Nakon Firence stiže Beč! Saznajte kako izgleda život jednog hrvatskog studenta u austrijskoj metropoli! Predrag u Beču studira arhitekturu, lako se prilagodio, a heterogeno društvo mu se sviđa. Bogatu kulturu grada ocjenjuje najvišom ocjenom, a za njegovo buduće zvanje vrlo su važna impresivna djela arhitekture koja Beč pruža na dlanu.
Kako si se odlučio na to da odeš studirati u inozemstvo?
Uglavnom sam tu odluku donio očekivajući prednosti tijekom obrazovanja. Iskreno, ne mislim da Hrvatska ima loše, čak ni gore programe na fakultetima od drugih zemalja, no neke stvari, kao na primjer moderna organizacija programa i prisutnost svjetski priznatih stručnjaka, jednostavno nedostaju na našim fakultetima. No ulogu u mojoj odluci je također odigralo neuredno i depresivno politicko stanje u našoj zemlji.
Kako si se snašao u društvu kad si tek došao na faks?
U početku mi je bilo teško, no to sam i očekivao. Za razliku od homogenog drustva u Hrvatskoj, u većim gradovima Europe se na prvi pogled zamijeti raznolikost i šarenilo. Snalaženje u tim socijalnim strukturama problematično je i za domaćina, jer jednostavno ne postoji jedan dominantni mentalitet kojim bi se mogle predvidjet reakcije ljudi. Ali naravno, zahvaljujući tome, daleko je zanimljivije!
Kako si se privikao na jezik i na to da svo gradivo moraš učiti iz literature na drugom jeziku?
Jezik meni osobno nije predstavljao velike poteškoće ali sam svejedno osjetio poneke nedostatke u razumijevanju. Stručni izrazi su mi bili kompletno nepoznati, no s internetom ni to nije bilo preteško savladati. Imam osjećaj da bi se veće poteškoće pojavile tek kada bi morao sastavljati duže i kompleksnije tekstove.
Misliš li da ti fakultet vani nudi veće i bolje mogućnosti od sveučilišta u Hrvatskoj i zašto?
Svakako, prednosti su raznolike i možda nisu baš ni očite. Nisam primjetio da znam više od mojih kolega kod kuće, ali praktični karakter studija koji se recimo pruža u Beču, već je jedna značajna prednost. Odvdje se arhitektura doživljava i razvija od prvog dana i uči se na zadacima koji nisu previše različiti od posla diplomiranih arhitekata. Mislim da bi mi bilo jako teško vratiti se na metode sveučilišta u Zagrebu.
Gdje si se smjestio, odnosno, gdje živiš i koliko plaćaš stanarinu? Kakav je standard života u Beču kad je riječ o studentskoj populaciji? Imate li kakvih privilegija?
Na prvi pogled, Beč je skuplji od Zagreba. Osobno plaćam stanarinu kakvu bi u Zagrebu plaćale četveročlane obitelji, i to za stan od jedva 40 kvadrata. Ali sam primjetio da se skoro svi drugi troškovi mogu ili smanjiti ili čak kompletno izbjeći ako se malo pažnje posveti na mjesto trošenja, tako da život ne mora nužno biti preskup. Menze su skupe i neisplative, prije liče na restorane nego na što bi jedan Hrvat očekivao. Kod takvih se sitnica jednostavno osjeti visina općenitog životnog standarda u Austriji u odnosu na Hrvatsku, jer većina studenta nema većih novčanih poteškoća.
Radiš li možda kakav studentski posao? ako jesi, kako uspjevaš uskladiti sve obveze?
Ne radim, no želio bih si naći posao i već sam se raspitivao. Mogućnosti zapošljavanja u Beču za studente su velike i raznolike, budući da poslodavci studentima ne moraju plaćatai osiguranje kod većine poslova. Kakav unos student koji radi poludnevno može očekivati još ne znam, ali bih želio imati i to iskustvo.
Za kraj, zašto si se odlučio baš za Beč?
Za arhitekta, Beč je za europljana što je Harvard za Amerikanca. Impresivna djela arhitekture su doslovno nekoliko minuta od kuće. Bogata kultura se neprestano razvija i lijepo je biti u mogućnosti razvijati se sa njom i jednog dana možda sam utjecati na nju. Beč je u mnogim pogledima dobar izbor za Hrvata, bliži je Zagrebu nego Split, ima mnogo hrvatski doseljenika i dobre životne uvjete za nove, i sve to uz pružanje bogatsva i raznolikosti kulture i naprednosti zapadne metropole. Na jedan način se nisam ni odselio jer svoju obitelj vidim skoro svaka dva tjedna, ali na drugi sam se uspio naviknuti na standard i očekivanja na zapadu.
