U 47. godini preminula srednjoškolska profesorica: ‘Pričala je strastveno i žustro’
U 47. godini života preminula je srednjoškolska profesorica Mirna Černoga koja je podučavala u III. gimnaziji Osijek i Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti u Osijeku. Pokop će se održati u subotu u Donjem Miholjcu, a iz obje škole oprostili su se od profesorice. Oproštaj je napisala i bivša učenica pokojne profesorice.
Preminula osječka profesorica | foto: Isusovačka klasična gimnazija Osijek, Pixabay
U 47. godini života preminula je osječka srednjoškolska profesorica Mirna Černoga. Od nje se oprostila III. gimnazija Osijek koja je obznanila da će sprovod biti u subotu 19. kolovoza u Donjem Miholjcu u 15 sati na groblju svetog Stjepana. Černoga je predavala i u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti u Osijeku odakle su se također oprostili. Od nje se u komentarima na Facebooku oprostila njezina bivša učenica.
– Ovim kratkim tekstom htjela bih povjeriti koju riječ našoj dragoj profesorici Likovne umjetnosti mojih sretnih srednjoškolskih dana koje sam provela u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji. Profesorica Mirna Černoga bila je izuzetna profesorica: njena predavanja bila su takva da nikada nije imala tekst u koji bi pogledala kako bi se prisjetila koje godine ili pak imena brojnih umjetnika o kojima smo tijekom sati slušali. Pričala je strastveno i žustro, bez prekida u svojim rečenicama, sa svakom riječi na pravome mjestu, pridjevom kakvog se nikad ne bih sjetila upotrijebiti te dosjetkom koje bi radosno prepričavali s osmijehom na licu još godinama poslije, napisala je bivša učenica.
‘Kada sam odlučila upisati arhitekturu, profesorica se ponudila držati pripreme’
Dodala je i kako je koristila izraz pompozni paun, kako je Michelangelo nazvao Raphaela kada su se jednom sreli. I godinama kasnije ova bivša učenica upotrebljavala je taj izraz, a i drugi profesori govorili su kako nema boljeg izraza od tog.
– Puno toga smo naučili od profesorice Mirne Černoge: zašto su srednjovjekovne katedrale ispunjavali strašnim figurama i slikama, zašto je Munch naslikao ‘Vrisak’, kako je Piccaso ipak znao slikati. Cijenila sam njene sate, čak i u godinama nakon što sam napustila svoje srednjoškolsko obrazovanje. Voljela sam umjetnost, bila mi je strast i htjela sam ju prakticirati. Kada sam odlučila upisati arhitekturu, profesorica Mirna Černoga ponudila se držati pripreme nama nekoliko koji smo dijelili tu želju. Sjećam se još uvijek subota u kojima smo se sastajali s njom u učionicama Matematičke gimnazije, nastavila je bivša učenica.
Pokojna profesorica ovoj je učenici dala i svoju skriptu. Ona tu skriptu čuva i dan danas, a uvijek je govorila da će ju vratiti i potom popričati s profesoricom.
– Ispričat ću joj kako napokon toliko toga razumijem, kako je sve to prekrasno, a opet toliko bolno. Ispričat ću joj koliko sam puno toga naučila, kako sam godine provodila uz svoje crteže, teške teorije i povijesti gradova. Kako sam napokon otkrila svijet koji mi toliko dugo nije bio jasan, a kojeg sam samo osjetila u sebi. Kako sada napokon, nakon brojnih godina provedenih u mladenačkom lutanju i traženju svoje svrhe, shvaćam što je uloga umjetnika u našem društvu, kako su me napokon na studiju to naučili. Kako sada, kada je sve prošlo, kada tek krećem u novo poglavlje svoga života, znam što je moja uloga, opisala je bivša učenica.
‘Hvala što ste onoga dana podijelile svoj sendvič sa mnom’
Skriptu će, kazala je, ostaviti na njenome mjestu kao spomen na trenutke profesorice. Podsjećat će ju na trenutke otkrivanja svijeta skrivenog u galerijama i muzejima i na sve one trenutke koje su provodili u školskim klupama.
– Za mene ste puno značili profesorice i dok ovo pišem, želim Vam se zahvaliti što ipak, na kraju svega, još uvijek mogu pričati o umjetnosti, što još uvijek idem u galerije i muzeje, što još uvijek kada vidim kakvu poznatu sliku sjetim se Vas i što ste nam ispričali o njoj. Što je umjetnost, putem Vas ispunila moj život i učinila ga boljim. Nakon puno godina, shvaćam kako se umjetnost zaista živi: vi ste joj se predali, dok smo mi imali priliku napit se na zdencu vašeg znanja, barem ove četiri godine što smo proveli s Vama. Počivali, draga profesorice, u miru. Hvala Vam još jednom, što ste onoga dana, dok smo čekale skupa ostale kako bih oslikale zidove škole, podijelile svoj sendvič sa mnom, zaključila je bivša učenica.
