Svi smo zabušanti: Evo zašto odugovlačimo s učenjem ili pisanjem seminara
Sigurno ste svi bar u jednoj situaciji u životu shvatili da zabušavate. Netko odugovlači s učenjem, poslom, pisanjem seminara ili drugim obavezama češće ili rjeđe, no činjenica je da nema osobe koja nije bar jednom one dosadnije ili zahtjevnije zadatke ostavila za kraj. A evo i zašto je to tako.
Bilo da se radi o učenju, pisanju seminara, eseja ili nekih drugih manje zanimljivih i napornih zadataka, svatko je ponekad obavljanje istih ostavio za zadnji tren. Iako se prvenstveno uz kampanjce veže osobina obavljanja svega u času kad im voda dođe do grla, činjenica je da ne postoji osoba koja bar jednom nije odgodila neku obavezu za kraj. No doznajte zašto ponekad zabušavamo s poslom.
Kronično odugovlačenje povećava produktivnost
Cijeli život nam je ispunjen vremenskim rokovima do kojih moramo ispuniti neku obavezu, riješiti zadatak, naučiti literaturu za ispit ili napisati zadaću. No što se taj rok više bliži, to nam svakodnevni poslovi postaju sve privlačniji. Stoga mnogi učenici i studenti radije očiste stan, peglaju ili slažu ormar umjesto da uče ili pišu zadane eseje.
Kronično odugovlačenje, pak, uzrokuje veću produktivnosti, ali i utječe na naš mozak jer budi u nama osjećaj brige i stresa. Što se krajnji rok približava, ljudi su sve više frustrirani te imaju osjećaj krivnje zbog toga što zanemaruju taj zadatak.
Stoga se postavlja pitanje zašto se odlučujemo na odugovlačenje kad nam je jasno da kad-tad moramo odraditi ono što nam je važno. Da bismo uopće odugovlačili, moramo imati ocjenu vrijednosti našeg ponašanja, to jest moramo biti svjesni da se bavimo kratkoročnim, manje važnim zadacima umjesto onime što nam je puno važnije.
Zbog čega se odlučujemo nazabušavanje
Prefrontalni korteks je dio mozga koji kontrolira centar za odlučivanje te je jako bitan pri oblikovanju pozitivne ili negativne predodžbe o nekom zadatku i njegovim ishodima. Drugim riječima, mozak se odlučuje na one aktivnosti koje su prethodno rezultirale ugodnim osjećajem. Stoga mi češće manifestiramo određena ponašanja za koja smo naučili da nam pružaju dobar osjećaj.
Neurotransmiteri u mozgu, pak, oblikuju nagradu i stvaraju ugodne osjećaje. Upravo zbog toga poželjna ponašanja rezultiraju otpuštanjem dopamina u mozak, koji potiče na ponavljanje takvog ponašanja.
Što su ishodi nekog zadatka i nagrada dalji u budućnost, to im više smanjujemo vrijednost pa obavljanje istih odgađamo. Kako se vremenski rok sve se više približava, vrednovanje dobrog ishoda na ispitu je isto kao i prije, no veća neposrednost na nas utječe da nam postaje sve važnije izvršiti taj zadatak.
Zabušanti - adrenalinski ovisnici
Tehnike pomoću kojih ćete prestati odugovlačiti
Ako se želite riješiti te navike, ili pak problema da ostavljate sve za zadnji tren, postoji nekoliko tehnika pomoću kojih ćete to postići. Jedna od njih je pomodoro tehnika koja se svodi na rastavljanje posla na imaginarne dijelove od 25 minutna, između kojih slijedi mala nagrada – kratka pauza za kavu, provjeravanje Facebooka i slično.
Druga tehnika se temelji na ‘razbijanju’ nekog posla na više manjih zadataka za koje ćete odrediti neke kraće rokove. Na taj ćete način smanjiti šanse za izvršavanje zadatka u zadnji čas.
I ova tehnika se može vrlo jednostavno primijeniti. Dovoljno je napraviti raspored i po kojemu ćete obavljati sve s popisa manjih zadataka, a poželjno je opet nagraditi se nakon ispunjenja istih.
