Super inicijativa se širi: Još jedna škola uvodi besplatne uloške i učenike će podučavati o menstrualnom siromaštvu
Nakon što je riječka Udruga PaRiter provela istraživanje o menstrualnom siromaštvu u Hrvatskoj, pojedinačne škole i gradovi počeli su uvoditi besplatne higijenske potrepštine za učenice. Neki su ih osigurali učenicama slabijeg imovinskog statusa, a neki ih, poput Gimnazije Sisak, žele osigurati za sve učenice. Pričali smo s profesoricom koja je odlučila pokrenuti ovaj hvalevrijedan projekt nazvan Tampon Zona. Nakon podrške u školi, njen tata napravio je dispenzere, ona ih je ‘obukla’ u tapete i postavljeni su u WC-e.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Rezultati istraživanja kojeg je prije više mjeseci provela riječka Udruga Pariter pokazali su, između ostaloga, da je trećina žena u Hrvatskoj prisiljena štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale. Mnoga takva i slična istraživanja prođu nezapaženo, ali ovo je bilo podloga za veliku promjenu u brojnim školama. Neke su same odlučile osigurati besplatne higijenske potrepštine za svoje učenice, a pojedini gradovi, poput Rijeke i Varaždina, odlučili su to financijski poduprijeti.
Projekt su nazvali Tampon Zona
Projekt kroz koji će osigurati učenicama besplatne uloške i tampone pokreće se i u Gimnaziji Sisak, a nosi zanimljiv naziv – Tampon Zona. Inicijativu je za 250 učenica svoje škole pokrenula profesorica Ajla Velić.
– Nažalost, činjenica je da još uvijek živimo u svijetu koji je krojen muškarcima i da za ženu u mnogim sferama nema mjesta, da smo manje zastupljena skupina i da smo često nevidljive u društvu. Mizoginija je nešto što većina ljudi ne primjećuje i onda jednom kad ju počnete uočavati, ne možete ju više ne vidjeti. Svi znamo da su žene manje plaćene, svi su svjesni tih nekih najvećih problema, ali nažalost većina i dalje ne uočava koliko daleko neke stvari idu. Kada pročitate podatke poput toga da su lutke u crush testovima automobila isključivo rađene po dimenzijama prosječnog muškarca i da žena zbog toga ima 70% veće šanse za smrtnim ishodom u prometnoj nesreći, malo zastanete s upitnikom iznad glave, započinje priči profesorica Velić.
Kaže kako je jedan od članaka koji ju je naveo na razmišljanje bio onaj Udruge Pariter u kojem se spominjao slučaj djevojke koja je bila prisiljena rezati staru odjeću i od toga raditi uloške.
– Pomislila sam da nekad izađem iz kuće s uloškom i tamponom pa mi i dalje u pozadini glave titra misao ‘nadam se da ništa nigdje neće procuriti’ i bila sam zgrožena. Razmišljala sam o potresu koji nas je zadesio, o trenucima kada sam volontirala i kada smo komentirali koliko kronično nedostaje uložaka i tampona, iako je u pitanju zaista primarna ženska potreba, na nju se prečesto zaboravi. Problematika je zapravo jako banalna, kad izvučete stvari iz konteksta, ne bi li trebalo biti najnormalnije i najprirodnije da svaki WC ima kutijicu s tamponima i ulošcima jer jedna žena bez toga zaista ne može funkcionirati i svakoj od nas se desilo da nas je menstruacija zatekla i uhvatila nespremne. Možemo reći da je Tampon Zona reakcija na kap koja je prelila čašu, veli naša sugovornica.
Dodaje, nije mogla prestati razmišljati o pročitanim podacima i odlučila je poslati poruku pedagoginji. Ona ju je apsolutno podržala i otišle su razgovarati s ravnateljem koji je odmah podržao ideju. Tako se, zapravo, cijeli projekt odigrao u jedva 48 sati.
‘Dispenzere nam je napravio moj tata, ja sam ih obukla u tapete’
Zgrada Gimnazije Sisak stradala u stravičnom potresu u prosincu 2020., a trenutno se nalaze u zgradi Županije koja baš i nije pogodna za to da bude škola. Profesorica Velić prepričava nam kako škola trenutno funkcionira na dva kata, a na svakom se nalazi po jedan sanitarni čvor (po jedan muški i jedan ženski wc).
– Odlučili smo da ćemo u oba ženska toaleta staviti dispenzere za uloške i posudice za tampone. Dispenzere nam je napravio moj tata na poslu od metala, ja sam ih obukla u tapete koje sam imala kod kuće, posudice za tampone sam napravila od starih posuda za svijeće koje sam ukrasila washi vrpcom tako da je ukupni trošak projekta bio 16 kuna. Dispenzeri su već postavljeni u toalete kao i kutija za donacije u zbornici. Posudice za tampone ću staviti kada krenemo fizički u školu, nadam se 15. studenog. Tada bi cijela stvar trebala službeno krenuti u provedbu jer smo imali jesenske praznike pa tjedan dana online nastave, priča nam profesorica.
Škola je u procesu prikupljanja donacija za provedbu projekta pa pitamo profesoricu Velić jesu li joj se već javili neki donatori. Kaže, projekt su odlučili provesti pa makar jedini način bio da profesori i ostalo osoblje škole koje želi sudjelovati, donira zalihe.
– Trenutno pokušavamo doći do nešto donacija, ali smo nažalost za sada dobili samo negativne odgovore što me malo zateklo i jako razočaralo jer smo relativno mala škola i jedna jednokratna donacija bi nam već puno pomogla u realizaciji projekta. Međutim, za sada svi kojima smo se obratili ‘prepoznaju naš trud, ali nisu u mogućnosti pozitivno odgovoriti na našu molbu’. Drugim riječima – ako nas netko želi sponzorirati i dalje smo u potrazi i svaka i najmanja pomoć bi nam dobro došla, poručuje profesorica Velić.
Učenike će educirati o menstrualnom siromaštvu
Osim što nastoje osigurati besplatne higijenske potrepštine, profesorice sociologije u Gimnaziji Sisak educirat će učenike i učenice o ružičastom porezu i menstrualnom siromaštvu.
– U nastavi nastojimo, kao i svi, pričati o aktualnim temama i ovo su teme koje su se već u našim učionicama spominjale. Škola smo koja potiče ravnopravnost u svakom smislu pa tako i onu između muškaraca i žena. Naše profesorice će u sklopu svoje redovne nastave obraditi ove teme i pokušati još više osvijestiti da problem postoji. Ova problematika bi trebala biti bio kurikuluma u svakoj školi i mi tome težimo već dugo. Naravno, učenike ćemo upoznati s projektom i pozvati ih na odgovorno ponašanje i korištenje zaliha koje se budu nalazile u toaletima, odgovara Velić na pitanje o tome kako će izgledati ta edukacija.
Na kraju nam kaže kako se nada da će druge škole, gradovi i županije vođeni primjerima poput ovoga pokušati napraviti istu stvar za svoje učenice i sve žensko osoblje škole.
– Udruga PaRiter je napravila ogromnu stvar jer su izazvali dosta konstruktivnih reakcija i toga nam više treba u društvu – više udruga koje će se baviti bitnim problemima, više reaktivnih škola, ravnatelja te gradskih i županijskih uprava. Nije li tužno, zapravo malo i glupo kad razmislite o tome, da se djevojke sramežljivo moraju skrivati i smišljati kako ugurati uložak u džep hlača i neprimjetno izaći iz učionice da bi ga promijenile ? Prvo je jako tužno da su to teme kojih se sramimo jer se ne sramimo npr prati zube. Drugo, još jednom ponavljam da se radi zaista o primarnoj ženskoj potrebi kojom uopće ne bi trebale biti opterećene. Kada uđemo u toalet, ne razmišljamo ima li u njemu toalet papira, podrazumijeva se, tako bi se trebalo podrazumijevati i ovo, zaključuje naša sugovornica.
