Terapija ljubimcima kao pomoć studentima umjesto savjetovališta
Zamislite da vas pri ulasku u fakultetsku knjižnicu ne dočeka tišina koju prekida okretanje stranica knjiga i zvuci tipkanja na računalu, već tapkanje šapa po pločicama. Takvo je okruženje na Sveučilištu u Nevadi u Renu gdje psi iz lokalne organizacije za liječenje ljubimcima ‘Paws 4 Love’ dolaze svaki drugi četvrtak u knjižnicu kako bi se studenti mogli podružiti i pomaziti s njima.
Novo okruženje, preseljenje iz rodnog grada, nedostajanje, nemilosrdne fakultetske obaveze – sve su ovo okidači sve češćih psihičkih problema koji se javljaju kod studenata. Anksioznost, depresija i usamljenost su ozbiljni problemi koje će malo tko priznati da ima. Prema podatcima iz 2013. godine, kroz Savjetovalište Filozofskog fakulteta u Zagrebu tako prođe više od 400 studenata s tim problemima, a savjetnici ih rješavaju putem individualnih i grupnih terapija. Sveučilište u Nevadi odlučilo se za malo nekonvencionalniji, ali svakako lajaviji pristup.
U gradu Reno u Nevadi su se odlučili psihološku terapiju premjestiti iz ureda na mjesto gdje je koncentracija stuenata najveća – u knjižnicu. Početkom ovog semestra su se odlučili za terapiju psima, pa se u knjižnicu svakog drugog četvrtka dovode čovjekovi najbolji četveronožni prijatelji kako bi uljepšali studiranje. Da su studenti prezadovoljni, pokazuju zahtijevi da psi budu prisutni cijelo vrijeme na fakultetu.
Ljubimci nas dokazano čine sretnijima
Izreka da je pas čovjekov najbolji prijatelj nije puka izmišljotina,
niti su zadovoljni studenti oni koji su jednostavno nostalgični za
ljubimcem kojeg imaju kući. Leslie Stewart, asistentica savjetovališta
na Sveučilištu u Idahu, provela je istraživanje među 55 studenata koji
su sudjelovali u terapiji ljubimcima. Simptomi anksioznosti i
usamljenosti među ispitanima smanjeni su čak za 60%. Uz to, druženje s
ljubimcima dokazano smanjuje razinu kortizola, hormona stresa, a potiče
razinu oksitocina, hormona sreće. Bonus cijeloj priči jest što se
jednake promjene događaju i u samim ljubimcima.
Ono što se nikako ne smije zaboraviti jest dobrobit samih pasa. Leslie
Stewart stoga naglašava na važnost korištenja isključivo onih pasa koji
su registrirani za terapijske svrhe kako bi se spriječilo njihovo
izrabljivanje.
Iako terapija ovog oblika nije ista kao imati vlastitog ljubimca koji bi
ti se veselio pri povratku s fakulteta u stan, mislim da bi se malo tko
bunio kada bi mogao nakon ispita sjesti u knjižnicu i poigrati se s
krznenim prijateljem.
