Tko je zaboravio na: nije važno pobjediti već sudjelovati?
Tridesete Olimpijske igre u Londonu nekim sportašima označile su vrhunac karijere, no nekima i neće ostati u tako ugodnom sjećanju. Četiri badmintonska para, alžirski trkač i španjolska košarkaška reprezentacija za sada se ne mogu pohvaliti “fair play” igrom.
Badmintonski reketi u prljavoj igri
Još prošloga tjedna četiri su badmintonska para diskvalificirana s Olimpijskih igara i to pod sumnjom da su namještale utakmice. Dva para iz Južne Koreje, kao i jedan Kineski i Indonezijski osigurali su prolaz u nastvak natjecanja, ali su svoje susrete igrali loše kako bi izgubili i dobili lakše protivnike u četvrtfinalu. Ovakvo nesportsko ponašanje šokiralo je cijeli svijet, ali i Svjetsku badmintonsku federaciju koja ih je bez imalo milosti diskvalificirala s Olimpijskih igara.
Hodanje u utrci trkača nije sportsko ponašanje
No, ovoga tjedna priče o nesportskom ponašanju se nastvaljaju. Alžirski trkač Taoufika Makhloufi diskvalificiran je usred utrke na 800 metara jer je umjesto da trči, nastavio hodati. Njegovo opravdanje bilo je da štedi energiju za nastup za finalnu utrku na 1500 metara jer u toj kategoriji ima veće šanse za medalju. Polufinalnu utrku na 1500 metara završio je prvi, a finale je trebao trčati danas. No nije, jer njegovo hodanje u kraćoj disciplini za suce je dokaz da mu nije dovoljno stalo do sporta i da se ne trudi promicati sportski duh u kojem je važno sudjelovati, a ne uvijek pobjediti.
Hoće li okrugla lopta donijeti Španjolcima neočekivanu štetu?
Čelni ljudi Olimpijskih igara trebali bi pozorno pregledati košarkašku utakmicu Brzila i Španjolske. Pobjedu u ovom susretu odnijeli su Brazilci i to u posljednjih pet minuta igre. Španjolci su vodili većinu susreta, no “na vrijeme” su shvatili što bi ta pobjeda značila i malo popustili. Ovom pobjedom Brazil je drugi u skupini i ako pobjedi četvrtfinalni susret, u polufinalu ga očekuju nepobjedivi Amerikanci. Španjolci su porzom prošli kao treći u skupini, pa im Amerikanci mogu biti jedino protivnici u finalu. Još jedan dokaz nesportskog ponašanja?
A gdje je nestalo: važno je sudjelovati, a ne pobjediti?
Koliko god Olimpijske igre promicale ideju sudjelovanja, a ne pobjede, očito je nekima pobjeda imperativ. Ipak, kako bi duh olimpizma i poštene igre bio najvažniji, tu su i dalje pravedni suci koji oprezno paze da sve što igrači rade bude sportski i pošteno. A ako tako nije, krivicu snose sportaši jer su previdjeli ono najvažnije: nije važno pobjediti, važno je sudjelovati.
