Svi problemi na koje se kroz štrajk ukazivalo ostat će isti čak i ako se podigne koeficijent
Štrajk učitelja, nastavnika i ostalih zaposlenika u osnovnim i srednjim školama krenuo je sa zahtjevom za povećanjem plaća. Tražili su isto što i danas traže, a to je povećanje plaća za prosječno 6,11 posto preko koeficijenta. Ništa drugo sindikati sluužbeno nisu tražili, a svi se slažu da će štrajk završiti čim se taj zahtjev ispuni. Iako se kroz štrajk počelo govoriti o lošim uvjetima i svemu drugome što je u obrazovanju loše, zbog toga se službeno ne štrajka, a nastavnici i učitelji će se, ako i kada dobiju povećanje kroz koeficijente, u škole vratiti bez nastavka borbe za boljim obrazovanjem.
srednja.hr
Nikakvi Loomeni, anonimne prijave, derutne škole, hladna voda u wc-ima, nedostatak dvorana za tjelesni, nedostatak asistenata u nastavi, previše birokracije, nasilje nad učiteljima i nastavnicima i sve ostalo na što su se nastavnici žalili ovih dana, neće se riješiti kada ovaj štrajk završi, čak i ako sindikati dobiju apsolutno sve što traže. Razlog leži u činjenici da je sve što sindikati traže 6,11 posto prosječno povećanje koeficijenata plaće.
U ovih mjesec i pol dana pokazalo se da su problemi nastavnika puno veći od plaće i koeficijenta
Vlada još uvijek ne pristaje na tih 6,11, već štrajkašima nudi samo povećanje plaće kroz dodatke. No, čak kada bi Vlada u ovom trenutku rekla “evo vam tih 6,11”, sindikati, učitelji i nastavnici objeručke bi prihvatili ovu ponudu, završili štrajk i vratili se u svoje školske klupe sretni i zadovoljni. Tako barem sami stalno tvrde kada poručuju Plenkoviću da štrajk može završiti odmah, samo neka im da tih 6,11.
S druge strane, istovremeno je očito da su problemi koje nastavnici i učitelji imaju daleko viši od tih par sto kuna više koje će dobiti na plaći i nekog zadovoljstva jer će njihov koeficijent biti viši od nečijeg tuđeg.
Važno je ovdje istaknuti da sindikati ne mogu štrajkati za bilo što, ali za veće plaće mogu. Stvar je ipak u tome da nastavnicima na kraju koeficijenti i plaća neće promijeniti sve ono zbog čega se žale. Naime, na velikom prosvjedu u Zagrebu učitelji i nastavnici pokazali su da im je muka od cijelog sustava. Oni su tamo prosvjedovali zbog Loomena, anonimnih prijava, u tijeku štrajka počeli su govoriti o svim drugim problemima koje imaju, a tih 6,11 na kraju ispada samo simbolično, no i dalje je jedini službeni zahtjev koji njihovi sindikati traže. I dalje je to ono što će učitelji i nastavnici prihvatiti i potom završiti ovaj štrajk i osjećati se kao pobjednici.
Hoće li se išta u obrazovanju promijeniti ako nastavnici i dobiju tih 6,11?
Uzmimo za primjer da se dogodi da Vlada uistinu i da tih 6,11. Hoće li se išta drugo u školama promijeniti? Hoće li učitelji i nastavnici iskorisititi taj svoj žar koji trenutno imaju da bi se stvarno izborili za one promjene koje su spominjali da su nužne, ali za koje se službeno trenutno ne bore.
Jer ako neće, hoće li zbilja zbog tih par sto kuna sljedeće godine na učiteljske studije pohrliti mnogi koji inače ne bi, hoće li se PMF-ovci potrčati zaposliti u škole i hoće li odjednom škole biti opremljenije i hoće li odjednom roditelji koji su do sada bili bezobrazni prema nastavnicima promijeniti ploču i nakloniti se tom istom nastavniku?
Iako je istina da je u glavama ovaj štrajk prerastao u puno više od 6,11, i da se o problemima u obrazovanju počelo govoriti, problem je što će se nakon ispunjenja tog zahtjeva od 6,11 sve drugo najvjerojatnije zaboraviti. Zato što će se nastavnici vratiti u klupe, nadoknađivati nastavu, vratiti u neku svoju realnost, polako izgubiti sav ovaj žar koji trenutno imaju i nakon nekog vremena shvatiti da im je u školi, na poslu, jednako loše kao i prije.
*Komentar je stav autorice
