Tramvaji u Hrvatskoj: Nekoć su vozili i Istrom i Dalmacijom
Danas samo Zagreb i Osijek imaju električne tramvaje no u prošlosti su ta prijevozna sredstva prometovala Dubrovnikom, Rijekom, Pulom i Opatijom. Svaki od navedenih gradova spletom okolnosti ukinuo je linije, a Velika Gorica se, pak, može pohvaliti da su se njeni građani vozili konjskim tramvajem sve do 1937. godine. U nastavku pogledajte zašto je koji grad ostao bez spomenutog prijevoznog sredstva.
Dubrovački tramvaj
Hrvatska metropola svoj prvi električni tramvaj dobila je 18. kolovoza 1910. godine, te je danas jedan od dva grada naše zemlje koji su zadržali spomenuto prometalo kao sredstvo javnog transporta. Prije navedenog datuma građani Zagreba su se vozili konjskim tramvajima, kao i stanovnici Velike Gorice sve do 1937. godine. No uz Osijek i Zagreb, električni tramvaj postojao je i u Dubrovniku, Rijeci, Opatiji te Puli.
Dubrovački tramvaj
Dubrovnik je električni tramvaj dobio 22. prosinca 1910. godine, a linija je povezivala Dubrovnik s Gružem, koji je tada bio zasebna općina. Tračnice, žice i stupovi bili su postavljeni u svega dva dana kako bi se kočije i omnibusi što prije zamijenili novim prijevoznim sredstvom. Postojale su dvije linije, od Pila do Kolodvora te od Pila do Lapada.
Dubrovčani su na svojim vozilima čak stavljali pločice na kojima je pisalo ‘Nema mjesta’ kad bi sva sjedala bila popunjena. Nakon prvog svjetskog rata rastao je broj putnika pa je izgrađena i pruga koja je povezivala stanicu Lapad s istoimenom uvalom. Uskoro su se počele događati nesreće koje su odnosile ljudske živote, a nakon posljednje iz 1970. godine u kojoj je jedna osoba poginula, Dubrovnik je ostao bez tramvajskog prijevoza. Točnije, 20. ožujka 1970. godine grad se oprostio od omiljenog prijevoznog sredstva, a jedan od njih je izložen u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
Riječki tramvaj
Prvi hrvatski grad koji je imao električni tramvaj bila je Rijeka. Barun Lazzarini je davne 1892. godine ponudio Gradskim vlastima uvođenje spomenutog prijevoznog sredstva koje će zamijeniti kočije i omnibuseve na konjsku vuču. Nakon pregovora koji su trajali pune četiri godine, barun je osnovao Anonimno društvo za riječki električni tramvaj te je 7. studenog 1899. godine izvedena prva vožnja preko jednotračne pruge.
Dužina prvotne linije iznosila je četiri kilometra, a kako se Rijeka naglo razvila, zahtjevala je moderniji, brži i kvalitetniji prijevoz. Zbog toga je 1951. godine u prometnu mrežu uveden trolejbus, a sljedeće je godine tramvajski promet u potpunosti ukinut.
Opatijski tramvaj
Tramvajska linija u dužini od 12 kilometara povezivala je Matulji, Opatiju i Lovran, a puštena je u promet 1908. godine, no u pitanju je bio parni tramvaj. Kako su se hotelijeri bunili da će im dim i buka ometati goste, 1907. godine Ministarstvo za željeznice izdalo je građevinsku dozvolu za izgradnju električne željeznice. Radovi su obavljeni u vrlo kratkom vremenu te je već 17. veljače 1908. godine u promet pušten prvi električni tramvaj.
Vlasnik opatijskog tramvaja bilo je dioničkog društva Abbazianer Elektrizitats und Kleinebahngesellschaft iz Beča. Nakon Prvog svjetskog rata tramvajsko je društvo promijenilo upravu pa je 1. travnja 1933. godine započela demontaža tračnica. Tramvaji su prodani Ljubljani, a tračnice odvezene na Siciliju.
Pulski tramvaj
Odmah iza Rijeke, svoj električni tramvaj dobila je i Pula. U doba kad je bila pomorska baza austrougarske mornarice, točnije 24. ožujka 1904. godine Pulom se provozao prvi tramvaj. Punih 30 godina postojale su dvije linije, a kako je završetkom Prvog svjetskog rata grad gospodarski umanjen, tramvaj je ukinut. Javni prijevoz od 16. travnja 1934. godine čine samo autobusne linije.
Pulski i opatijski tramvaj
