Student postao najmlađi član Društva hrvatskih književnika: Mnogima omraženu lektiru nije uspio ‘prožvakati’
Tek mu je 24, a Mislav Gleich već je izdao svoj treći roman ‘Beskrajno ljeto’ koji mu je omogućio da postane jedan od najmlađih članova Društva hrvatskih književnika. Studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i sada je na apsolventskoj godini te će u narednim mjesecima diplomirati anglistiku i komparativnu književnost. U razgovoru nam je otkrio kada je počeo pisati, kako izgleda proces objavljivanja knjige u Hrvatskoj te koja mu je lektira bila mrska toliko da se nikako nije mogao natjerati da ju pročita.
Foto: DHK
Student s Filozofskog fakulteta u Zagrebu postao je jedan od najmlađih članova Društva hrvatskih književnika. Mislav Gleich je nakon izdavanja svog trećeg romana ‘Beskrajno ljeto‘ zadovoljio jedan od uvjeta da se može učlaniti u društvo, a to je da treba objaviti minimalno tri knjige, a o prihvaćanju kandidata odlučuje etablirana komisija. Sa samo 24 godine, Gleich je uspješno zadovoljio uvjete i time postao jedan od najmlađih članova DHK-a u povijesti toga društva.
– U narednim mjesecima diplomirat ću anglistiku i komparativnu književnost i bojim se da će mi faks jako nedostajati. Što se tiče pisanja, time se bavim otkako postojim. Mislim da mi je ovo najveća nagrada dosad i beskrajno sam zahvalan što sam upao u DHK. Velika mi je čast i privilegij biti ‘kolega’ brojnim etabliranim i kvalitetnim hrvatskim književnicima, rekao je Gleich.
‘Ima puno mladih koji pišu, no nedostaje im medijska vidljivost’
Njegova uloga u Društvu omogućit će mu više književnih događaja, što podrazumijeva da će upoznati velika imena naše književne scene. Na pitanje kakvo je stanje u književnosti kada su u pitanju mladi, odgovara:
– Itekako ima puno mladih koji pišu: Jerko Mihaljević, Marijana Dragičević, Miro Morović, Sanja Srdić Jungić, Paula Jurić Tilić, Jurica Novak, Ivan Baran, Andrea Tomić… Štoviše, malo-malo naletim na neki članak da je neki adolescent objavio knjigu. Možda se na prvu ne čini da je tako, ali mislim da se jako puno mladih zanima za pisanje, čak više za poeziju nego za prozu. No, problem je u tome što im nedostaje medijska vidljivost i što Hrvati nisu skloni čitanju Hrvata, objasnio je Mislav.
‘Pisanju pristupam kao nekom poslu’
Iako je često mišljenje kako su pisci ekstravagantna bića, boemi koji pišu samo kada im dođe inspiracija, Mislav nije takav.
– Inspiracija je rijetka. Pisanju pristupam kao nekom poslu: moram sjesti i odraditi to. Obožavam pisati, ali ne čekam na magični trenutak inspiracije kako bih pisao. Tu i tamo dogodi se da vam se neka ideja razgrana u mislima, ali, kažem, to je rijetkost. Najčešće krećem od neke početne točke, nekog prizora, i onda razmišljam o tom prizoru kao dijelu neke veće cjeline koju moram razotkriti, poručio je Gleich.
‘Morate ostaviti knjigu da stoji nekoliko tjedana’
Kaže kako ne može odrediti kada je napisao svoje prvo djelo jer je pisao od kad zna za sebe.
– Jednu smo kratku zbirku priča privatno ukoričili dok sam još bio dijete. U 7. sam razredu napisao jednu veću priču, pa sam se onda tijekom srednje kompletno predao pisanju. ‘Beskrajno ljeto’ bilo je gotovo u dva tjedna, ali onda je uslijedio ostatak procesa. Morate ostaviti knjigu da stoji nekoliko tjedana da biste je pročitali svježim očima, onda shvatite da ništa ne valja, onda krenete s ispravljanjem, pa tomu nikad kraja. Kad mislite da ste gotovi, e onda shvatite da tekst opet ne valja, ispričao je Mislav.
Ako imate ideju ili već napisano djelo, Mislav otkriva kako doći do izdavanja
Pisanje mu je zabavno te mu ide brzo, no ispravljanje je, kaže, mukotrpno i ide dosta sporo. Opisao nam je kako izgleda cijeli proces od pisanja pa do kucanja na vrata izdavačima do objavljivanja knjige kako bi mladi koji imaju neke ideje ili su nešto već napisali, znali odakle krenuti.
– Ako im je cilj biti objavljen, u kojem god formatu, preporučio bih svima ono što sam ja radio. To znači da naprave popis naklada u Hrvatskoj, prouče koje naklade objavljuju knjige njihove tematike, nazovu ih i predstave se, i onda pošalju rukopis uz što kvalitetniji i privlačniji mail. Stvar je sreće, ali i upornosti. Rekao bih svima da ne odustaju, da slušaju savjete, neprestano se razvijaju u književnom smislu i da kucaju na što veći broj vrata. Jedna će se vrata otvoriti i ta jedna su ona bitna. Samo, moraju ostati dosljedni i motivirani, jer jednom kad objave knjigu, mogu se lako obeshrabriti uviđajući da stvari nisu onako bajne kako su vjerojatno očekivali, rekao je Gleich.
‘Nisam se mogao prisiliti da prođem kroz Kiklopa’
Zanimalo nas je, kako je već postao najmlađi član DHK-a, koja mu je najdraža, a koja najgora lektira.
– Mislim da su mi se od svih lektirskih djela najviše svidjeli Camusjev Stranac i Andrićeva Prokleta avlija u 4. srednje. Obje su mi bile fascinantne knjige. S druge strane, čak i uz najbolju volju nisam se mogao prisiliti da prođem kroz Marinkovićeva Kiklopa, priznao je Mislav, a ovaj njegov izbor ne iznenađuje jer je upravo to među učenicima posebno omražena lektira od koje strahuju na maturi.
