže mlade kuhare koji su sposobni ali i imaju žestoku volju za tim. Ipak se tu radi po 18 sati na dan pa taj posao ne može ili ne želi svatko raditi, objasnio nam je Matija kako je već nakon par radnih sati primljen u jedan od najboljih svjetskih restorana s dvije Michelin zvjezdice.
Još od prve godine faksa se počeo interesirati za profesionalno bavljenje kuharstvom, a studiranje mu je sve više i više išlo na živce. Priznao nam je kako je guštao u studentskom životu, ali nije to baš bilo za njega. Na drugoj godini počeo je s prekvalifikacijom za kuhara, radio u restoranu i samo htio učiti. Vrlo brzo je više vremena provodio u kuhinji, nego li za knjigom.
‘Jednostavno se probiti, samo treba biti željan i svaki dan raditi najbolje kaj možeš’
– Jednostavno se probiti, samo treba biti željan, svaki dan raditi najbolje kaj možeš, naći osobu koja je najbolja i biti bolji od nje. Posao kuhara može biti ili najbolji ili najgori. Raditi u lošem restoranu po meni je najgori posao ikad. Kad radiš u najboljim restoranima imaš poštovanje, ponosan si na to kaj radiš jer znaš koliko je truda u to i vremena uloženo, izjavio je u razgovoru Čakovčanin Matija te nam istaknuo kako raditi u najboljim restoranima svijeta nije nimalo ‘fensi’.
Prema njegovim riječima, cijele dane radi kao konj bez pauze. U kuhinji su svi znojni i smrdljivi od napora, ruke su uvijek pune porezotina i opeklina, podočnjaci do koljena i nema vremena za ništa drugo nego li posao. Svejedno gura dalje i jače. Sretan je za svaki novi dan koji preživi.
foto: ruka Matije nakon još jednog radnog dana – www.facebook.com
Kuhar desetog restorana preporučio studentima kako se hraniti
Danas više ni ne zna zašto je upisao ‘Filozofski’
– Iskreno, o plaći ne razmišljam ni nikad nisam razmišljal do sad. Možda sam još i prebalav da bi mi predstavljala nekaj, ali ako imam za život trenutno to mi je dosta. Ionak sam u kuhinji konstantno pa nemam ni vremena trošiti. Satnica je luda, radim od sedam ujutro do jedan ujutro bez pauze i s gablecom koji jedem s nogu usput kad radim. Ponekad ni za to nemam vremena. Spavam otprilike tri i pol sata na dan. Ne trebam ni pričati o tome kolko je to brutalno i naporno, ispričao nam je student informacijskih znanosti FFZG-a.
Kada se danas sjeti upisivanja na fakultet, uopće ne zna zašto se odlučio za ‘Filozofski’. Po završetku srednje nije imao pojma s čim se želi baviti. Nikada nije ni bio previše zainteresiran za faks, a na studij je krenuo po inerciji.
– Pola ekipe sigurno nema pojma sa čime se hoće baviti u životu, al ako mogu nek se samo upišu na faks, definitivno je zabavno biti student. Klupice, birtije, parkovi, festivali i živeli, kratko je savjetovao mlade srednjoškolce koji ne znaju što će nakon srednje da ipak upišu fakultet i možda barem malo odgode izlazak na tržište rada.
