Neke od povijesnih ličnosti koji su promijenili svijet nisu ni izbliza bili trezveni uzori, kakvim ih se ponekad pogrešno smatra. Neki od njih imali su opsesivne ideje i navike, neobjašnjive strahove i fascinacije, ali svima im je zajedničko što je zbog njih svijet bolje mjesto.
Genijalci koji su promijenili svijet ili način gledanja na njega redovito su bili visoko inteligentni ljudi, a pomalo je nevjerojatno da neke od takvih ljudi ‘krase’ različiti poremećaji i opsesije. Iako su neki od ovih junaka imali više nego neobične osobine, nitko im to u povijesti nije zamjerio, jer je zbog njih svijet postao bolje mjesto.
Alexandre Lacasagnne
Alexandre Lacasagnne bio je detektiv koji je rješavao misteriozna ubojstva u Francuskoj, pa i slučaj francuskog Jacka Trbosjeka. Zanimljivo je da Lacasagnne po zanimanju uopće nije bio detektiv, već doktor, a uvijek se pitao kako to da izmišljeni genijalni Sherlock Holmes nikada ne izvodi obdukciju tijela.
Ovaj je detektiv prozvan ocem forenzike, budući da je bio toliko ospjednut zločincima da je izmislio polje forenzične psihijatrije. Možemo mu biti prilično zahvalni, jer do tog trenutka nije bilo moguće zatvoriti ubojicu ukoliko on sam ne prizna zločin. Problem mu nije bilo ni proučavanje mrtvih tijela u svakakvim stanjima, pa je proučavanjem insekata na mrtvim tijelima mogao ustanoviti koliko je osoba dugo mrtva. Nakon što je francuski Jack Trbosjek uhićen,Lacasagnne je imao čast proučavati ubojicu i zaključio kako je ovaj psihopat, osoba potpuna svjesna svojih djela, ali bez empatije ili osjećaja kajanja. Na njegovu je inicijativu pokrenuta i agencija koja se bavi nerješenim slučajevima-današnji Interpol.
Henry Wickham
Ovaj je neuspješni avanturist i pustolov godinama tumarao po vrućim divljinama, sa željom da u Brazilu posjeduje vlastitu plantažu. Cijelu je obitelj preselio tamo, a njegova majka, sestra i rođakinja umrle su od virusa koje su pokupile na plantaži. Žena je bila ta koja je postavila ultimatum-ili će prestati s divljinom ili ga ona ostavlja. Henry je izabrao avanturu, pa se sam otisnuo u nove ‘pobjede’. Njegov bi životni put bio obilježen samim neuspjesima, da jednom iz Brazila nije prošvercao sjemenke kaučukovca. Zbog toga je nagrađen viteškom titulom, svijet je dobio gumu, a sve zbog ukradenih sjemenki ‘pustolova’ koji sam nikad ništa nije uspio uzgojiti.
Abraham Flexner
Abraham Flexner, koji nije imao nikakve veze s medicinom, od 155 medicinskih škola nije preporučio zatvaranje tek njih 31. On je bio učitelj koji je obrazovne institucije htio učiniti još boljima, a predavanja je smatrao jeftinim načinom za upravljanje velikim brojem studenata. Iako su dekani i profesori smatrali njegove ideje komičnima, ipak je poslan da pročešlja sve medicinske škole u Americi. Nakon njegovih izvješća studenti su više vremena provodili na praksi, umjesto bubanjem teorija, a mnoge su škole zatvorene.
Sigmund Freud
Sigmund Freud zaslužan je za utemeljenje psihologijskog sustava i psihoterapijske metode psihoanalize. Zna se i da je istraživao značaj podsvjesnog i ulogu seksualnog nagona. Manje je ipak poznato da je istraživao utjecaj kokaina i na taj se način navukao na tu drogu. Kasnije je odustao od hipnoze te počeo primijenjivati metodu slobodnih asocijacija i analize snova.
Njegove teorije i tretman pacijenata bile su kontroverzne, stoga su su njegove ideje često obrađivane u raznim djelima. Freudovi sljedbenici drže svog uzora velikim znanstvenikom na polju medicine koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji, dok ga drugi vide kao filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode i pomogao nam suprostaviti se tabuima, ali čije su teorije, koje je ponudio znanosti, posrnule u praksi.
Nikola Tesla
Ovaj popis bio bi potpuno prazan da se ne spomene čovjek koji je živio daleko ispred svog vremana, a svojim je izumima uvelike olakšao život običnim smrtnicima. Njegovih je izuma zaista mnogo, a ako se uzme u obzir da su neki od njih i ukradeni,radi se o zaista impresivnoj brojci. Tesla, genijalac kakav je bio, imao je neke svoje ‘zanimljive mušice’. Sva Voltaireova djela ne samo da je pročitao, već ih je naučio napamet. Za sebe je tvrdio da nije izumitelj već “otkrivač stvari koje postoje u prirodi oko nas”.
Za svoju uspješnost u izumiteljskom poslu sam je tvrdio je da zahvaljuje svojoj urođenoj sposobnoti nevjerojatne vizualizacije stvari, procesa i događaja. Sukladno tome sve svoje eksperimente bi prvo osmislio u glavi, a potom ih praktično proveo u djelo. Tvrdio je kako je tu sposobnost imao od malena te da ponekad nije znao razlikovati svoju maštu od stvarnosti. Stoga je prolazio rukom ispred očiju da bi se uvjerio što je stvarnost, a što mašta. Bio je izuzetno visok (199 cm) i nevjerovatne tjelesne kondicije.
To vjerno oslikava slučaj kada se jedne zime poskliznuo na zaleđenom njujorškom pločniku i umjesto da padne napravio je salto i dočekao se na noge. Učinti takvo što bio bi prolem i nekom mlađem, a ne Tesli koji je tada imao 80 godina. Uz to imao je izražen smisao za lijepo, lijepe manire i govorio je šest jezika. Odbio je Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov suprimatelj nije pravi znanstvenik.
