Studirati u inozemstvu ili na privatnom fakultetu?
Privatni fakultet nudi kvalitetniju radnu okolinu studentu koji je spreman za takve
pogodnosti platiti adekvatnu cijenu. Međutim mali je broj onih koji raspolažu financijskim mogućnostima, a spremni su uložiti u obrazovanje na renomiranijim europskim sveučilištima.
Iako se studenti slažu da je primarni nedostatak studiranja na privatnom fakultetu
cijena školarine, koju treba pridodati ostalim troškovima poput hrane i smještaja, svake godine te institucije bilježe sve više upisanih studenata.
Većina nema ambiciju studirati vani
Budući da kao prednost takvog načina studiranja mladi obično navode individualni
pristup i manje grupe na predavanjima tj. šansu za bolji osobni razvoj postavlja se pitanje zašto veći broj budućih studenata, koji imaju financijsku podršku, ne pokazuju želju za studiranjem na renomiranijim europskim sveučilištima.
Ulaskom Hrvatske u EU veliki broj sveučilišnih programa postao je financijski pristupačniji, pa ipak, prema istraživanju Eurostudenta, 72 posto ispitanih studenata sveučilišnog studija nikada nije studiralo u inozemstvu. Treba uzeti u obzir da navedeni uzorak obuhvaća i studente na državnim fakultetima.
Moguće poteškoće često nadvladaju prednosti
Osobni razvoj i usavršavanje jezika predstavljaju najvažnije motive za studiranje u
inozemstvu.
– Želim usavršiti francuski jezik koji je inače malo teži pa sam zato i tražila
program u Francuskoj. Iste novce bi potrošila i da sam ostala u Zagrebu, a ova diploma će mi pomoći više nego bilo koja u Hrvatskoj, rekla nam je Ivona sa postdiplomskog studija međunarodnih
odnosa u Parizu.
Pa ipak većinu obeshrabre potencijalni problemi sa smještajem, dodatni troškovi
vezani za studij u inozemstvu, priznavanje studentskih obveza položenih u stranoj zemlji i ograničen pristup programima mobilnosti u matičnoj zemlji. Eurostudentovo izvješće navodi gubitak mogućnosti privređivanja novca te odvojenost od obitelji i prijatelja kao razloge za ostanak u Hrvatskoj.
– Željela sam upisati privatni fakultet jer mislim da ću tu dobiti bolje obrazovanje ali mi se ne ide van jer ne bih mogla bez prijatelja i obitelji. Sve je to super ali nema šanse, kaže Andrea, studentica druge godine na VERN-u.
U nordijskim zemljama besplatno
Danska, Island, Norveška, Finska i Švedska svim studentima pružaju besplatno obrazovanje. Ako novac, kojim bi se inače platila godina dana studiranja na privatnom fakultetu, uložite u životne troškove može se steći renomiranija diploma.
Najviše školarine u Europi se plaćaju u Velikoj Britaniji gdje njihova razina doseže 11 tisuća eura. Istu cifru će za svoje obrazovanje morati izdvojiti domaći i strani studenti koji dolaze iz EU. Ipak, britanski sustav ima i neke povlastice koje se uglavnom realiziraju kroz vrlo povoljne studentske kredite koje mladi intelektualci otplaćuju tek nakon što završe fakultet i nađu posao.
Zanimljivo je da u Škotskoj, domaći škotski studenti i nebritanski EU studenti, imaju besplatno obrazovanje dok pristupnici iz Engleske, Walesa i Sjeverne Irske tu povlasticu nemaju.
U najmnogoljudnijoj zemlji EU, Njemačkoj, obrazovanje je besplatno za sve u 15 od 16 saveznih država. Tek se u Donjoj Saksoniji naplaćuje tisuću eura po akademskoj godini no po svemu
sudeći i to će se promijeniti.
Od ostalih europskih zemalja, susjedna Italija ima približno istu cijenu na visokoobrazovnim institucijama kao i Hrvatska te školarine koje iznose u prosjeku 1 300 eura.
