U paralelnom svemiru učenici i studenti prosvjedovali bi protiv ofrljeg posla nekih svojih profesora
Nedavni prosvjed profesora na Markovom trgu bila su mi inspiracija za razmišljanje kako bi mogao izgledati prosvjed učenika i studenata. Više od kako bi se manifestirao, bilo to izlaskom s nastave, blokadom ili dolaskom na Markov trg, zainteresiralo me pitanje zašto bi se to uopće dogodilo. Npr. učenici bi mogli reći da im je dosta profesora koji ne rade dobro svoj posao, a studenti da im je dosta profesora koji ne dolaze na nastavu niti su dobri znanstvenici.
Željko Stipić i Saša Ceci. Foto: Ivor Kruljac
Mladi su letargični, nezainteresirani, kratko im je vrijeme pažnje i žele sve servirano na pladnju. Teško je ne čuti takve komentare, vjerojatno ste ih i sami doživjeli od nekog slučajnog putnika u javnom prijevozu, roditelja, analitičara u medijima ili profesora na društvenim mrežama koji komentiraju razredne događaje iz svojih škola.
Letargična omladina organizira prosvjede
Zamišljam na trenutak takve mlade ljude i zašto su oni takvi. Je li letargičnost došla od vremena provedenog na ekranu ili 15 predmeta koje moraju slušati odjednom? Jesu li nezainteresirani kada vide koliko profesora ne zna predavati, ponuditi nešto više od priprema za nastavu koji se iz godine u godine recikliraju? Vjerojatno je dio problema u kratkom vremenu pažnje i story svijetu gdje brzo možeš scrollati kroz dosadan sadržaj, a isto tako zaspati na klupi kada čuju još jednog dosadnog profesora. Profesora koji nikada nije bio talentiran niti educiran kako kvalitetno predavati, nego je dobar tek za čitanje suhoparnih podataka iz knjiga koje nikako ne uspijevaju biti inspiracija za nešto više. Knjige su to koje rade, naravno, aktualni i bivši profesori.
Bi li učenici mogli prosvjedovati jer im je dosta nasilja vršnjaka na koje se okreće glava ili nasilja profesora nad njima? Možda im je dosta što sustav nema ambiciju posvetiti se njihovim individualnim potrebama, bez obzira na to što je učenika sve manje, a profesora sve više. Bi li povod za generalni štrajk diljem zemlje mogao biti što profesori ne dolaze na vrijeme na nastavu, s čime pokazuju neozbiljnost prema svojem poslu i učenicima samima? Hoće li trenutak kada učenici shvate da više nema dalje biti taj kada shvate da gradivo koje uče tek toliko da ga reproduciraju na bezličnom ispitu ima malo uporišta u stvarnom svijetu? Hoće li im pritom pomoći studenti koji bi prije mogli spoznati maglu koja se predaje u syllabusima raznih predmeta koji se kopi pejstaju diljem zemlje?
Možda bi učenike i studente moglo revoltirati zapošljavanja u školstvu i akademiji preko veze? Znate na što se misli, kada natječaj bude raspisan za nekog unaprijed, premda taj nije najbolji kandidat za to mjesto, zbog čega se onaj najbolji iseli iz zemlje ili promjeni struku? Možda, a baš možda, učenici i studenti bi mogli prosvjedovati kada shvate da takav loš profesor koji godinama skuplja svoj staž ne dobiva otkaz. U istom trenutku mlada osoba koja grize može dobiti plaću kao onaj stariji kolega tek sa stažem, premda taj staž ne znači nužno i kvalitetnijeg profesora. Eventualno bi moglo učenicima zasmetati što profesori napreduju pod vrlo upitnim kriterijima što je česta tema oko koje se puno priča, a malo toga radi.
Studenti prosvjeduju protiv plagijatora i kupovanja mjesta u domovima
Moglo bi učenicima i studentima zasmetati što ravnatelj i dekan možete postati bez ikakve licence, premda je upravljanje takvim sustavom potpuno drugačiji posao od bivanja profesorom u školi ili na faksu. Možda bi takvi ravnatelji i dekani trebali biti sposobni izvlačiti najbolje iz svojih kolega, stvoriti poželjnu atmosferu za radom s alatima s kojima bi mogli nagraditi one najbolje.
Studenti bi mogli izaći na ulice jer im je dosta profesora koji plagiraju, studenata koji naručuju seminarske radove od drugih kolega. Seminari se tako i tako i tako rade pro forme, a ne zato što ih profesori revno čitaju i analiziraju. Možda studentima smetaju i oni koji kupuju mjesto u studentskom domu, zbog čega neki pošteni mladi ljudi ostaju na cesti. Možda bi studenti mogli prosvjedovati jer shvaćaju kako je dobar dio kolegija koje slušaju dobro upakirani kopi pejst prethodnih. Pritom bi shvatili da to profesori rade tek toliko da ispune satnicu i normu, a ne zato što su im prioritet studenti. U redu, ne mogu svi biti dobri predavači, ali možda bi se moglo prosvjedovati protiv onih koji su loši predavači i znanstvenici, a takvih ima napretek i sustav im se nikada ne zahvali na suradnji.
Studenticama i učenicama bi možda moglo prekipjeti zbog seksističkih komentara koje trpe od profesora kada uđu u pubertet pa sve dok se ne fotkaju s diplomom u rukama i kapom na glavi. Možda bi priča jedne studentice mogla potaknuti druge da se otvore i da se napokon solidariziraju te kažu dosta takvim profesorima predatorima, koji tek usputno svako malo nešto dobace, ali navodno ništa loše ne misle.
Mogli bi učenici i studenti prosvjedovati zbog svega navedenog jer ako neće, jednog dana će postati profesori koji bi mogli prosvjedovati samo zbog koeficijenata, a ne zbog cjelokupne slike obrazovanja koju svakodnevno kreiraju. Tada će im netko drugi biti kriv za stanje u sustavu, imaginarna ili političko visoko pozicionirana osoba će im uzeti dostojanstvo. Učenici i studenti bi mogli prosvjedovati zbog svega navedenog jer bi bilo zanimljivo pratiti koliko profesora bi se odazvalo na prosvjed protiv loših profesora i pojava u sustavu.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stavove redakcije portala srednja.hr.
