Često čujemo kako se od studenta očekuje samo jedno: da uredno izvršava svoje obaveze. Međutim postoje studenti u čije obaveze ne ulaze samo predavanja i ispiti, nego i svakodnevni rad na poslu. Tim ljudima su honorarni poslovi dobar izvor dodatne zarade, a mnogima pružaju i mogućnost financijske neovisnosti.
Ivana je svoj prvi honorarni posao dobila s petnest godina kada je vikendima radila u lokalnom kafiću. Danas je četvrta godina Fakulteta političkih znanosti i gotovo godinu dana radi čak dva honorarna posla: u arhivu jedne državne firme te lijepi deklaracije na uredski materijal. Iako je trenutno na pauzi zbog zdravstvenih razloga, na proljeće se uz studentske, vraća i radnim obavezama.
S: Zašto radiš?
I: Nasreću, ili nažalost, radnog iskustva imam jako puno budući da sam počela raditi već sa svojih petnaest godina vikendima, a kasnije se to proširilo na rad kroz tjedan. Radim zato što volim imati svoje novce, zato što sam dosta rano postala financijski samostalna i to mi se svidjelo. Drugi razlog je zato što mogu. Volim znati da sam financijski neovisna od roditelja i gušt mi je da si sama mogu priušitit nešto, ali da i svojim najbližima mogu pomoći.
S: Kako si pronašla poslove?
I: Iskreno, i jedan i drugi preko veze. U državnu firmu me ‘smjestila’ mamina prijateljica, a u skladište sam dospjela preko svoje prijateljice kao zamjena na tjedan dana te sam tamo i ostala. Realno gledajući smatram kako je situacija što se tiče studentskih poslova nažalost takva da bez preporuke ne možeš dobiti više od posla anketara koji radi po učinku. Radila sam i to i ne sviđa mi se, a za ove malo bolje poslove, ako nemaš poznanike, moraš imati veliku sreću da bi ih dobio.
S: Radiš li svaki dan i kakvo ti je radno vrijeme?
I: U pravilu ta dva posla ne radim istovremeno, nego kombiniram. Posao u skladištu mi je kao nekakva rezerva, odnosno ispunjavanje vremena dok ne dođe ljeto kad se prebacim u arhiv. Prošlo ljeto mi se dogodilo da sam mjesec dana radila oba posla i to taman prije ispitnih rokova. Sva sreća da su mi vikendi bili slobodni, jer uz tjedni rad od 14 sati ništa nisam stizala. Što se satnice tiče, ona je standardna od šest do osam sati, minimalno tri puta tjedno.
S: Kako usklađuješ posao sa studentskim obavezama?
I: Spašava me što su mi vikendi slobodni. Uz to, nastojim termine rada uskladiti s predavanjima tako da ne izostajem previše, a da opet radim koliko meni odgovara. To je dosada uvijek nekako funkcioniralo u moju korist. Moram se zahvaliti ljudima što rade tako dobar raspored predavanja da se sve ostalo stigne.
S: Imaju li poslodavci razumijevanja za tvoje fakultetske obaveze?
I: Puno ti znači kada poslodavac ima razumijevanja za tvoje studentske obveze, a u arhivu to nisam imala s obzirom da je pravilo glasilo: ‘Ili svaki dan odradi šest sati, ili nećeš raditi uopće’. U skladištu su ipak fleksibilniji i razumiju kada im kažem da imam predavanje, pa onda taj dan ne bih uopće došla. Tamo sam radila kad sam mogla, najčešće tri puta tjedno po osam sati.
Ovo nisu poslovi koje planiram zadržati i raditi nakon faksa, pa ukoliko moram birati između dvije obaveze uvijek radije odaberem fakultet umjesto posla.
S: Koliko zarađuješ i koliko taj novac pomaže tvom budžetu?
I: Zarađujem dovoljno da pokrijem neki kvalitetan šoping, kave i ručak u menzi za cijeli mjesec. Taj novac koji zaradim je cijeli moj budžet stoga je jako dobro što ga imam i obično kad radim nemam potrebe za dodatnim džeparcima sa strane.
S: Koji su tvoji planovi za dalje?
I: Planiram opet krenuti raditi na proljeće, a u igri je još jedan novi, treći posao. No još ništa nije sigurno tako da je moguće da se i dalje zadržim na ova dva ukoliko mi to vrijeme dopusti.
Počela sam i volontirati u području više vezanom za moju struku, a planiram naći i konkretnu praksu u odnosima s javnošću kojoj bi se vjerojatno maksimalno posvetila pošto je to smjer koji studiram. Sve ću tek vidjeti. Kad sredim praksu vidjet ću koliko mi vremena ostaje za posao i na temelju toga ću se ravnati.