Svaki drugi učenik neke strukovne škole u Zagrebu ima dva iz matematike. Zanimljiv je to podatak, objavljen na stranicama grada Zagreba, no, ponajprije može služiti kao upozorenje. Matematika je najzloglasniji premet među svim srednjoškolcima, poznata kao predmet koji učenicima, roditeljima i profesorima zadaje najviše brige. Zar je stanje zbilja tako loše? I što je još važnije, može li se to ikako promjeniti?
Unatoč lošim rezultatima, vrlo malen broj učenika ima negativnu ocjenu. Usporedimo li da svaki tisućiti učenik u gimnazijama ili svaki petstoti u strukovnim mora na popravni, rezultati i nisu tako loši. Naravno, nađe se tu i pokoji odlični učenik. U gimnazijskim klupama sjedi čak 2118 odličnih učenika, a budući da je i nama teško računati, reći ćemo da je svaki sedmi odličan. Od gotovo 20 tisuća učenika u strukovnim školama, svaki jedanaesti je odličan. Nije loše, ali nije ni tako bajno. No, nas je najviše zanimalo kako to sve popraviti. Evo što su nam neke vaše kolege i supatnici rekli.
Pitali smo neke od vas, zašto je stanje takvo? Zašto su rezultati iz matematike tako loši?
“Svaka generacija je sve lijenija i jednostavno se nikome ne da zamarati nekim tamo Pitagorom ili tko zna čim. Matematika je predmet koji se mora vježbati redovito i iz kojeg se moraju pisati zadaće kao u 1. osnovne. Ali mi to svjesno ignoriramo i imamo borbe za opstanak pri zaključivanju. Matematika danas nije ništa teža nego u vrijeme naših roditelja. Samo se mi kolektivno odupiremo i budemo zadovoljni dovoljnim znanjem.” Zaključila je srednjoškolka Lucija, koja i sama priznaje da ju matematika baš ne ide odlično.
Gimnazijalac Matija sasvim je jednostavno zaključio zašto svaki treći gimnazijalac u Zagrebu ima dva iz predmeta prepunog brojki: “Zato što svi generaliziraju: matematika je teška i komplicirana i tu odustanu. Matematika je ustvari baš kul i zanimljiva, kad je bolje pogledaš.” Njegov kolega Marijo daje i prijedlog kako poboljšati stanje: “Trebali bi se uvesti dodatni sati poslije nastave, izborno, tko želi da postavi neko pitanje ili dodatno vježbati.”
Možda ova rješenja i nisu tako bajna, no da treba nešto mjenjati jasno je svima. Najbolje rješenje je pitati učenike. Oni znaju što. Na nekom drugom je da odluči kako i zašto.
