Studenti s PMF-a otkrili novu vrstu skakavca, no zbog zastarjelog pravilnika struka im to ne priznaje
Nesvakidašnjim načinom studenti PMF-a zajedno s mentorom Josipom Skejom otkrili su novu vrstu skakavca i to iz Perua. No, oni sam nikada nisu bili u Peruu, već su skakavca pronašli na internetu, odnosno na platformi iNaturalist kojeg je fotografirao Roberto Sindaco još 2008. godine. Studenti su godinama nakon detaljno proučili fotografije i utvrdili da se za ovu vrstu ne zna, ali struka ne priznaje njihovo otkriće zbog zastarjelog pravila.
Foto: Roberto Sindaco
Studenti s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Niko Kasalo, Maks Deranja i Karmela Adžić pod mentorstvom Josipa Skeje otkrili su novu vrstu skakavca iz Perua. Iako nikada u toj zemlji nisu bili, stoga je njihovo otkriće još zanimljivije. Naime, fotografije nove vrste skakvca pronašli su sasvim slučajno i to – na internetu.
– Cijela priča je počela još 2008. godine kad je Roberto Sindaco, koji inače radi u Prirodoslovnom muzeju u Torinu, u peruanskoj prašumi fotografirao dva skakavca, mužjaka i ženku, koji su mu se činili zanimljivi. Tek 2018. fotografije je postavio na platformu iNaturalist, gdje ih je brzo pronašao Josip Skejo i prepoznao da se radi znanosti nepoznatoj vrsti, ali zbog brojnih obaveza nije ništa poduzeo, rekao nam je student Niko.
Pronašli fotografije skakavca na internetu i napravili rad
Tek par godina kasnije u razgovoru sa spomenutim timom studenata i krenulo je njihovo istraživanje.
– Kontaktirali smo Roberta, a on nam je poslao dodatne fotografije i opisao stanište na kojem je pronašao skakavce. Proveli smo dosta vremena istražujući literaturu kako bismo novu vrstu smjestili u pravu ‘kategoriju’ i kako bismo bili sigurni da je to zbilja nova vrsta. Iščitavali smo Međunarodni kodeks zoološke nomenklature kako bismo se detaljno upoznali s pravilima opisivanja i imenovanja vrsta te smo na kraju pristupili pisanju znanstvenog rada, priča nam Niko.
Galerija 5 Fotografija
Otvori
Zastarjela pravila sputavaju njihovo otkriće
Tako su naišli da Kodeks sadrži preporuku koja im je stala na put, a to je da se vrsta opisuje i imenuje ako postoje fizički primjerci koji mogu biti pohranjeni u muzeju i koje se može provjeriti u budućim istraživanjima.
– Međutim, opisi bez holotipa (tako zovemo fizičke primjerke koji ‘nose’ ime vrste) dopušteni su uz detaljno opravdanje. Fotografije kojima smo raspolagali bile su dovoljno dobre da smo bez sumnje mogli odvojiti našu vrstu od ostalih iz roda kojemu pripada. Dali smo joj ime i rad predali na recenziju, no nekoliko časopisa je rad jednostavno odbilo, a kad ga je jedan prihvatio, uslijedilo je nekoliko faza prepravaka uz razmjenu pokoje teške riječi jer je opis vrste s fotografije vrlo kontroverzan, a prihvaćanje i odbijanje takvih radova ovisi isključivo o osobnom stavu urednika časopisa, objašnjava Niko.
Bezimeni skakavac sada je u ‘sivoj zoni’
Pobunili su se protiv zastarjelih pravila i u radu su pokazali da postoje brojne nelogičnosti oko opisa vrsta i čuvanja holotipa.
– Situacije poput ove su rijetke pa ne postoji dovoljan pritisak da bi se pravila dovela u red, ali promjene su u svakom slučaju potrebne. Skakavac se sad zove ‘bezimena Scaria’ i simbol je svih poznatih vrsta koje iz raznih razloga nemaju ime. Možda ne izgleda tako, ali bezimenost u biologiji je velika stvar jer tek kad nešto dobije službeno ime, može se indeksirati u raznim bazama podataka i zakonom zaštiti ako za to bude potrebe, izjavio je Niko.
‘Vrsta bi mogla izumrijeti prije nego dođemo do nje’
Bezimeni skakavac sad se nalazi u ‘sivoj zoni’. Zna se da postoji, ali je teško informacije o njoj uvrstiti u neka buduća istraživanja.
– Tako će i ostati sve dok se jednog dana ne pronađe fizički primjerak, a moguće je da se to i ne dogodi. Taj dio prašume trpi strašnu deforestaciju i vrsta bi mogla izumrijeti prije nego dođemo do nje. Mnoge slične vrste su zaboravljene, ali s našom to nije slučaj jer smo jedinstvenim pristupom i širokim pogledom na temu podignuli dosta prašine i učinili je vjerojatno najpopularnijim skakavcem na svijetu u posljednjih mjesec dana, navodi Niko.
Iako se na ovaj problem postavlja jednostavno rješenje, da ekipa studenata ode u Peru i pronađe skakavca, tu se pojavljuje drugi problem.
– Odgovor na to pitanje zavrijedio je vlastito poglavlje u radu. Samo avionska karta za Peru stoji preko 5.000 kuna, što je budžet koji smo prošle godine iz svojih novčanika izdvojili za skoro mjesec dana istraživanja hrvatskih planina. Izazovno je provoditi istraživanja jer se od nas mnogo očekuje, sve košta, a financije je vrlo teško dobiti. Zasad se držimo Balkana, ali svakako ćemo otići u Peru ako nam se pruži prilika, poručio je Niko.
Unatoč poteškoćama, njihov rad je objavljen u časopisu Journal of Orthoptera Research i dostupan je na ovom linku.
