Talentirani mladi Livnjak oduševljava javnost i struku svojim fotografijama
S obzirom da se polako približavamo novim Foto danima mladih, vjerojatno najboljim do sad, iz tjedna u tjedan ćemo vam donositi intervjue s mladim fotografima i fotografkinjama koje su nastupali na ovoj manifestaciji. Ove godine, prvi na redu je Livnjak Marin Mamuza koji je prošle godinu osvojio nagradu za najbolju fotografiju prirodne baštine.
Galerija 9 Fotografija
Otvori
Marin Mamuza, mlad, uspješan i nagrađivani fotograf ispričao nam je svoju ‘ljubavnu priču’ o fotografiji. Njome se bavi od malena. Počeo je kao fotografski zanatlija, a završio kao umjetnik. Njegove fotografije su prepoznatljive, imaju ‘ono nešto’, a odlikuje ga i tehnički i umjetnički zavidan opus.
– U njegovim fotografijama može se iščitati da izbjegava sve što bi ga učinilo nekim trendovskim fotografom umjetnikom. Bit njegove fotografije jest u jednostavnosti, prirodnosti, čitkosti i čistoći. Ako je jedna od uloga umjetnosti u našim životima duhovno oplemenjivanje, Marinov stvaralački napor je upravo stoga vrijedan, napisao je Krešimir Mikić u recenziji na Mamuzinu nadolazeću izložbu.
Uzimo u obzir da se radi o studentu gotovo sigurno možemo tvrditi da Marina čeka više nego uspješna fotografska karijera. Ako u to sumnjate možete se uvjeriti na izložbi 18. prosinca u 21 sat u galeriji ZKLS-a pod nazivom ‘Provincijalka’.
Ispričaj nam svoju fotografsku priču, kako si počeo i zašto?
Kad se zaljubiš onda prvi dani budu najljepši, a ako tone preraste u ljubav svaki idući dan bude sve gori. Fotografiju iz početka nisam shvaćao kao nešto posebno važno, ispucao bi par filmova za vjenčanje i tu bi sve stalo, bio je to čisto zanatski pristup. Kako je vrijeme sve vise odmicalo tako je obostrana ljubav između gospođe fotografije i mene sve vise jačala. Počeo sam jer sam morao, tata je imao foto radnju, i prvi način da dođem do džeparca bila je fotografija.
Gdje si danas kao fotograf i gdje se vidiš za nekoliko godina?
Danas kao fotograf sam u krevetu i pišem gluposti. Šalim se malo. Ne znam, nalazim se vjerojatno na nekoj od prekretnica, ponosan sam što su mi fotografije ušle u udžbenik o fotografiji i što će nove generacije imati priliku učiti od mojih primjera. Za koji dan je i moja prva velika konceptualna izložba ‘Provincijalka’. Vidim se i dalje u fotografiji, fotografija je moja ljubavnica, prijatelj, Sancho Panza, ministrica financija…
Sretan sam s fotografijom prije svega što ona zauzima veliku većinu u kreiranju mog proračuna i njegovih rebalansa, živim od nje, moja je duhovna i materijalna hrana. Nastojim uzvratiti tu ljubav, i to očekujem i od nje, kao što je i do sada radila. Da budemo sretni skupa, eto to želim i tu se vidim.
Neki najzanimljiviji i najluđi trenutak koji si uhvatio fotoaparatom?
Mislim da zanimljiv događaj nije nužan za dobru fotografiju. Čak mislim da se pravi majstor fotografije prepoznaje po tome što od dosadnog motiva kroz objektiv napravi zanimljiv prizor, prvenstveno mislim na likovno zanimljiv, tada fotografija postaje umjetnost. Inače je fotografija sastavni dio našeg života, znamo da nam je za fotografiju potrebna ekspozicija (vrijeme), vrijeme ekspozicije je također i vrijeme našega života, života nas iza i onih ispred objektiva, taj trenutak koji je jedinstven nikad se vise neće ponoviti na identičan način. On je prošao, neće se ponoviti, i on je postao fotografija. Inače, nisam bas lovac na zanimljive trenutke, ali imam ih nekoliko u arhivi.
Pripremaš novu izložbu, gdje, kada i koje tematike?
Nova tematska autobiografska izložba ‘Provincijalka’ bit će otvorena 18. prosinca u 21 sat u ZKLS-u (Hrvatskog proljeća 38/1). Govori o dva suprotna i kontrastna svijeta koji su obilježili nekoliko zadnjih godina mog života. Prikazuje pejzaže ruralnog zavičaja koji me većinu mog života okruživao i zagrebačke ulice, moju novu sredinu.
Pejzaži iz kolekcije Zastave imaju jedan dosta zanimljiv ritam izmjene planova koji su likovno jednako zastupljeni u kadru, daju osjećaj bliskosti i pripadnosti. Kolekcija Zagrebačke ulice prikazuje psihološki pogled na novu urbanu sredinu koja je veliki kontrast od prethodne. Ulice su
fotografirane kroz prolaze i u cb tehnici. Karakterizira ih čvrsta arhitektura čiju statičnost razbijaju osobe koje ulaze u kadar. Fotografije su bogate kontrastom zbog kombinacije interijera i eksterijera. Iz svega se može vidjeti jedna otuđenost i traženje osobe, koju sam i sam proživio tako da sam izložbu iz dosta razloga nazvao autobiografskom.
Ove godine bio si na Foto danima mladih gdje si odnio i nagrade, zašto si se uopće prijavio i kako ti je bilo?
Prijavio sam se radi druženja i upoznavanja novih prijatelja i kolega. Znao sam da radim dobre fotografije, ali nikako nisam došao na FDM kako bi pobijedio, to je došlo samo od sebe. Nisam planirao ni pobijediti u Puli, ali eto opet se to desilo. Drago mi je iz dva razloga, zato sto je pobijedila CB fotografija bez ikakvog Photoshopa, a drugi je to da je žiri bio sastavljen od jako uspješnih osoba iz svijeta filma, fotografije i općenito vizualnih umjetnosti te dizajna.
A kako je bilo, kao i sve, ludo i nezaboravno. Bolje da ne prepričavam sve
trenutke, sto se desilo u Zadru ostaje u Zadru, a tko želi znati što je zapravo bilo neka dođe iduće godine u Pulu.
U Zadru si osvojio nagradu za najbolju fotografiju prirodne baštine, kako si snimio baš tu fotografiju?
Živciralo me to sto su stavili u program da se fotografira u doba najnezahvalnijeg svjetla. Pa sam sa svojim modelom prošetao parkom negdje oko 17 sati. Sunce se igralo po travi ocrtavajući siluete krošnji. U glavi mi se odmah pojavila fotografija iz gornjeg rakursa, bas onakva kakva je i ispala. Sara je bila u bijeloj haljini, ali sam je unatoč tomu uspio nagovoriti da legne na travu i pozira.
Smjestio sam je na prijelazu svjetla i tame, postavio svjetlo sa strane i našao odgovarajući balans sunca i sjene. Objektiv 12mm na punom formatu dao je dodatni doživljaj prostranstva i sve se poklopilo. Čak i boje zelena i bijela stvorile su jednu dosta mirnu harmoniju i pridonijele atmosferi fotografije. Usput fotografija je nastala iz skoka, skočio sam kako bi imao više okomitiji kut i to je to.
Koji dio fotografije odnosno koju temu preferiraš?
Preferiram sve vrste. Stalno se zaljubim u neki novi motiv. U zadnje vrijeme dosta radim u analognoj tehnici jer ona na specifičan način odlično ući o fotografiji. Preporučio bi svima da fotografiraju na film, zašto? Ako sami ne saznaju zašto je bolje, neka se ne bave fotografijom. Sve ima svoje prednosti i mane, a analogna fotografija je najbolja za učenje i usavršavanje. Svakako preporučujem.
Što bi poručio mladih fotografima, kako započeti i što kad se nešto postigne?
Poručio bi im da budu uporni i da ne odustaju, uz talent upornost je najbitniji faktor za uspjeh. Također, bi preporučio da prepoznaju neke prave vrijednosti fotografije. Bio sam svjedokom oduševljenosti prema nekim fotografijama koje nemaju nikakvu fotografsku specifičnost; od kompozicije, svjetla i naposljetku priče, žao mi je što je dosta mojih kolega oduševljeno takvim fotografijama. Također sam vidio da dosta kolega ne zna za neka ključna fotografska imena od kojih se može naučiti jako puno stvari.
Svi mi imamo olovku i papir, ali nismo svi pisci, taj alat nas ne čini piscem. Foto aparat ne čini od svake osobe fotografa, zato bi želio da se mladi ljudi višeobrazuju o fotografiji kao umjetnosti, ali naravno iz pravih izvora. Ja sam imao nesreću da sam također njegovao jedan fotografski stil bez ikakve vrijednosti, ali na greškama se najbolje uči, ukoliko prihvatimo kritiku od pravog izvora i shvatimo svoje greške na dobrom smo putu da postanemo fotografi. Ja sam imao sreću učiti od vjerojatno najboljeg profesora s ovih prostora, koji je također u žiriju za najprestižniju filmsku nagradu Oskar, riječ je o prof. Krešimiru Mikiću, koji je imao jako veliku ulogu u mom fotografskom oblikovanju. Čast mi je sto će u srijedu svečano otvoriti moju izložbu.
Više informacija o Foto danima mladih možete pogledati ovdje
