Sve više učenika u Hrvatskoj ima strah od škole: Stručnjakinja otkriva kako prepoznati neke od simptoma
Crne prognoze koje su govorile kako će online nastava tijekom pandemije ostaviti posljedice na učenike, već su se počele ostvarivati. Puno je učenika razvilo školsku fobiju, odnosno strah od škole, a taj se broj povećava. Kako prepoznati neke od simptoma te na koji način se može pomoći učenicima, otkrila nam je Tea Brezinšćak iz Centra za zdravlje mladih u Zagrebu.
Foto: Unsplash
Mentalno zdravlje učenika nakon pandemije nije dobro. Osim visoke razine anksioznosti u socijalnim interakcijama i depresivne smetnje, kod hrvatskih učenika sve je prisutnija i školska fobija, odnosno strah o škole. Što je to konkretno objasnila nam je psihologinja Tea Brezinšćak iz Centra za zdravlje mladih u Zagrebu.
– Školska fobija je snažna i preplavljujuća uznemirenost zbog koje učenici imaju potrebu izbjegavati nastavu, ponekad čak i kada se odvijala online. Školska fobija nije dijagnoza sama za sebe. U njenoj pozadini može biti niz različitih iskustava i doživljaja djece, kao što su separacijska anksioznost (snažan strah od odvajanja koji kod školske djece više nije razvojno uobičajen), visoke razine anksioznosti u situacijama ispitivanja znanja, socijalnim interakcijama ili u nizu različitih situacija, depresivne smetnje, kao i određena negativna iskustva, kao što je vršnjačko nasilje, rekla je psihologinja Brezinšćak.
Zašto je do toga uopće došlo?
Navodi kako je potreba za zaštitom zdravlja u nekim razdobljima stavila u drugi plan mnoge razvojne potrebe djece, a proces odgoja i obrazovanja je u svim aspektima bio otežan.
– Djeca, njihovi roditelji i nastavnici različito su se snalazili u online nastavi, a posebno je teško bilo onim učenicima kojima je podrška u nastavi najpotrebnija. U mnogim trenucima izostajale su jasne informacije o onome što slijedi, što umanjuje neizvjesnost i pomaže nam da se prilagodimo na promjene, a što je posebno važno bilo učenicima koji su se nalazili na različitim raskrižjima – primjerice, onima koji su upisivali srednju školu ili fakultet, izjavila je psihologinja.
Dodaje i kako je za djecu i mlade škola mnogo više od mjesta obrazovanja, ali da se često učenici ondje ne osjećaju sigurno.
– Odlazak u školu daje strukturu koja djeci pomaže posvetiti se učenju, mjesto je socijalizacije gdje grade veze s drugima, kao i mjesto gdje mogu osjetiti ponos i ispunjenost kada prevladaju neku prepreku ili ostvare neko postignuće. Za djecu čije je odrastanje obilježeno nestabilnostima, manjkom podrške ili čak nasiljem, škola je ponekad jedno od rijetkih mjesta gdje se osjećaju sigurnima i imaju iskustvo da ih netko doista vidi i podržava. Promjene u procesu obrazovanja i češći izostanci djece donijeli su u tom smislu mnogo gubitaka, navodi Brezinšćak.
‘Ono što danas vidimo psihološka je iscrpljenost i sve veća potreba za podrškom mentalnom zdravlju djece i mladih’
Posebice je teško bilo onima koji su upisivali srednju školu ili fakultet, a ovu školsku godinu morali su nadoknađivati gradivo koje nisu savladali u online nastavi.
– I sve to u uvjetima psihičke iscrpljenosti, pojačanog stresa i emocionalne opterećenosti koja nagriza i kapacitete djece i mladih za koncentraciju, učenje i pamćenje. Za vrijeme pandemije djeca i mladi ostali su bez mnogih oslonaca koje im inače pomažu u prevladavanju životnih teškoća, kao što su druženja s dragim ljudima, njihove rutine, slobodne aktivnosti ili dostupnost podrške stručnjaka mentalnog zdravlja. Stalna neizvjesnost, gubitak osjećaja sigurnosti i izoliranost imaju svoju cijenu, koja je sada vidljiva među onim najranjivijima. Ono što danas vidimo psihološka je iscrpljenost i sve veća potreba za podrškom mentalnom zdravlju djece i mladih, ali i društva u cjelini. Promjene mentalnog zdravlja održavaju se na dijete u cjelini, među ostalim i kroz kapacitete djeteta da odgovori na potrebe školovanja, poručila je psihologinja.
Kako prepoznati kada netko ima strah od škole?
Iako sva djeca mogu imati razdoblja kada su opterećenija školskim obavezama ili drugim zbivanjima u školi kada bi im bilo najdraže da preskoče taj dan ili tjedan u školi, takve kratkoročne epizode ne trebaju vam izazivati zabrinutost.
– Kod malog broja djece taj strah može postati izrazito snažan te može značajno omesti dijete u ostvarivanju potencijala koje izviru iz njegovih sposobnosti, vještina i snaga. Dijete može iskazivati dugotrajan ili posebno snažan otpor prema odlascima u školu ili pohađanju online nastave, može ponavljano izostajati s nastave iako je roditelju reklo da ide u školu ili biti uznemireno pri situacijama odvajanja od roditelja koji ih u školu dovodi. Dijete ne mora nužno izostati iz škole, već roditeljima može biti vidljiva snažna uznemirenost kada je vrijeme za polazak u školu, dan ranije ili krajem vikenda, rekla je Brezinščak.
Ponekad simptomi mogu biti i u fizičkom obliku.
– Ponekad se mogu javiti tjelesni simptomi poput mučnine, bolova u trbuhu ili glavi, koji nemaju drugo objašnjenje, javljaju se u situacijama vezanim uz školu i smiruju kada je nema, a zbog kojih dijete može biti i poslano kući s nastave. Strah od škole ne uključuje situacije kada dijete izostaje s nastave, odnosno markira tražeći neku zanimljiviju aktivnost od pohađanja nastave, a pri čemu izostaje uznemirenost, navodi psihologinja.
Kako pristupiti učeniku koji kroz to prolazi?
Psihologinja ističe kako je učeniku koji pati od školske fobije ključna podrška koja uključuje suradnju roditelja, škole i stručnjaka mentalnog zdravlja.
– Prvi je korak uvijek istražiti s djetetom li mladom osobom njihovo iskustvo i otkriti što je u njegovoj pozadini, a za što nam je važna procjena stručnjaka mentalnog zdravlja ili ponekad više njih. To nam daje vrijedne putokaze za pružanje podrške, a pri čemu je važno i usmjeriti roditelje koji su često nesigurni trebaju li inzistirati na tome da dijete ide u školu ili ga pustiti kod kuće. Pritom tražimo put koji neće učvrstiti djetetov strah usputnim dobitima, ali istovremeno za njega neće biti preplavljujuć nego će se njime graditi njegov osjećaj sigurnosti. U osnaživanju djeteta ili mlade osobe nezaobilazna je i suradnja stručnjaka i roditelja sa školom, koja djetetu pomaže vratiti se na nastavu uz podršku drugih i na način koji je za njega najmanje uznemirujuć te rasporediti propuštene i aktualne školske obaveze na optimalan način, tvrdi Brezinščak.
Što škole mogu napraviti po tom pitanju?
Dodala je kako su od početka pandemije škole i stručnjaci mentalnog zdravlja tražili najbolje načine kako odgovoriti na potrebe djece i izmijenjenim uvjetima. Kao primjer navela je suradnju Centra za zdravlje mladih sa školama Grada Zagreba kroz radionice namijenjene osnaživanju mentalnog zdravlja i jačanju psihološke otpornosti, a u kojima je od siječnja do travnja ove godine sudjelovalo 737 djece i mladih.
– Provođenjem radionica nastojimo pravovremeno doprijeti do što većeg broja djece i mladih, prevenirati probleme mentalnog zdravlja i olakšati onima kojima je to potrebno traženje podrške stručnjaka mentalnog zdravlja. Za neke od njih to iskustvo bude poticaj da se jave nama, roditeljima ili drugoj odrasloj osobi kojoj vjeruju i učine prvi korak, pa se ponovno susretnemo kroz individualnu ili grupnu podršku psihologa u prostorima Centra za zdravlje mladih ili kroz našu uslugu savjetovanja za koju nije potrebna najava (tzv. drop in), poručila je psihologinja Brezinščak.
Valja napomenuti kako su sve usluge Centra za zdravlje mladih besplatne za korisnike i za njih nije potrebna uputnica, tako da, ako osjećate da imate problema, možete im se slobodno javiti, a njihov kontakt pronađite ovdje.
ŠTO ČINI ŠKOLU KOJA BRINE O MENTALNOM ZDRAVLJU UČENIKA?
2. Uključivanje sadržaja vezanih uz mentalno zdravlje i psihološku otpornost u nastavu, što je moguće i kroz odvajanje nekoliko minuta za tjelesnu aktivnost ili vježbe opuštanja ili usredotočene svjesnosti tijekom stresnih razdoblja nastave
3. Primjena stručnih preporuka vezanih uz podršku djeci i mladima s problemima mentalnog zdravlja
4. Spremnost na podršku djeci/mladima u svladavanju školskih obaveza za vrijeme duljih izostanaka i nakon njihovog povratka (npr. redovito slanje radnih materijala, pomoć u nadoknadi propuštenih obaveza ili svladavanju gradiva)
5. Topli i podržavajući odnosi nastavnika i stručnih suradnika s učenicima i njihova dostupnost za razgovor i podršku
6. Poticanje bliskih i ispunjavajućih odnosa s vršnjacima
7. Posvećivanje vremena aktivnostima koje grade osjećaj pripadnosti školi i pozitivnu školsku atmosferu, što je također čimbenik psihološke otpornosti
8. Spremnost na postupanje s ciljem prava djece i mladih od nasilja i drugih oblika kršenja prava
9. Ulaganje u educiranje nastavnika i roditelja o podršci mentalnom zdravlju djece
10. Suradnja između roditelja, nastavnika i stručnih suradnika u pravovremenom prepoznavanju problema mentalnog zdravlja i podršci u njihovom prevladavanju
‘Mentalno zdravlje djeteta neodvojivo je od drugih područja njegovog života’
Za kraj, psihologinja je istaknula kako je za mentalno zdravlje učenika najvažnije da škole to prepoznaju kod svojih učenika, da im pokažu da ih razumije te na kraju da im ponude ruku pomoći i podrške.
– U poticanju i zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih prvi korak je razumjeti da je mentalno zdravlje djeteta neodvojivo od drugih područja njegovog života. Podrška mentalnom zdravlju djeteta podrška je i njegovim postignućima, njegovim odnosima s prijateljima, obitelji i nastavnicima te općenito ostvarivanju njegovih potencijala kroz odrastanje. Kao takvo ono je odgovornost svih odraslih koje o njemu brinu. Pronalazak načina kako mentalno zdravlje staviti na prvo mjesto može zahtijevati nekoliko poziva i razgovora više, ali tom djetetu ili mladoj osobi može promijeniti smjer odrastanja, zaključila je psihologinja Brezinščak.
