U ovim školama puška je školski pribor: Kad ih završite možete ići u vojsku, raditi u tvornici oružja ili otvoriti servis
Trogodišnje zanimanje puškar drukčije je po mnogo čemu od drugih škola. Učenici u ovim školama barataju puškom, karabinom M24, AirSoft replikama kratkog i dugog oružja. Puškar izrađuje, popravlja, ispituje i održava razne vrste pješačkog ili osobnog naoružanja, automatsko oružje te kratko i dugo vatreno oružje. U Hrvatskoj se ovaj smjer može upisati u samo dvije srednje škole s kojima smo razgovarali o ovom nesvakidašnjem zanimanju za koji je motivacija uglavnom želja za odlaskom u vojsku.
Zanimanje puškar | foto: Srednja škola Duga Resa
Puškari provode različite operacije kako bi zaštitili oružje. Koriste se specijalnim i standardnim alatima i strojevima, provode tehničku, kemijsku i galvansku obradbu dijelova i sklopova oružja da bi povećali njegov učinak. Montiraju nišanske mehaničke, optičke i digitalne ciljnike. Uglavnom, sve što je povezano s oružjem bit je ovog zanimanja. Osim izrade i popravljanja oružja, puškari će se u tri godine školovanja dotaknuti i restauracije oružja te određivanja njihove umjetničke vrijednosti.
Vojska učenicima nudi ugovor
Jedna od dviju škola koje ima ovo zanimanje jest Srednja škola Duga Resa. Nastavnik-mentor i voditelj ovog zanimanja u toj školi, Davor Vidović, rekao je kako godišnje upisuju oko 12 učenika i učenica. To su većinom učenici, objasnio je Vidović, koji imaju lovačku tradiciju u obitelji te su odrasli uz ukućane koji su lovci. Na taj su način zavoljeli oružje te imaju određena predznanja.
– U našoj je školi puška školski pribor. Škola posjeduje karabin M24 koji je odrezan u presjeku da bi učenici mogli vidjeti kompletan mehanizam za okidanje i ležište metka. Nadalje, škola je nabavila određenu količinu AirSoft replika kratkog i dugog oružja koje koristimo u nastavi Naoružanja i Balistike te za promociju zanimanja puškar. U sastavu škole imamo moderno uređenu puškarsku radionicu u kojoj učenici prvog razreda obavljaju praktičnu nastavu i savladavaju osnove u rukovanju ručnim, strojnim i mjernim alatima, rekao nam je Vidović.
Zanimanje puškar | foto: Srednja škola Duga Resa
S oružjem se učenici prvi put susreću u drugom i trećem razredu kada odlaze i na praktičnu nastavu, pojasnio je Vidović, u tvornicu gdje učenici sudjeluju u procesu montaže naoružanja te za svoj praktični rad dobivaju i novčanu naknadu. Vidoviću je važno da učenici nauče i primjenjuju četiri zlatna pravila sigurnosti rukovanja vatrenim oružjem. Nakon škole učenici ovog zanimanja svoju profesionalnu karijeru mogu nastaviti u vojsci, policiji, industriji oružja ili zaštitarstvu.
– Većinom se učenici zapošljavaju u struci na montaži kratkocijevnog i dugocijevnog naoružavanja. Oko 20 posto naših bivših učenika posao je pronašlo u sastavu Oružanih snaga RH. Naime, učenici se nerijetko nakon završetka obrazovanja dragovoljno prijave na odsluženje vojnog roka i postanu ročnici. Gotovo uvijek vojska prepozna njihovo znanje i stručnost te im obično ponudi ugovor i stalno zaposlenje kao vojnik-specijalist puškar, otkrio nam je Vidović.
‘Upisuju se strastveni zaljubljenici u oružje’
Puškari također predmete izrađuju od čelika koji obrađuju zagrijavanjem, odvajanjem tokarenjem, brušenjem i glodanjem. Te dijelove spajaju mehanički, lemljenjem te autogenim i električnim zavarivanjem. Zatim na red dolaze metode antikorozivne zaštite, obično bruniranje, konzerviranje i dekonzerviranje oružja. Puškari također rekonstruiraju i održavaju trofejno te umjetnički izrađeno oružje te im mogu odrediti približnu vrijednost.
– U blizini nam se nalazi tvornica oružja te imamo izvanrednu suradnju s njom. Škola ne može materijalno, u smislu specijaliziranih strojeva i opreme, pokriti stručne zahtjeve koje iziskuje ovo zanimanje. Problemi su stalno prisutni u nabavci stručne literature i trajno onesposobljenog oružja. Određeni broj učenika i učenica su ‘vojnički tip’ osobe jer su nekima roditelji branitelji, a nekima su roditelji pripadnici Oružanih snaga. Činjenica je da učenik zanimanja puškar ima određenu prednost u vojsci nad svim ostalim zanimanjima zbog svog stručnog zvanja i vještina koje posjeduje, ali naravno samo to nije dovoljno za uspjeh. Ako se tom znanju pridoda trud i zalaganje, uspjeh je zagarantiran, rekao nam je Vidović.
Foto: Elektrostrojarska obrtnička škola Zagreb
Za puškara može se školovati i u Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi Zagreb. Voditeljica praktične nastave u toj školi, Marijana Kirša, istaknula je za srednja.hr kako puškari također razvijaju kritički stav prema oružju i njegovoj isključivoj mirnodopskoj primjeni ili primjeni u očuvanju mira. Poželjne osobine su dobar vid, spretnost prstiju i ruku, koordinacija pokreta, barem prosječna fizička snaga i izdržljivost, koncentracija te preciznost u radu. Agresivnost je, dodala je Kirša, zapreka u odabiru ovog zanimanja. Srodna su zanimanja finomehaničar, alatničar, tokar, glodač i brusač.
– Godišnje upisujemo šest učenika, mogli bi ih upisivati i više kada bi postojala stvarna potreba za time, kada bi bilo dosta mjesta za obavljanje praktične nastave i kada bi postojale bolje mogućnosti za zapošljavanje. Upisuju se motivirani učenici, strastveni zaljubljenici u oružje. Nakon škole učenici su osposobljeni prepraviti oružje, na primjer zamjena ili izrada novog kundaka, izmjena cijevi oružja, mehanizma okidanja ili ručice zatvarača. Mogu i gravirati dijelove oružja u drvetu i metalu, kazala nam je Kirša.
‘Učenici su svjesni opasnosti rukovanja oružjem’
Nakon ove škole učenici često odlaze na Dragovoljno vojno osposobljavanje ili se, poručila je Kirša, zaposle u manjim obrtničkim servisima oružja, u nekoj od srodnih struka na poslovima obrade metala, a manji broj otvori vlastiti servis za oružje. Za praktičnu nastavu škola ima tokarski stroj, glodalicu, bušilicu i alat za ručnu obradu. Kirša nam je kazala kako za predmet ‘Tehnologija naoružanja’ ne postoji udžbenik jer je namijenjen malom broju učenika i štampanje udžbenika nije isplativo. Stoga predmetni nastavnik ima vlastite pripreme.
– Škola ima dovoljno resursa jer dio praktične nastave učenici odrađuju u radionicama ili servisima oružja. Mogli bismo modernizirati strojnu obradu kupnjom novijeg tokarskog stroja, međutim to je preskupo i nije isplatilo, ali primili bismo donaciju nove tokarilice ili glodalice, poruča je Kirša.
Kontrolnici za kontrolu potrošnje cijevi na oružju | foto: Elektrostrojarska obrtnička škola Zagreb
Smjer učenici upisuju zbog želje za radom u vojsci i strasti prema oružju, a Kirša je napomenula da je ta motivacija za upis veća od domoljublja. U učionicama za zanimanje puškara većinom su muški učenici, a Kirša nam je rekla da s vremena na vrijeme upišu i poneku djevojku. Do sada su četiri učenice završile ovaj smjer, a trenutno se u prvom razredu također školuje jedna puškarica. Iz ove škole na uvid smo dobili i nekoliko završnih radova čije su teme uglavnom rastavljanje i sastavljanje nekog oružja, poput strojnica, lovačkog ili sportskog oružja.
– Često nam dolaze i učenici izvan Zagreba, pa smo tako imali učenike iz Pakraca, Jasenovca, Bjelovara i Karlovca. Svi su učenici jako zainteresirani za oružje i svjesni su opasnosti rukovanja. Upravo to prvo moraju usvojiti prije rukovanja s oružjem na praktičnoj nastavi. Učenici se ne zapošljavaju baš lako u struci, potrebe za puškarima nisu velike, a neki od završenih puškara odlučuju se na doškolovanje i promjenu zanimanja, najčešće u neko od srodnih zanimanja, zaključila je Kirša.
