Tisuće učenika u SAD-u na ulicama: ‘Zašto je teže napraviti plan s prijateljima za vikend nego kupiti automatsko oružje?’
Prije nešto više od mjesec dana, 14. veljače, SAD-om je odjeknula još jedna masovna pucnjava u školi. Devetnaestogodišnji Nikolas Cruz je toga dana u vrijeme završetka smjene ušao u svoju bivšu školu, srednju školu Marjory Stoneman Douglas u Parklandu, i usmrtio 17 osoba. Kako se takav scenarij ne bi ponovio, ove srijede su učenici diljem SAD-a bili na ulicama, ujedinjeni u protestu za strože zakone o rukovanju oružjem.
Foto: facebook.com/pg/cnn/
Možete li zamisliti scenarij u kojem odlazite u školu i umjesto zvona, kraj nastave označe pucnjevi automatske puške? Možete li zamisliti trenutak u kojem ležite ispod školske klupe dok prozore razbijaju meci, a vi mami govorite da je volite, jer to je možda posljednji put da je čujete? Možete li zamisliti da vam mama govori da joj se javljate SMS-om, da vas ubojica slučajno ne bi otkrio u skloništu?
To su u veljači proživjeli učenici i zaposlenici srednje škole Marjory Stoneman Douglas u Parklandu, a njih 17 se 14. veljače nije nakon škole vratilo kući. Cruz je pucnjavu započeo van škole i nastavio pucati po učenicima i profesorima koje je sreo u školskom hodniku, a osim poluautomatske puške, uz sebe je imao gas masku, dimne granate i nekoliko šaržera s dodatnim mecima, piše Al Jazeera.
Ovo, nažalost, nije jedinstven i izoliran događaj. Statistika koju prenosi New York Times kaže da se od 2012., kada je ubijeno 20 djece u dobi od šest do sedam godina i šestero odraslih u pucnjavi u osnovnoj školi Sandy Hook, do danas dogodilo najmanje 239 pucnjava na području škola ili sveučilišnih i fakultetskih kampusa, što je rezultiralo s 438 upucanih osoba, od čega ih je 138 poginulo. U prosjeku, dogodi se pet pucnjava na području škola u SAD-u unutar mjesec dana.
I zato su se učenici zaputili na ulice, kako bi protestima izrazili nužnost strožih zakona i potrebu za radikalnom promjenom.
Mladi i ujedinjeni
Živimo u vremenu kada se veliki dio bilo kakve borbe odvija u virtualnom svijetu internetske komunikacije, pa je jedan od oblika grupiranja ljudi ili prepoznavanja korištenje zajedničkog hashtaga. Pa su tako osobe koje prate američke medije mogle primijetiti i jednu novu sintagmu u moru hashtagova, #NeverAgain.
#NeverAgain je slogan pod kojim su se odvijali prosvjedi prošlog tjedna u SAD-u za zaštitu života učenika, a ne za zaštitu oružja. Takvi će se prosvjedi odvijati još nekoliko puta tijekom ožujka i travnja, a ono što ovaj pokret čini drugačijim od ostalih jest da su ga u potpunosti organizirali srednjoškolci.
U srijedu, 14. ožujka 2018. godine, učenici, roditelji i profesori su obilježili The National Walkout Day. U 10 sati ujutro po lokalnim vremenima, učenici i zaposlenici iz gotovo tri tisuće škola diljem SAD-a su izašli iz svojih učionica i na razne načine odali počast žrtvama pucnjave u Portlandu.
The National Walkout Day je najčešće trajao simboličnih 17 minuta, a obilježen je različito od grada do grada. U Indianapolisu su učenici jedne škole ležali na podu, simbolizirajući žrtve, dok su se učenici druge škole držali za ruke pokazujući zajedništvo, dok su u New Yorku, Washington DC-ju, Jersey Cityju, Ohiu i drugdje jednostavno izašli i marširali, piše USA Today.
Prosvjednici su također bili ispred Bijele kuće, kojoj su okrenuli leđa, a ukupna brojka prosvjednika toga dana se broji u desetcima tisuća, piše VOA News.
Snažne poruke
Začetnici ideje prosvjeda, organizatori, realizatori i govornici na prosvjedima su bili srednjoškolci. Za prvi prosvjed nisu čekali niti tjedan dana, pa su mnogi od njih na ulicama bili već 17. veljače, samo tri dana nakon pucnjave.
Emma Gonzalez maturantica je srednje škole Marjory Stoneman Douglas u Parklandu, škole u kojoj se dogodila pucnjava. Pucnjava koja joj je oduzela neke prijatelje. Govorila je na prosvjedu 17. veljače i od samog početka sudjeluje u organizaciji protestâ i aktivno se zalaže za strože zakone o posjedovanju oružja. Njezin emotivni govor je na YouTubeu pregledan gotovo tri milijuna puta, ali ono što je još vrednije zapaziti jest da govori i poentira puno jasnije nego neki politički moguli koje smo navikli gledati za mikrofonima.
Osoba koja po američkom zakonu još ne smije kupiti alkohol, koja nije dovoljno odrasla da pred drugim odraslima kaže ‘sranje’ ili ‘bullshit’ pa koristi kraticu ‘BS’, osoba kojoj bi najveća briga trebala biti učenje za idući ispit, je jednim govorom očitala lekciju svim odraslim osobama koje sjede u foteljama i mire se sa svojom sudbinom. A svojim aktivističkim djelovanjem, Emma Gonzalez zbilja ulijeva tračak nade za budućnost koju možda ipak možemo promijeniti.
Hoće li se išta promijeniti?
Za sada, nikakav zakon u SAD-u se nije promijenio, a to bi bilo i jako nerealno za očekivati. Hoće li u konačnici doći do nekakvog legalnog pomaka, hoće li odrasli naučiti neku lekciju od ovih balavaca, ne znam. Ali sudeći po onome što su do sada prezentirali, Emma Gonzalez, Jaclyn Corin, David Hogg, i njima slični učenici, neće tako skoro odustati.
Ono što su do sada postigli je već samo po sebi značajno. Pokazali su da nisu samo milenijalci koji žive od pumpkin spice lattea i Instagrama, već da im je do bitnih stvari itekako stalo, te da su se za te stvari spremni boriti. Za njih se čulo, o njima se razgovaralo po cijele dan u medijima, i postigli su to da se čuje njih, ne samo za njih. Čuli su se njihovi zahtijevi, njihovi argumenti, pa je Emma Gonzalez čak dobila priliku uživo se suočiti s Danom Loesch, glasnogovornicom National Rifle Associationa.
Nekima od učenika koji su prosvjedovali su u školi prijetili disciplinskim kaznama. Neki učenici nisu imali potporu ne samo profesora, već ni drugih učenika, pa su sami obilježili taj dan. No pokazali su sebi i drugima da se za promjenu treba boriti, te da se za borbu ne treba čekati nikoga. Čak ni vlastitu punoljetnost.
