Sve više učenika u školu putuje taksijem: ‘To je prije 20 godina bilo nezamislivo’
Profesor Marko Ševrović s Fakulteta prometnih znanosti govorio je o problemu gužvi i opterećenosti prometa u Zagrebu. Istaknuo je da taksisti prevoze sve više školske djece koja kasne u školu ili moraju nekamo iz škole. Takvo što, smatra, bilo je prije 20 godina nezamislivo. Zbog toga se mlađe generacije, naveo je, navikavaju na automobil i taksi te prva stvar o kojoj razmišljaju s 18 godina je kupnja vlastitog automobila.
Tramvaj u Zagrebu | foto: Ramona Ščuric, srednja.hr
Marko Ševrović, izvanredni profesor s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, objasnio je u podcastu Top Radija da je u Zagrebu itekako vidljivo povećanje broja automobila i broj putovanja.
‘Mlađe generacije navikavaju da su auto i taksi nešto ugodnije, ljepše, brže, efikasnije’
Naglasio je da se u Zagrebu u 90-ima u svakoj ulici moglo pronaći parkirno mjesto, što je danas nezamislivo. Za Top Radio naveo je problem gužva i kolona na obilaznici, što zbog radova što zbog manjih prometnih nesreća. Potom je objasnio da je taksi postao dostupniji i jeftiniji što je dobro, no on tako postaje konkurencija javnom prijevozu.
– Vi kad razgovarate s vozačima taksija i pitate ih voze li školsku djecu, oni će vam reći da od deset vožnji u danu dvije su im recimo školska djeca koja, primjerice, kasne u školu ili moraju iz škole negdje. To je prije 20 godina bilo nezamislivo i sada kada gledate taj broj automobila, broj tih putovanja, ako stojite na zelenom valu svaki peti ili šesti auto je taksi. I sad imate problem navikavanja. Mlađe generacije od 16, 17 godina navikavaju da su auto i taksi nešto ugodnije, ljepše, brže, efikasnije i s 18 godina prva stvar koju gledaju je kako će si kupiti auto, objasnio je Ševrović za Top Radio.
Kazao je i da je istraživanje koje su radili pokazalo da su korisnici taksija svoja putovanja u prošlosti obavljali javnim prijevozom ili pješice. Ševrović smatra da je prometno i prostorno planiranje zapostavljeno nauštrb građevinskom lobiju.
– Imamo proces suburbanizacije gdje se život iz centra seli u obode grada, radimo šoping centre i stambena naselja na obodima do kojih nema javnih prijevoza. Prvo bi se trebao napraviti javni prijevoz, komunalna infrastruktura i onda razvijati stambeni kvart. A vi napravite stambeni kvart bez škole i vrtića i što se događa? Svi su u autima, voze klince u vrtić i školu, idu na posao. Mi smo danas puno više u autu jer se prije puno više stvari obavljalo u kvartu, rekao je Ševrović za Top Radio.
Rješenje je u željeznicama? ‘Praktički nema alternative nego koristiti osobni automobil’
Dotaknuo se i nužnosti većeg ulaganja u javni prijevoz, što bi u budućnosti obuhvaćalo i metro na liniji sjever-jug. Pojasnio je da Zagreb nema problema s prometom u centru, nego u bližem i širem obodu grada. Tu rješenje vidi u željeznicama. Pruge su, rekao je Ševrović za Top Radio, idealno postavljene kroz Zagreb istok -zapad, no stanice su krivo pozicionirane u odnosu na razvoj grada.
– Autobusne linije koje umjesto da služe kao podsustav koji prikuplja putnike i vozi ih na željezničke stanice koja ih dalje vozi u grad, on funkcionira paralelno sa željeznicom. Vi imate prugu od Zaprešića do Zagreba, Velike Gorice do Zagreba, a ljude praktički vozite autobusima u grad. A u tim gradovima nemate neku autobusnu kružnu liniju koja vozi ljude do vlaka koji bi ih brzom linijom za 15 minuta trebao dovesti do glavnog kolodvora. Da se to popravi i smanji pritisak osobnih automobila u grad, situacija bi bila bolja, istaknuo je Ševrović za Top Radio.
Smatra da treba napraviti reviziju stajališta koja bi se trebala integrirati. Najbolji primjer za to, objasnio je Ševrović, je željezničko stajalište Maksimir koje je izmaknuto u odnosu na stajalište tramvaja Borongaj.
– I vi ne možete doći pješice nego kroz neki blatnjavi put. Vi s vlaka na autobus i obrnuto morate prelaziti u nekakvom natkrivenom prostoru, i da se ti autobusi i vlakovi međusobno čekaju. Kad smo u prigradskom području brzine nam nisu toliko ključne koliko samo trajanje putovanje. Da bi to skratili, odnosno čovjeka privukli da koristi vlak, to putovanje od vrata do brata mora biti kraće. Ako vam je vlak male frekvencije, ako ga nema, ako vozi svakih 20 minuta, ako vam treba do stanice 20 minuta i onda još vlak kasni 20 minuta, praktički nema alternative nego koristiti osobni automobil ili nešto drugo, zaključio je Ševrović za Top Radio.
