Student poručio: ‘Prestanite nas bombardirati homoseksualnom propagandom’
Nakon tribine profesora Ivana Poljakovića na kojoj je ustvrdio da je homoseksualnost bolest, te da se zbog te izjave ne boji zatvora, mnogi mediji su prenijeli njegove riječi. Osim medija koji su stali na stranu tolerantnog i slobodnog društva te osudili ovakav istup, profesoru se javnim pismom obratila i anonimna studentica koja je također kritizirala njegove riječi i razmišljanja.
Medijima se pridružio i Studentski zbor Sveučilišta u Zadru, čiji pripadnici su također osudili profesorov istup. – Smatramo da medijski istup profesora Poljakovića jasno i nedvosmisleno izriče diskriminaciju prema društvenim grupama koje čine dio i naše Zadarske akademske zajednice, objavili su iz zadarskog SZ-a.
Međutim jučer se javio student Miro Banović, koji je zasad jedini na strani stajališta profesora Ivana Poljakovića. Student je ustvrdio da su mediji prekršili Ustav RH i to članak koji se odnosi na slobodu mišljenja i izražavanja. Također obrazlaže zašto je uvjeren da je homoseksulanost seksualni poremećaj.
Dijelove njegova pisma donosimo vam u nastavku.
Poštovani,
zgrožen sam događajima na Sveučilištu u Zadru. Prof.dr.Ivan Poljaković održao je predavanje na temu „Zdravstveni odgoj – pranje zuba ili pranje mozga?“. Prilikom predavanja odlučno se suprotstavio nekim spornim točkama tog odgoja.
Mediji su prenijeli i njegovu izjavu da nema ništa protiv homoseksualaca, ali da je homoseksualnost bolest i da se zbog te izjave može završiti u zatvoru. Navodno, prisutno je bilo nekoliko slušatelja. U danima koji slijede nakon predavanja, dogodile su se višestruke javne povrede Deklaracije o ljudskim pravima (1948.) i Ustava Republike Hrvatske. Budući da se takve stvari ne događaju prvi put, bilo bi i vrijeme, a i obaveza da relevantne institucije i udruge reagiraju i barem za primjer ostalima javno upozore na neprimjerene postupke.
Kršenje Deklaracije o ljudskim pravima i Ustava RH
Članak 19 Deklaracije o ljudskim pravima kaže: „Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu zadržavanja mišljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog priopćavanja i bez obzira na granice.“
Ustav RH u članku 38 jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, uz osobit naglasak na slobodu govora i javnog nastupa. Vezano za spolni odgoj, članak 63 Ustava jasno propisuje da roditelji imaju slobodu samostalno odlučiti o odgoju djece.
Nakon predavanja prof. Poljakovića, uslijedio je poziv na javni linč i natjecanje u javnoj osudi. Počelo je sa nekim zadarskim novinarima, pa preko queer.hr portala, Jutarnjeg i Večernjeg lista, sve do Studentskog zbora i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Svi od reda su javno pritiskali, osuđivali, vrijeđali i lažno optuživali prof.Poljakovića, te prikriveno ili izravno pozivali na javni linč (npr. napisi „javna osuda“, „homofobna tribina“, „skandal“, „diskriminacija“). U zdravom društvu ovakvi ispadi medija i pojedinih institucija su neprihvatljivi. Navedene pojave suprotne su navedenim člancima Deklaracije i Ustava. Ignoriranjem ovakvih anomalija u javnosti se stvara slika kao da dotični mediji i institucije postupaju ispravno i u skladu sa zakonom.
Homofobija
To je pojam kojeg je, 1972.godine u svojoj knjizi „Society and the Healthy Homosexual“, upotrijebio George Weinberg, američki psiholog, jedan od predvodnika borbe da se homoseksualnost proglasi normalnom. Pojam je osmišljen kao etiketa protivnicima seksualnih nastranosti, uvreda i osuda onima koji misle drugačije. Iz medicinske perspektive pojam je potpuno irelevantan. Homofobija ne postoji. Etiketiranje, pogotovo „ad hominem“ u nedostatku argumenata, je sramotno i neprihvatljivo.
Kad vas netko zbog izrečenog mišljenja etiketira kao homofoba, praktički je priznao da nema argumente i da vas ne podnosi. Nažalost, progurana je Rezolucija o homofobiji, iako homofobija (koja je u izvornoj definiciji vrsta osobnog straha koji nas tjera na mržnju spram homoseksualcima) ne postoji. Postoje samo ljudi koji misle drugačije, i koji su u većini.
Skandal iz ureda Pravobraniteljice i prešućena pozadina priče
Pravobraniteljica je reagirala kao da je potpuno neinformirana. Navodi da je neprihvatljivo da sveučilišni profesor govori o homoseksualnosti kao o „opredjeljenju“. No profesor je rekao da homoseksualnost nije opredjeljenje, nego bolest. Dakle potpuno suprotno.
Apsurd je još veći kad se zna da upravo homoseksualne udruge propagiraju dvije (i to potpuno suprotne) teorije: 1) rođen sam takav; 2) odabrao sam biti takav. Niti jedno niti drugo nije točno. Homoseksualcem se postaje, pod utjecajem psihosocijalnih faktora. To je znanost. Ostalo su bajke. A najobičnijim „guglanjem“ svatko može doći do najnovijih studija, radova i mišljenja.
Također, pravobraniteljica optužuje za homofobiju zbog izrečenog mišljenja da je homoseksualnost bolest. Sve navedeno je suprotno Deklaraciji o ljudskim pravima i Ustavu RH, jer time se guši sloboda mišljenja, govorenja, javnog nastupanja, znanstvenog i osobnog izražavanja i stvaranja. Uostalom, prof.Poljaković nije psihijatar da bi mogao dati stručno mišljenje, ali nije ni Pravobraniteljica, pa se postavlja pitanje s kojim pravom se njoj mišljenje tolerira, a njemu ne?
Je li homoseksualnost zaista poremećaj?
Znanstvena zajednica je podijeljena. Nikada nije iznesen niti jedan argument zašto je 1973. u SAD-u homoseksualnost proglašena normalnom. Zna se da je važnu ulogu odigrao prof.Spitzer, koji je kasnije promijenio svoje mišljenje. Još je manje poznato zašto je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) trebala čak 20-ak godina da učini isto. Da su postojali argumenti, učinila bi to odmah, zar ne?
Zna se i da je u Americi to prošlo uz jedva nadpolovičnu većinu znanstvenika koji su glasali. Zar je to znanstveni argument?!
Profesorima koji su smatrali drugačije ukinuta su predavanja, izbacivani su s katedri, prijećeno im je smrću. S pravom se kaže da je proglašenje homoseksualnosti normalnom zapravo najveće kolektivno izlječenje u povijesti čovječanstva. Prešućuju se mnoge novije studije, koje pokazuju da homoseksualnost sa sobom donosi brojne druge probleme poput sklonosti suicidu, te da djeca odgojena od strane homoseksualaca imaju u prosjeku veću sklonost homoseksualnosti.
Na temelju argumenata i podataka iz studija koje su mi do sada dospjele u ruku, uvjeren sam da je homoseksualnost seksualni poremećaj.
Trebamo li zbog takvog mišljenja ići u zatvor, biti izbačeni s posla, fakulteta, etiketirani i progonjeni? Sigurno znate priču „Carevo novo ruho“, kada je dječak uskliknuo „Car je gol!“, no priča ne kaže što je nakon toga car učinio dječaku. Vjerujem da razumijete o čemu govorim.
Bilo bi ispravno i poželjno da se prestane diskriminirati sve nas koji imamo drugačije mišljenje, i da nas se prestane bombardirati homoseksualnom i sličnom propagandom. Ne zanima nas! Ali zanimaju nas naše slobode zagarantirane Ustavom, i to ćete svakako poštivati! To nije naša molba, nego vaša dužnost.
Spolni odgoj
O tome je puno rečeno. Nitko nije protiv normalnog zdravog odgoja naše djece. Nego protiv ideološkog odgoja. O ovome mnogo govore udruge GROZD i Vigilare, koje stalno upozoravaju da ministar Jovanović odgoj uvodi protuzakonito i protuustavno, da je odgoj neznanstven, da je ideološki, i da se već provodio u školama i tada ga je podržalo samo 11% roditelja.
Ostalih 89% roditelja odabralo je odgoj udruge GROZD. Taj program je nakon toga, na pritisak homoseksualnih udruga, ministar Primorac izbacio. Jer većina roditelja je odabrala program suprotan homoseksualnoj propagandi. Udruga GROZD se zalagala da svi oni koji nisu za njihov program, imaju alternativni. S druge strane, homoseksualne udruge žele ili svoj, ili niti jedan program. I onda se profesora Poljakovića proglašava nazadnim jer se tome usprotivio? Uostalom, on nije izrekao ništa što već ranije nije izrečeno.
Čak je i naslov predavanja preuzeo iz članaka i reakcija udruga GROZD i Vigilare.
Ovim putem dajem punu podršku profesoru Poljakoviću, udrugama GROZD, Vigilare, Katolik, i ostalima koji se bore za istinu, prava, i slobodu. Ne sudjelujem u svakoj vašoj akciji, ali pratim vaš rad i cijenim vaš doprinos!
Moje pitanje svima: do kada ćemo strepiti za najobičniju javno izgovorenu riječ i mišljenje? Tko štiti naša prava i slobode? “
Miro Banović
student
