Student zbog mucanja, odabrao kao životni poziv pomaganje osobama sa sličnim teškoćama
Ivan Đurđević je 23-godišnji student logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, koji se zbog osobnih teškoća u govoru, odlučio za životni poziv unutar kojeg će moći pomagati osobama sa sličnim problemom. Svoju misiju je već započeo, budući da djeluje u sklopu Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju Hinko Freund. Upoznajte Ivana kroz njegova iskustva i situacije s kojima se suočavao dok je odrastao.
Foto: privatna arhiva
Ivan Đurđević je student četvrte godine logopedije pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Kako nam sam otkriva za ovaj se studij odlučio jer i sam muca te smatra da mu je logopedija životni poziv. S kakvim se sve situacijama i razmišljanjima suočava osoba s teškoćama u govoru, ispričao nam je Ivan.
Imao sam teške ‘govorne situacije’, ali mi se nisu vršnjaci rugali
Negdje u dobi od pet godina Ivanu utvrđeno da ima poteškoće u govoru, točnije mucanje. No ubrzo zatim, kada je krenuo u školu, nije imao neke neuobičajne nelagode zbog toga.
– Ne mogu reći da sam bio pod pritiskom općenito zbog mucanja. Ruku na srce, govor pred većom skupinom ljudi spadao je u jednu od težih ‘govornih situacija’ u mom slučaju, ali s godinama sam to uspješno prevladao. Strah i trema još uvijek postoje, ali riješio sam mentalnu blokadu vezanu uz taj problem, pojašnjava nam ovaj student logopedije.
Ivan je među rijetkim primjerima osobe koja muca, a koju vršnjaci u okolini nisu stigmatizirali. No ipak kada je krenuo u srednju školu, sam je vodio određene psihološke borbe.
– Druga djeca mi se nikad nisu rugala, ali kad kažem nikad onda stvarno i na to mislim. Najtraumatičnije iskustvo, nazovimo ga tako, dogodilo mi se tokom prvog polugodišta u srednjoj školi. Kako se tada nađete u novoj sredini okruženi nepoznatim ljudima, logično je da vam je potrebno neko vrijeme da se priviknete i ‘ufurate’ u novo okružje. Meni je vrijeme privikavanja trajalo malo duže. To cijelo prvo polugodište znao sam sjediti po sedam sati i ne progovoriti ni s kim ni riječ, povjerio nam se Ivan.
‘Svaka osoba koja muca može biti vlastiti terapeut’
Razne su se metode borbe s mucanjem su se sugerirale i isprobavale kroz povijest. Ivan nam je rekao svoja iskustva i preporuke.
– Pohađao sam terapiju u Klaićevoj bolnici kod logopedice Suzane Jelčić Jakšić sa prekidima od osnovne do kraja trećeg srednje. Terapija koju sam pohađao zvala se ‘Svjesna sinteza razvoja’, ali smatram da svaka osoba koja muca može biti vlastiti terapeut i osmisliti svoju vrstu terapije, odnosno pronaći tehnike i fore kako kontrolirati svoj govor i mucanje, govori student četvrte godine na ERF-u.
Kako smo već spomenuli, Ivan Đurđević je svoja iskustva s mucanjem, odlučio nadopuniti redovnim obrazovanjem te pomoći osobama koje se suočavaju s teškoćama u govoru. Već je poduzeo i konkretne korake na terenu.
– Član sam Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju Hinko Freund i unutar nje djeluje grupa samopomoći za odrasle i adolescente koji mucaju. Vodimo je moja kolegica Ena Klarin i ja, objašnjava 23-godišnjak.
Budući da se osobe koje mucaju susreću s kojekakvim preprekama u životu, a određene uobičajene korake često im je teže napraviti, Ivan je za kraj izrekao nekoliko riječi podrške i svojih iskustvenih, ali i stručnih poruka osobama s ovakvim poteškoćama u govoru.
‘Želim samo kazati svim mladima koji mucaju da to nije nerješiv problem. Znam kako je teško nositi se s mucanjem u ovoj dobi zato što sam kroz sve to i sam prošao. Nemojte dozvoliti da vas mucanje sprječava u obavljanju bilo kakvih svakodnevnih aktivnosti, dovoljno ste jaki, moćni i sposobni da se nosite sa tim poremećajem.
Isto tako, iskoristio bih priliku i pozvao sve zainteresirane da dođu na grupu samopomoći koja se održava svaki prvi i treći četvrtak u mjesecu u maloj dvorani za sastanke na četvrtom katu Klaićeve bolnice.’
