U nacrtu nacionalnog programa za mlade ne spominju se LGBT+ osobe, a nema ni mjera za one s invaliditetom
Još kratko traje e-Savjetovanje nacrta novog nacionalnog programa za mlade u Hrvatskoj od 2023. do 2025. godine. Kritike dolaze sa svih strana, a neke je posebno zasmetalo što se u nacrtu ne spominju seksualne manjine ili Romi, to što nema mjera za mlade s invaliditetom te one u sustavu alternativne skrbi. Kakve su na to reakcije pitali smo LGBTIQ+ udrugu Lori te Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom.
Nacrt novog nacionalnog programa za mlade u javnom je savjetovanju. Dokument je to koji javnim institucijama može ukazati na potrebe mladih od stanovanja i obrazovanja do radničkih prava. Hrvatska taj program nije imala pet godina, a sada kada je izašao reakcije su uglavnom negativne. Kao što smo pisali, budžet mjera za mlade nije povećao, većina toga je copy paste iz ranijih pravilnika, a u domeni obrazovanja spominje se samo tema medijske pismenosti.
‘U ranjivu skupinu mladih svakako spadaju i LGBTIQ mladi’
Jedan od problema na koji nam je ukazala i Mreža mladih Hrvatske (MMH) je izostavljanje manjinskih skupina. Marko Kovačić, nacionalni korespondent za mlade za Europsku komisiju i Vijeće Europe taj dio smatra skandaloznim. Budući da se u programu za mlade ne spominje LGBT+ zajednica, udrugu Lori koja se bavi tom tematikom pitali smo za komentar.
– Novi nacionalni program za mlade je dugo iščekivani dokument koji obuhvaća više područja života mladih, no ponovo izostaje taj intersekcijski pristup koji bi nam svima dao uvid u to da mladi imaju različite potrebe i iskustva te da u ranjivu skupinu mladih svakako spadaju i LGBTIQ mladi, kazali su nam iz udruge Lori.
Oni su prije godinu dana s istraživačicom Marinom Štambuk i udrugom Dugine obitelji proveli istraživanje ‘Iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj’ imajući u vidu upravo program za mlade. Kao važnu varijablu tada su istaknuli mlade, osobe od 15 do 30 godina, te su se u istraživanju jednim dijelom usmjerile na područje koje je dio nacionalnog programa za mlade – obrazovanje.
– Želja nam je da se prilikom izrade važnih nacionalnih dokumenata za mlade mogu upotrijebiti podaci iz ovog istraživanja koje se temelji upravo na uvidima i iskustvima samih mladih. Oni su tako primjerice sami detektirali da bi im u srednjoj školi najveću podršku pružilo postojanje seksualnog odgoja i obrazovanje u sklopu nastave unutar kojeg bi se govorilo o LGBTIQ temama, a za vrijeme studiranja najviše bi im pomogla transparentnost fakulteta o neprihvatljivosti diskriminacije i nasilja na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta ili izražavanja, napomenuli su iz udruge Lori.
‘U hrvatskim programima mi ne možemo naći ni 15-tak rečenica’
Kao što smo pisali, u odjeljku Obrazovanje u programu za mlade jedino se spominje medijska pismenost te kratko, jačanje kulture nenasilja i pružanje potpore mladima koji ne rade. Iz Mreže mladih Hrvatske (MMH) tako su nam rekli da je to neobično, a iz udruge Lori upravo ističu da je istraživanje Agencije za temeljna ljudska prava iz 2019. pokazalo kako samo četiri posto mladih u Hrvatskoj otvoreno govori o som LGBTIQ identitetu u školi.
– Sedam posto LGBTIQ mladih doživjelo je homofobične i transfobične komentare u školi, njih skoro 60 posto doživjelo je verbalno nasilje od svojih vršnjaka i vršnjakinja te je vrlo zabrinjavajuće da je čak njih 20 posto doživjelo verbalno nasilje od nastavnog i stručnog osoblja u srednjoj školi. Za cijeli obrazovni sustav poražavajuće je da 77 posto njih ne zna kome mogu prijaviti nasilje u srednjoj školi ako ga dožive, objasnili su nam iz udruge Lori.
Zbog toga, pojasnili su nam, LGBTIQ+ mladi u riziku su od izostajanja iz škole i postizanja manjih obrazovnih uspjeha. Iz udruge Lori napomenuli su da je sve to odraz društvene i školske klime za koju velikim dijelom odgovornost snose relevantne institucije, posebno Ministarstvo, koje čine malo ili ništa.
– Direktive, rezolucije i izvješća Europske unije, Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda ističu ‘potrebu za razvijanjem i provođenjem politika i obrazovnih programa usmjerenih na suzbijanje homofobije i transfobije u školama’ u 15-tak dokumenata. U hrvatskim akcijskim planovima, strategijama i programima mi ne možemo naći ni 15-tak rečenica, zaključili su iz udruge Lori.
‘Zagovarali smo da se maknu posebne mjere za mlade s invaliditetom’
Nacrt nacionalnog programa za mlade ne daje ni mjere za mlade s invaliditetom. Oni se samo spominju u nekoliko navrata, poput toga da u viziji i misiji samog programa piše da mladi u Hrvatskoj trebaju iskoristiti svoje potencijale, a jedni od posebno nabrojanih su mladi s invaliditetom. Ključni cilj u odjeljku Obrazovanje je jednako obrazovanje za sve, osobito za mlade osobe s invaliditetom.
Nadalje, u programu se spominje da je povećana osobna invalidnina na 1.750 kuna, odnosno 232 eura, da je povećan iznos novčane potpore za studente s invaliditetom na 250 eura mjesečno te da je Ministarstvo kulture i medija u 2022. godini provelo Poziv za predlaganje programa koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju u Republici Hrvatskoj. Za to su izdvojili 270.000 eura. No, konkretnih mjera nema, ali iz Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom u tome ne vide problem.
– Kada je bila javna rasprava o prošlom nacionalnom programu za mlade svi smo snažno zagovarali da se maknu posebne mjere za mlade s invaliditetom jer posebnost djelovanja s obzirom na invaliditet definira Strategija vezana uz osobe s invaliditetom neovisno o dobi, kazao nam je Denis Marijon.
Spominjanje osobne invalidnine – besmisleno
Dodao je da se mladi s invaliditetom ili neka druga potkategorija nepotrebno izdvaja jer svi oni imaju svoje posebne politike. Smatra da program treba definirati pitanja koja se tiču svih mladih, neovisno o svim drugim razlikama i pripadnostima.
– Ako postoji poseban dokument za osobe s invaliditetom onda zaista nema potrebe da se to ovdje posebno ističe. Dovoljan bi bio stav ili rečenica o jednakim mogućnostima i ravnopravnosti bez obzira na to koje je netko rase, vjere, invaliditeta. To bi onda u sebi podrazumijevalo odgovarajući razumnu prilagodbu za osobe s invaliditetom i pozitivne mjere koje država mora poduzeti da bi omogućila jednake mogućnosti i ravnopravnost određenim skupinama koje su u neravnopravnom položaju, spomenuo je Marijon.
Ipak, spominjanje osobne invalidnine u nacionalnom programu za mlade smatra besmislenim jer se to ‘čak i ne odnosi posebno na mlade osobe s invaliditetom nego sve osobe s invaliditetom, mlade i stare, a zapravo se odnosi samo na osobe s četvrtim stupnjem invaliditeta’. Dokument nacionalnog programa za mlade, za razdoblje od 2023. do 2025. objavljen je i u javnom savjetovanju te svi mogu ostaviti svoj komentar ovdje. Javno savjetovanje traje do 16. travnja.