Studentica Filozofskog svakodnevno biciklom ide 20 kilometara na predavanja
Sunčica Trbović (23) studentica je četvrte godine germanistike te ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ona svakodnevno ide biciklom na predavanja iz zagrebačkog naselja Stenjevec te u oba smjera tako prijeđe deset kilometara. Jednostavno uživa u vožnji ovim ekološkim prometalom te joj nije problem voziti se do faksa čak i s teškim ruksakom na leđima. Sama nam objašnjava koliko loši vremenski uvjeti moraju biti da se odluči otići drugim prijevoznim sredstvom na predavanja te kakve joj se anegdote događaju na svakodnevnim putešestvijama.
Foto: (privatna Sunčicina arhiva)
Sunčica Trbović ima 23 godine te studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, do kojeg svakodnevno na predavanja ide biciklom dvadeset kilometara, računajući oba smjera. Mnogima bi ovo bila teška ili nepremostiva zadaća, no ovoj studentici germanistike te ruskog jezika i književnosti to je zadovoljstvo.
Minus i vjetar je ne mogu pokolebati
Interesiralo nas je koje Sunčica ima motive za ovu svakodnevnu vrlo napornu fizičku vježbu.
– Hm, jednostavno uživam u svakoj vožnji biciklom, a užitak mi je čak i s velikim, teškim ruksakom biciklirati do faksa. Za mene ne postoji bolja alternativa javnom prijevozu. Čak i da imam vlastiti auto, i dalje bih išla biciklom. No, preko zime ne bicikliram toliko često do faksa, ali ga vozim skoro svaki dan po Jarunu, nasipu, a odem i do Samobora i okolnih sela, objašnjava nam 23-godišnja studentica.
Sunčica već tri godine ide biciklom na predavanja, zapravo sve koje je tu, budući da je jednu provela na razmjeni u njemačkom Regensburgu. Vrlo loši uvjeti moraju biti da se ona odluči za drugo prometalo prilikom odlaska do svoga fakulteta.
– Jaki snijeg i kiša, eventualno poledica. Minus temperature i vjetar me ne obeshrabre, kroz smiješak govori Sunčica.
Prednosti vožnje biciklom
Pješaci i vozači automobila kod nas, nisu još prihvatili bicikl kao svakodnevno prijevozno sredstvo
Možete zamisliti koliko se scena i anegdota različitih vrsta događa, kada svakodnevno vozite bicikl dvadeset kilometara.
– Pa redovito mi se događa da ljudi u prolazu, čak i kad se vozim po biciklističkoj stazi, nešto gunđaju, ‘joj, ti biciklisti, kud se moraš vozit ovuda’ i tome slično. Dosta često doživim neugodnosti od vozača auta, kad primjerice ne upale žmigavac, presijeku mi put, oduzmu prednost, trube mi kada se vozim po cesti, a ne mogu me preteći i tako dalje.
Mislim da ljudi kod nas i pješaci i vozači auta, nisu još uvijek prihvatili bicikl kao svakodnevni oblik prijevoza. Čak i moji prijatelji me još uvijek nekad u čudu gledaju kad kažem da sam na -10 išla biciklom u grad, iskrena je Sunčica.
No mogu se dogoditi i drugovrsne neugodnosti, ali se one u Sunčicinom slučaju završe pozitivnim ishodom.
– Jedna smiješna scena mi se dogodila prošlo proljeće kad sam si kupila novi U-lock i nisam ga dovoljno dobro učvrstila za okvir.
Prelazila sam po stazi preko tramvajske pruge i U-lock je odletio negdje na cestu pa sam morala brzo ostaviti bicikl i pokupiti ga prije nego što su krenuli auti i tramvaj. Na kraju je ispalo simpatično, nasmijala sam i pješake i vozače, prisjetila se 23-godišnjakinja.
Nedostaci vožnje biciklom
Ima se namjeru upustiti i u nešto dulji biciklistički pohod
Obzirom da joj kondicije ne nedostaje, pitali smo studenticu germanistike te ruskog jezika i književnosti ima li se namjeru zaputiti i na neki dulji put u bližoj budućnosti.
– Zasada sam se vozila samo do okolnih mjesta, ali imam u planu ovo ljeto putovati na more ili negdje dalje biciklom, odgovara Sunčica.
Na kraju je ova simpatična 23-godišnjakinja dala i preporuku svima koji su u dilemi ili se iz kojeg drugog razloga ne usuđuju koristiti biciklom u svakodnevne svrhe.
– Svima bih preporučila da pokušaju barem jedan dan u tjednu putovati biciklom na posao ili u školu, tek toliko da usporede bicikl s ostalim vrstama prijevoza te da vide koliki je to užitak. Na ovaj način nema gužvanja po javnom prijevozu, sam određuješ svoj ritam, neovisno o jutarnjoj i popodnevnoj gužvi, nema živciranja na semaforu i koloni, kao u autu, nema voznog reda, štediš novac koji inače trošiš na silno gorivo, održavaš svoje tijelo u formi, nisi trom i imaš više energije jer se stalno krećeš, zaključuje Sunčica.
