Svijet na barikadama: ‘Berlinski zidovi’ od Cipra i Afrike sve do Vukovara
Više od dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida desetak sličnih građevina dijeli ljude diljem svijeta. Neki od njih su veliki, neki mali, jedni dijele gradove drugi narode, dok postoje i oni koje ne vidimo, a ipak su tu. Zajedničko im je tek da ih ne bi trebalo biti te da krše ljudska prava. Ovo je priča o ‘Berlinskim zidovima’.
Prošlog vikenda u Vukovaru su se na ulice slile rijeke ljudi kako bi prosvjedovale protiv uvođenja ćirilice. Izvikivale su se jasne parole i nosili su se transparenti, a bez obzira što vlast odlučila za Vukovar se neće promijeniti ništa. I dalje će ostati zid koji će ih dijeliti. Nije to kameni ili betonski zid, već onaj nacionalni ili nacionalistički, kako vam se hoće, ali poanta je u tome da dijeli ljude.
Iako je vukovarski slučaj bio poticaj za ovaj članak u njemu neće biti riječ o Vukovaru, već o zidovima.
Danas, više od dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida, ‘Berlinski zidovi’ niču diljem svijeta. Od Cipra preko sjevera Afrike i Izraela pa do Meksika i Amerike grade se građevine koje ljude trebaju držati vani ili pak unutra.
Neki su mali, neki veliki, jedni dijele gradove, drugi države ali svima je zajedničko da krše ljudsko pravo na slobodu i da jednostavno ne bi trebali postojati.
Izraelski zatvor za milijune
Nakon Kineskog i Berlinskog najpoznatiji svjetski zid je onaj kojim je izraelska vlada ogradila Palestince te od njihovih naseobina napravila zatvor. ‘Antiteroristički štit’ kako ga nazivaju pobornici odvaja Zapadnu obalu i djelove Jordana od ostatka Izreala te služi navodno za zaštitu od palestinskih terorista. Između ostalih problem je u tome što ovo civilizacijsko ruglo velikim djelom prolazi i palestinskim teritorijem, a ponekad čak i kroz polja lokalnih seljaka. Međunarodni sud u Haagu ustvrdio je da ova građevina uvelike krši prava Palestinaca na samoopredjeljenje.
Koreja i Cipar – jedna duša u dva tijela
Koreja je nakon Drugog svjetskog rata podijeljena na Sjevernu i Južnu bez da ih je itko išta pitao. Ratovalo se još na poluotoku, a velike sile su stvari uzele u svoje ruke i tijekom vremena je nastala jedna od najnestabilnijih granica svijeta.
Narodi ovih zemalja uglavnom ne dijele animozitet svojih vođa, pa su tako Južnokorejci navijali za svoje sjeverne susjede na Svjetskom nogometnom prvenstvu prije par godina, no usprkos svemu zid i dalje ostaje kao i podijeljena država.
Granica na Cipru
Sličan je slučaj i na Cipru. Grčki dio ove otočke državice je već u Europskoj uniji, a turski gotovo nitko nije ni priznao te je prilično izoliran. Izgrađen je davne 1974. na ničijoj zemlji, a čuvaju ga snage UN-a. Nakon 2003. godine granica je otvorena pa nakon tri destljeća dva dijela opet imaju komunikaciju.
Nemirne granice Pakistana
Pakistan po svemu sudeći nije pretjerano omiljen među susjedima, jer čak na dvije svoje granice imaju zid. S jedne strane Iran je podigao 700 kilometara dugu barijeru u pokrajni Balučistan kako bi spriječio krijumčarenje opijata iz Pakistana.
S druge strane, i Indija se od njih ogradila i to u Kašmiru. Podignuta je barijera duž gotovo 1 500 kilometara, a gradnja je započela sredinom 80-ih. Granica je u bogatom Kašmiru velikim dijelom štićena i minama.
Sukob vjeroispovjesti Sjeverne Irske
Kao privremena mjera sprječavanja sukoba između protestanata i katolika prije 40-ak godina su diljem Belfasta počele nicati ‘mirovne linije’. Riječ je o više od 150 žičanih ograda mjestimično i do šest metara visine. Iako je dio njih danas samo turistička atrakcija, problem zbog kojeg su se mirovne linije počele stvarati nije nestao, a to dokazuje i činjenica da je zadnja ograda dignuta pretprošle godine.
Granica siromaštva i Europska unija na sjeveru Afrike
‘Sit gladnome ne vjeruje’, je uzrečica koja najbolje opisuje ono što se događa u Rio de Janeirou i na sjeveru Afrike.
Prošle godine u najpopularnijem brazilskom gradu vlasti su kao dio sigurnosnih priprema za OI i Svjetsko nogometno prvenstvo siromašne favele počeli ograđivati zidovima visine do 33 metra. Navodno je motiv i sprječavanje siromašnih građana da svoja naselja prošire na područje obližnje šume Tijuce, najvećeg svjetskog prirodnog rezervata u gradskom okruženju.
Zid koji dijeli Ceutu od Maroka
Pravi razlog je po svemu sudeći getoizacija siromašnih i zaštita bogatih stanovnika Ria koji žive između favela i mora.
Manje je poznato da na sjeveru Afrike postoji sličan zid koji dijeli bogate od siromašnih. Španjolske enklave Ceuta i Mellila u kojima vlada blagostanje u odnosu na ostatak susjednih afričkih zemalja ograđene su i izolirane novcem Europske unije. Visoki zid, infracrvene kamere, nadzorni tornjevi i spremnici sa suzavcima financiraju se iz europske blagajne, a za svrhu imaju spriječiti Afrikance u pokušaju imigracije.
‘Zidovi srama’
Iako su svi ovi zidovi sramotni dvije građevine nose ime ‘Zida srama’. Jedan čuva južnu granicu SAD-a od imigranata iz siromašnijeg Meksika, a drugoga je digla marokanska vlada u području Zapadne Sahare kako bi se zaštitila od napada Fronte Polisario.
O američkom zidu se mnogo toga zna, no marokanski je pak zameten u pustinjskom pijesku i krije mnoge tajne. Njegova je izgradnja započela 80-ih godina kada nakon povlačenja Španjolske počinje spor Maroka i naroda Zahravi oko područja Zapadne Sahare. Dug je više od 2 700 kilometara, a udruge za ljudska prava prozivaju Rabat zbog protupješačkih mina kojima je okružen.
Građevina koja odvaja SAD i Meksiko
Balkanski sindrom za mnoga ljeta
Nakon što smo obišli cijeli svijet u potrazi za zidovima opet smo se vratili u susjedstvo. Dva su grada oličenje etničke podjeljenosti bivše države. Mostar i Kosovsku Mitrovicu ne dijele zidovi nego rijeke i nacionalizam.
Jedno od najstarijih kosovskih naselja nekad nazivano Titovom Mitrovicom danas je mjesto najžešćih sukoba između većinskog albanskog i manjinskog srpskog stanovništva koje čak ni rijeka Ibar nije uspjela spriječiti.
Princ s Neretve, nekad oličenje jugoslavenskog bratstva i jedinstva, danas duboko podijeljen grad između Hrvata i Muslimana. Mostar nosi teško ratno breme rata te ni 20 godina kasnije nema mira. Duge cijevi svaki put izlaze na ulice kada igraju nogometni klubovi Zrinski i Velež, a etnički sukobi dubok je i hladan poput rijeke koja protječe pod Starim mostom.
Mostarski model vratio nas je na početak priče i pokazao da zid ne mora biti od kamena i žice da bi dijelio ljude. Dovoljno može biti samo jedno pitanje na koje desetljećima nema odgovora kao što je to slučaj i u Vukovaru.
