U Hrvatskoj prvi put školovani kontrolori leta: ‘Prijatelj me potaknuo da se nakon završetka PMF-a prijavim na natječaj’
Kontrolor leta zanimanje je koje se često karakterizira kao izuzetno stresno te je za njega potrebno imati niz vještina i posebnih kvalifikacija. Po prvi put u potpunosti je dvoje kontrolora završilo program osposobljavanja za oblasne kontrolore u Hrvatskoj, a u razgovoru s njima saznali smo zašto je to zanimanje toliko posebno i kako su se odlučili postati upravo kontrolori leta.
Prvi oblasni kontrolori leta školovani u Hrvatskoj | foto: Ivica Drusany/Hrvatska kontrola zračne plovidbe
Prvi put u potpunosti su u Hrvatskoj školovani i osposobljeni oblasni kontrolori zračnog prometa, čiji sustav školovanja provodi Hrvatska kontrola zračne plovidbe (HKZP). Do 2020. godine veći dio programa budući oblasni kontrolori morali su obavljati u inozemstvu. Sada je kandidatima u Hrvatskoj, koji se mogu osposobiti i za toranjske te prilazne kontrolore, na raspolaganju i suvremeni simulator, kao i toranjski simulator u Splitu.
Jedan od najzahtjevnijih poslova
Za početak, iz HKZP-a ukratko su nam predstavili zanimanje oblasnog kontrolora koje se razlikuje od toranjskih i prilaznih kontrolora. Naime, oblasni kontroliraju prostor puno većeg volumena pa je njihov posao složeniji. U Hrvatskoj postoji jedan Centar oblasne kontrole koji se nalazi u Velikoj Gorici na Plesu u blizini Međunarodne zračne luke ‘Franjo Tuđman’.
– Kontrola zračnog prometa jedan je od najzahtjevnijih poslova jer se istovremeno obavlja velik broj zadaća te se od kontrolora zahtijeva posjedovanje posebnih vještina, znanja i sposobnosti. Svi zrakoplovi koji lete u prostoru nadležnosti određene jedinice kontrole zračnog prometa održavaju stalnu radiokomunikaciju s kontrolorima koji brinu za sigurnost, učinkovitost i redovito odvijanje zračnog prometa, a za obavljanje posla koriste se najmodernijim radarskim, navigacijskim i komunikacijskim sustavima, rekli su iz HKZP-a za srednja.hr.
Prije 25 godina, kazali su iz HKZP-a, i kod nas se nekoliko godina odvijalo osposobljavanje kontrolora, no zbog uspostave i ujednačavanja europskih pravila, procedura i regulatornih obveza u svrhu sigurnosti, samo certificirane organizacije mogle su provoditi školovanje. HKZP nije imao svoju organizaciju za osposobljavanje pa su se kontrolori trebali školovati u inozemstvu, dok bi se samo posljednja faza, osposobljavanje za lokaciju, provodila u Hrvatskoj.
– Uz značajan trošak, takva organizacija dovela je do je izostanka razvoja domaćih instruktora, kao i kontinuiranog praćenja kandidata. Osim toga, ponekad je bilo nemoguće utjecati na termine osposobljavanja. Tako se redovito događalo da je osposobljavanje na ‘živom’ prometu pod nadzorom instruktora počinjalo u jeku sezone. Za neiskusne to je bilo preveliko opterećenje pa se školovanje znalo i odužiti, istaknuli su iz HKZP-a.
Prijavljuje se i do 1.500 kandidata
Sve je to, pojasnili su iz HKZP-a, rezultiralo niskom prolaznošću kandidata, a zbog stalnog rasta prometa suočeni su sa stalnom potražnjom za kontrolorima. No, u listopadu 2019. započela je uspostava sustava osposobljavanja kontrolora, napravljena je cjelokupna dokumentacija što je na kraju rezultiralo dobivanjem nekoliko certifikata Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo. Pandemija im je otvorila nove prilike te su zbog pada zračnog prometa organizirali preusmjeravanje kontrolora, teorijskih i praktičnih instruktora te ocjenjivača na razvoj sustava osposobljavanja kontrolorskog osoblja.
– Time je ostvareno povijesno postignuće da se prvi put od samostalnosti Hrvatske proces osposobljavanja kandidata za kontrolore u cijelosti obavlja u našoj kompaniji. Na prvi natječaj javilo se 1.500 kandidata. U zahtjevnom selekcijskom postupku njih 20 odabrano je za prvu generaciju kandidata za osposobljavanje. Njih 16 školovano je za oblasnu kontrolu letenja, a ostalih četvero za toranjsku, poručili su iz HKZP-a.
Trenutno se tri generacije kandidata školuju za oblasne kontrolore, a jedna za toranjske i prilazne. U listopadu se planira otvoriti natječaj za osposobljavanje četvrte generacije oblasnih kontrolora. Cijeli program obavlja se na trošak poslodavca i traje od dvije do tri godine, ovisno o tome je li riječ o aerodromskoj, prilaznoj ili oblasnoj kontroli.
– Kandidati su dužni pohađati devet zahtjevnih teorijskih predmeta u trajanju od 232 do 270 sati, položiti teorijske ispite, odraditi minimalno po šest simulacijskih vježbi za svaku vrstu kontrole letenja te položiti praktične provjere, objasnili su iz HKZP-a.
HKZP-u je u planu izgraditi višenamjenski centar za osposobljavanje kontrolora zračnog prometa u Zadru te će tamo instalirati simulatore za konvencionalne tornjeve i one digitalne, odnosno udaljene tornjeve. To će biti najmoderniji centar te vrste u ovom dijelu Europe, a programe osposobljavanja nudit će i na tržištu.
‘Na oglas sam naišla surfajući na Fejsu’
Tako su prvi oblasni kontrolori školovani u Hrvatskoj magistar matematike Vice Torić i gimnazijalka Diana Patajac, koja je ujedno i prva žena koja je položila oblasnu kontrolu u posljednjih osam godina. Patajac nam je rekla da joj se interes za ovo zanimanje stvorio najvećim dijelom iz znatiželje jer na internetu nema puno informacija o ovom poslu osim da je stresan i zahtjevan, dok s druge strane u razgovorima s kontrolorima oni uvijek govore da je to najljepši posao na svijetu.
– Zanimalo me kakav to posao mora biti da, unatoč stresu, kontrolori i dalje ne žele raditi ništa drugo. Nakon završenog školovanja apsolutno razumijem zašto je to zbilja najbolji posao. Na oglas za posao slučajno sam naišla surfajući na Facebooku. Sjetila sam se da je jedan prijatelj iz razreda u kontroli letenja pa sam počela sve više istraživati o tome. Iako sam jako malo znala o tom poslu, činilo se kao nešto za što se isplati prijaviti, kazala nam je Patajac.
Diana Patajac | foto: Ivica Drusany/Hrvatska kontrola zračne plovidbe
Nakon što je prošla težak, ali zanimljiv proces selekcije koji donosi veliko iskustvo te zatim započela proces osposobljavanja, shvatila je da je to za nju najbolji posao na svijetu. Budući da se na natječaje javlja velik broj kandidata, proces selekcije doista je složen. U predselekciji, objašnjeno je na službenim stranicama HKZP-a, kandidati se biraju na temelju životopisa i drugih dokumenata, a nakon toga kreće psihološko testiranje i test engleskog jezika. Psihološki test sastoji se od takozvanog ‘IQ testa’ i upitnika ličnosti, a znanje engleskoga potrebno je jer posao kontrolora traži njegovo aktivno korištenje.
Zatim slijedi test ‘FEAST’, posebno specijalizirano testiranje kandidata za kontrolore. Jednostavnim zadacima kandidate se stavlja u situacije koje zahtijevaju znanje, sposobnosti i vještine nužne za obavljanje poslova kontrolora. Ako to prođu, kandidati prolaze centar za procjenu gdje sudjeluju u timskim vježbama te se procjenjuje snalaženje u novonastalim situacijama i verbalno izražavanje. Za kraj je tu i intervju s povjerenstvom s ciljem boljeg upoznavanja.
– Školovanje je trajalo malo duže od dvije godine, oko godinu dana proveli smo učeći teoriju i rad na simulatoru te još godinu dana uz instruktora u operativnoj dvorani. Bilo je napornih razdoblja, ali cijelo vrijeme približavaš se tom konačnom cilju koji je super motivacija. Uz sam posao oblasnog kontrolora u tvrtki postoji bezbroj mogućnosti za ljude iz različitih područja da se usavršavaju u nekoj prijašnjoj struci ili interesu. Kod prijavljivanja mislila sam da će školovanje biti u inozemstvu i iskreno, bilo je olakšanje da ostajemo doma. Iz priče koje sam čula vjerujem da je prijašnjim generacijama bilo super vani, da su se zbližili i super proveli, ali mislim da ostanak u Hrvatskoj ima svojih prednosti, poručila je Patajac.
Naglasila je da kontrolori trebaju imati sposobnosti brzog i jasnog komuniciranja, brzog prebacivanja pozornosti te primanja i reagiranja na više informacija koje dolaze iz različitih izvora. Važno je, dodala je Patajac, i brzo naći rješenja u izvanrednim situacijama, kao i visoka samodisciplina, emocionalna stabilnost, smirenost te tolerancija na stres.
‘Moj cimer na kraju je krenuo mojim stopama’
Da je bitna odgovornost jer je potrebno voditi brigu o sigurnosti zrakoplova, posade i putnika, smatra i novi oblasni kontrolor Vice Torić. On je ovaj posao izabrao jer je svaki dan različit i čini ga ispunjenim. Jedno je vrijeme radio na programiranju u banci, no nedostajala mu je dinamika. Sada, kada razdvaja zrakoplove i rješava probleme u zraku, kazao je, super se osjeća.
– U studentskom domu imao sam cimera koji se školovao za pilota i većinu informacija o kontroli letenja i zrakoplovstvu općenito saznao sam od njega. Nakon završetka matematike na PMF-u prijavio sam se za natječaj na koji me je potaknuo prijatelj koji je tada bio u procesu školovanja za kontrolora. Zanimljivost je da je moj cimer na kraju krenuo mojim stopama i on je iza mene upao u drugu generaciju kandidata koji se osposobljavaju za oblasne kontrolore, iako je završio za zanimanje pilota, rekao nam je Torić.
Vice Torić | foto: Ivica Drusany/Hrvatska kontrola zračne plovidbe
Dodao je da je znao da će dogurati do kraja i da je ‘to-to’ kada je položio treći ispit. Tijekom školovanja bio je dosta samokritičan, no imao je instruktora koji mu nije brojao pogreške već dijelio savjete. Školovati se za kontrolora, istaknuo je Torić, isplati se jer te posao čeka odmah, a školovanje plaća poslodavac. Na kandidatu je samo da položi teoriju nakon čega slijedi praktična obuka i ponovno ispiti.
– Kontrolori moraju biti sposobni procesuirati veliku količinu informacija, brzo reagirati i, bez obzira na to što se oko njih događa, biti usredotočeni na svoj posao. Mi smo prva generacija koja se školovala u Hrvatskoj, a po pričama školovanja u inozemstvu bila su zanimljivija i bilo je više međusobnog druženja, dok je nama bilo lakše jer smo odmah radili na sustavu koji se koristi kod nas i na našem zračnom prostoru, ustvrdio je Torić, a ono u čemu se novi i prvi oblasni kontrolori školovani u Hrvatskoj slažu je da će trenutno ostati u ovom zanimanju, uživati u novoj dozvoli i poslu sljedećih nekoliko godina, a nakon toga, otkrivaju nam, planiraju pokušati postati instruktori.
